Page 65 - STAV broj 397

Piše: Izet PERVIZ
Fotografije: Velija HASANBEGOVIĆ

riča o Begovoj džamiji i njenom mu još davno isplatiše očevo naslijeđe do Ali, nema se kud, uprkos osjećaju kako će
graditelju zameće se u jednoj kož- zadnjeg novčića. Trećem, Jahja-paši Mal- se cijela stvarnost oko čovjeka rasprsnuti
noj torbi koja se, prebačena preko kočeviću, koji tada još ne bijaše damat, pod tim dobovanjem, i kroz Husrev-bega
Pkonjskih sapi, danima ljuljaše na poslali su Dubrovčani poklone još prošle proletje jedan strelovit grč. Poklisar tad
džombastim drumovima onomadnim, od godine u Sarajevo, gdje bijaše na dužnosti otvara kutiju i blago je zaljulja, a iz nje po
Dubrovnika za Stambol. Godina je 1483. i, bosanskog sandžak-bega, i ogrnuše ga s dva cijeloj prostoriji prolije se tako blizak, po-
kroz tajanstveni procjep između ljeta i jese- kaveca damasta i još toliko sukna, i začan- znat, a zaboravljen i potisnut miris, i tako
ni, pred Miholje, Vijeće umoljenih upućuje drkaše pred njim s dvanaest kutija zahara ga zapahne i sasvim ga obujmi da je umalo
poklisare Bajazitu II, kojeg historija pam- i k tomu dodaše dvanaest vrećica začina, poskočio i izrekao naglas tu riječ koja je is-
ti pod nadimkom Pravedni, uprkos tome svakojakog, i još šest svežnjeva svijeća, sve punila cijelu njegovu nutrinu. Zahare! Pa
što je baš on prvi među sultanima prekršio po običaju po kojem daruju svakog novog to su, Bože mili, zahare!
osnovno osmansko načelo da na prijestol sandžak-bega na Bosni – osamnaest godina Odjednom se vrijeme presuje kao da
sjeda najstariji sultanov sin i tako dao povo- kasnije, ustanovit će to tadašnje hronike, ga nikada nije ni bilo i u njemu svom sili-
da najmlađem, Selimu, da ga silom svrgne s sultan Bajazit daje mu ruku kćeri Ajnišah, nom rastvara se ta slika, koja mu crpi svu
vlasti. Dubrovčani mu šalju 10.000 dukata udovice čijeg muža zaklaše paštunski pobu- snagu, slabi ga i mekša i po njemu razlije-
harača, kojim plaćaju slobodu, i još 2.500 njenici, a njena će kćerka iz prvog braka, vaju se sve nekakve vode i sve pljuska kao
na đumruk i carinu i da mogu slobodno sultanija Hanzade, biti udana za njegovog u kablu. Kao da je na letećem ćilimčiću,
trgovati po njegovom prostranom carstvu. sina, čuvenog Bali-bega Jahjapašića Malko- presađen u drugo vrijeme, propada kroz
Uz to, poklisari će mu predočiti doku- čevića, koji sagradi džamiju na Bistriku u Šeherzadine priče u kojima je sve moguće
mente koji nepovratno svjedoče kako je Sarajevu, Husrev-begovog saborca, kojem i koje mu je mati čitala cijele noći, jer ga,
herceg Vlatko, sin Stjepana Vukčića Kosa- ratničku slavu pomuti ta ista žena, sulta- nenadano, nakon očeve smrti, san odjed-
če, kojem je u posjedu ostao još samo Her- nija, sklona preljubima – samo je njeno nom napušta i cijela se Topkapi palača, u
ceg-Novi i tako je osiromašio da je skoro bogatstvo spasi da ne završi kao prva sul- koju ih preseliše, pretvara u labirint iz či-
na prosjački štap spao, preuzeo sav novac tanska kći kojoj će glava biti odrubljena, i jih mračnih hodnika izlažaše čudovišta
pohranjen u Dubrovniku. To su oni zlat- to zbog razvrata. koja buđaše u njemu stoglav strah. I dok
nici što ih herceg Kosača spominje u svom poklisar pred njim otvara i drugu kutiju
testamentu kao nasljedni dio za svoga sred- MIRIS ZAHARA sa zaharama, on potanja još dublje, u prvu
njeg sina Vlatka i najmlađeg Stjepana. Ot- U tih trideset osam godina, od onog sliku svoga sjećanja svu omotanu mirisima
kako je kod njih, u Istanbulu, pod imenom prozračnog oktobarskog dana kada su du- tih slasnih kolačića od stvrdnutog bosan-
Ahmet, beg, Hercegović, a pogotovo otka- brovački poklisari redali pred njegovim skog meda, koji bijaše tako jezgrovit da je
ko ga sultan darovaše rukom kćeri i upisa stricem Radovanom svakojake poklone, do dječaku tjerao suze na oči.
