Page 60 - STAV broj 397

DRUŠTVO

Ratno djetinjstvo (73)

DASKA GLAVU

ČUVA – BAREM SMO

SE TAKO NADALI

Od usta do usta, od skloništa do skloništa, od Vukovarske
četvrti preko čaršije do Gornjeg Olova, do naselja Bioštica, dalje

Piše: Ammar KULO prema selima Dolovima i Bakićima, posljednjem naseljenom
mjestu do razgraničenja s agresorom, i dolje, selima niz rijeku
Krivaju, prepričavalo se o novom ubojitom oružju.

“Hajmo to čudo vidjeti! Kaže, pala je dalje prema selima Dolovima i Bakići- “A da se vratite u Kalesiju?”, reče djed.
kao neka eksplozivna naprava, još nisu ma, posljednjem naseljenom mjestu do “A ti?”, upitah. “Vidjet ćemo za mene.
utvrdili šta, preko puta kuće hodže Ha- razgraničenja s agresorom, i dolje, seli- Valja kuću čuvati! Ako odem, sve bi ra-
zima, u njive, odmah do prostorija stare ma niz rijeku Krivaju, prepričavalo se o znijeli, ovi naši razbojnici...”
bolnice”, govorio je djed. novom ubojitom oružju. I nije bilo sve- Sjedio je u fotelji boje bijelog bora,
Za pet minuta bili smo “na licu mje- jedno. Panika se uvlačila u kuće, stubišta, komadu namještaja iz lokalne tvornice,
sta”. Djed je otvorenih usta zbunjeno sijela, među mlado i staro. Dodavalo se, onome čime su se ponosili radnici “Stup-
gledao ispred sebe. Nikada nije otišao od prepričavalo uvijek i iznova s novim de- čanice”. Kažu da se izvozilo i u Ameriku,
kuće. One 1992. godine, na početku rata, taljima i još strašnije nego je to zvučalo a pričalo se da je garnitura “Sećije Lidi-
bio je jedini što je ostao u naselju koje je, kada je prvi put bilo ispričano. je”, kreveta na rasklapanje, pojavila i u
u ono mirnodopsko vrijeme, brojalo više jednoj epizodi tada megapopularne serije
stotina stanovnika. “Može šleper stati”, Dallas. Nisam znao šta je od toga istina,
pokazao je rukom na ogromnu rupu u a šta mit. Sigurno je bilo da se namještaj
zemlji. “Moramo se seliti! Ovo ako udari iz Bosne, iz Olova, izvozio diljem svijeta.
u kuću... I zgradu bi poravnalo... Nema “Ne idemo od kuće nikuda više! Dosta
skloništa za ovako nešto!” mi je izbjegličkog života! Šta će biti, bit
Gledao sam u djeda, pratio njegov će”, reče mama. Djed je samo odmahnuo
isprekidan govor. Vidio je sve što se u rukom, ne htijući dalje ulaziti u polemi-
Olovu u ratu moglo vidjeti. Svaki dan su ku. Bio je vidno raspoloženiji u odnosu
granatirali i pucali dok je bila ratna bol- na jučerašnji dan. Nestalo je onog grča,
nica u podrumskim prostorijama zgrade one vidljive nervoze, kada prebiraš mi-
Doma zdravlja. Nijedan dan, do polovine sli, kada se spremaš za nešto što će doći,
devedesettreće, nije prošao bez granati- a nisi siguran u ishod i kakve će posljedice
ranja. Sve je bilo u ruševinama. Ne zovu ostaviti. “Dobro. Idemo napolje. Pojačat
nas džaba Vukovarska četvrt. Ipak, sada, ćemo ovaj dio kuće koji je izložen prema
prvi put, mogla se iščitati zabrinutost na Krivajevićima. Još jedan red daski, pa ako
njegovom licu. Vidio sam strah u njego- nešto i doleti s te strane, tu će se aktivirati.
vim očima dok je gledao u izrovana rupu, Bitno je samo da ne bude direktan pogo-
dok je koračao, na taj način, premjeravavši dak”, objašnjavao je djed. “Hajmo raditi
krater od onoga što su nam četnici “po- nešto”, rekao je dobacujući mi rukavice.
slali”. Valjda je to bio njihov odgovor na Izašli smo u vreli majski dan, pun
ofanzivu koju je počela izvoditi Armija svjetlosti, zelenila, ptica, života, svega
RBiH i na našem dijelu ratišta. onog što je bilo u suštoj suprotnosti opsa-
di, neprijateljstvu, ratu, ubijanju, smrti...
II Preslagivali smo daske, praveći još jedan
Od usta do usta, od skloništa do sklo- “odbrambeni” red, možda više da zavara-
ništa, od Vukovarske četvrti preko čarši- Period sretnog djetinjstva, mo sebe, da poduzimamo nešto, da ima-
je do Gornjeg Olova, do naselja Bioštica, Jasko D. i Ammar, na gradilištu mo odgovor, da ćemo nešto riješiti novim

60 14/10/2022 STAV