ga kao damata, Stjepan ne prestaje tražiti dana današnjeg, kada, evo, stoji u dvoru po- Imao je tada tri godine, u njemu se plo-
od njih da mu isplate novac koji je davno kraj Miljacke i, preplavljen uspomenama, diše prva sjećanja i, poput umiljatog psića,
njegov brat podigao u njegovo ime. Šalju gleda tog dubrovačkog poklisara kako mu čučaše on uz koljena stricu i gledaše tog
mu i prepis testamenta hercegovog da se ljubi skute, cijeli se svijet promijenio, sve se Dubrovčanina pred njim kako, sav predan
rođenim očima uvjeri kako je zavjetovao na glavu pretumbalo, samo su dubrovački tom poslu, kao da ništa na ovom svijetu više
sina Vlatka, nasljednika, da se brine o pokloni ostali isti. Zar nije ova kožna torba, ne postoji do tih njegovih zahara, i zami-
svome maloljetnom polubratu, miljeniku koju ovaj poslanik, obasipajući ga umilja- šljaše taj tajanstveni svijet koji se protresa
očevom, i da donosi odluke u njegovo ime tim riječima i za trenutak začuđeno zastav- u tim šarenim kutijama. Onda, iznebuha,
sve dok ih ovaj ne uzmogne donositi sam. ši kada Husrev-beg na odličnom njegovom sav biva zapahnut tim potmulim mirisom
U tim kožnim torbama, platnenim kesama jeziku kaže da mu dragoman ne treba, ni u kojem ćuti tu daleku zemlju, rijeke, pla-
i drvenim sanducima koje svake noći, na tolmak, ni predvodilac, ta torba koju, da- nine i biljke koje nikada nije vidio i nešto
svakom konaku, poklisari brižljivo prenose kle, otvara pred njim, zar nije sasvim nalik praiskonsko, neodjeljivo od njegova bića,
do soba karavansarajskih pa ih stavljaju uz onoj torbi koju su ondašnji poslanici otva- sasvim blisko i njegovo.
uzglavlje, među novcem, pismima i raskoš- rali pred njegovim stricem? Skrušen, vadi A dubrovački poslanici šušte svojim ha-
nim poklonima za sultana, sultanije, vezire, iz nje damast i sukno i razvlači ga i okreće ljinama i redaju otvorene kutije uz šiljtete
begove i dvorjane, nalazi se i skromni dar ga prema svjetlu koje bije s prozora i onda i broje ih, dvanaest kutija s mirišljavim
za izvjesnog Radovana, kršćanina, brata ga prevlači preko izbočenog dlana poput sladostrasnim tvrdim bombonama, koje
carskog zeta, kako ostade zapisano u jed- vještih trgovaca i presavija ga preko min- će on danima poslije premetati po ustima
nom dokumentu u dubrovačkom arhivu. dera. A vrijeme se sasvim izokrenulo i nje- i stiskati ih jezikom, dopuštajući im da se
Od trojice zetova sultana Bajazita II po- mu, Husrev-begu, novom namjesniku na same otope i da svoju slatkoću razliju po
rijeklom iz skršenog kraljevstva bosanskog, Bosni, sve manje biva jasno gdje je, kud i nepcu, po grlu, po cijelom njegovom tijelu.
slažu se historičari koji su u dubrovačkim otkud i u kojem se vremenu zaturio. I sad, I taj će ukus ostati uz njega i bit će vezan
arhivima gledali dokument koji govori o dok se vrijeme oko njega njiše poput valo- za poslanstva i poslije, kada mu otac, Fer-
ovom poslanstvu i ovom poklonu, misli se va na uzburkanoj pučini, poklisar iz one hat-beg, pogine u jednom od onih neuspje-
na Ferhat-bega, njemu sultan dade kćerku torbe vadi drvenu kutiju i blago je protre- lih pohoda koje je protiv Memluka poveo
Seldžuku. Ferhat-begovog brata Radova- sa, a u njoj dobuje, mamno. I taj zvuk, to njegov zemljak Ahmet-paša Hercegović, a
na Dubrovčani zasigurno daruju kako bi resko bubnjanje, kao da, trnući se tu neg- on, sa svojih šest godina, bude odvojen od
i on svoga zemljaka Ahmed-pašu privolio dje u prostoru, rastapa svojim nestankom strica i iz Sereza u Grčkoj prebačen na sul-
da se okane ćorava posla i da vojne pora- vrijeme iz kojeg najednom huknu slike, si- tanski dvor. Tih godina on će se sav rastapati
ze ne nastoji namiriti od Dubrovčana koji lovito i naglo da čovjek naprosto ustukne. od miline kada čuje da su došli dubrovački

STAV 14/10/2022 65