Page 67 - STAV broj 397

imama. U tili čas red se razbi i djeca se što proguta cijelu ovu kasabu. Han je bio Došavši sebi, Murat reče kako ne priliči
raštrkaše po kaldrmi, skačući uvis i nasto- obnovljen i iz dimnjaka se dizaše stubovi jednom namjesniku i begu da se, preobučen
jeći uhvatiti bombone prije nego i padnu dima, a prvi razbuđeni konačari naginjali u slugu, skita okolo, kao... I tu naglo prelo-
na tlo, a onda potrčaše za njim, razdraga- su glavu nad česmom i glasno othukivali mi riječi, a, kako će mnogo godina kasnije
ni i sasvim zaneseni ovom igrom, da ih je od hladnoće koja im se slijevala niz vrat i priznati, htio je reći: kao kakav razmaženi
imam jedva uspio vratiti, grdeći dvojicu niz gole grudi. carević u Šeherzadinim pričama, kojeg bi
razmetljivaca koji mu, sabahile, kvare nje- trebalo preko koljena pa po turu. Umjesto
gov svakodnevni red. IZ SNA U JAVU tih riječi, on se okrenu i premjeri pogledom
Smijući se veselo hodžinim pridikama, Niže hana, i s lijeve i s desne strane puta svoje ljude, kao da hoće svome gospodaru
Husrev-beg krenu uz Miljacku, kroz vrtove koji se obarao niz goletno brdo na čijem su kazati da je uznemirio cijeli dvor.
i bašče, sve do Atmejdana, u čijem ćošku vrhu poput čekinja stršali stoljetni hrasto- Ali, Husrev-beg se napravi da ništa nije
stajaše zidovi opustošene Careve džamije, vi, prostirale su se bašče i voćnjaci. Murat razumio, on se nasmija i dade znak slugi da
a na brdu iznad njega ostaci dvora što ga Tardić, ćehaja koji je već služio nekolici- počasti zaharama Muratove ljude, a jednu
izgradi Isa-beg i po kojem ovaj grad dobi nu sandžak-bega bosanskih, sav usplahi- sam, baš onako kako je to radio u djetinj-
ime. Iste one godine kada je on došao na ren, u pratnji trojice pouzdanih ljudi koji stvu, ukliješti palcem i kažiprstom te je di-
ovaj svijet, dakle 1480. godine, pred sami iđahu za njim mašući isukanim sabljama, gnu ka tek ižđikalom suncu i položi je na
kraj jeseni, na čelu vojske kralja Mati- baš tu je, na tom putu, zatekao Husrev-be- Muratov dlan, a drugu uze i stavi u usta.
je Korvina prodriješe ovamo, u Sarajevo, ga. Ugledavši dvojicu slugu i u jednom od Zatim, kao da je ovim postupkom otvo-
vojvoda Vuk Gregurević i banovi Ladislav njih prepoznavši novog bosanskog namje- rio tridesetogodišnje prijateljstvo, pregrli
od Egervara i Petar Dojčin, te opljačkaše, snika, Murat zastade kao da je udario u zid Murata i poče mu pokazivati da će baš tu
poharaše i na kraju spališe cijeli ovaj grad. i sva napetost i sva briga koje ga nosahu od ispred njih stajati džamija, veća i raskoš-
Sve je bilo zaraslo i pusto, samo je od rijeke onog trenutka kada su ga njegovi ljudi di- nija od Skenderije, najveća u cijeloj Rume-
dolazilo jednolično prskanje vode koja bije gli na uzbunu najednom pljusnu iz njega liji, preko puta bit će hanikah i medresa i
od mlinsko koleto i kloparanje žrvnjeva u i izli se sasvim. Oslonjen na sablju, kao da biblioteka, posvud uokolo bit će dućani i
mnogobrojnim mlinicama što se spustaše bi se i sam mogao stropoštati na kaldrmu bezistan i imaret za sirotinju i... Ne, to turbe
niz obje obale. Odasvud je dolazio miris i razliti i biti popijen od zemlje, Murat ga do džamije nije spominjao, niti je slutio da
brašna i dozivao život među ruševine osta- gledaše nekoliko trenutaka s potpunim ne- će u narednih dvadeset godina njegov ćehaja
le od paljevine. povjerenjem. Dotle, njegovi ljudi su, zvir- – zarobljeni hrišćanski vojnik i oslobođe-
Drvenim mostom prešli su na drugu njajući i pogledom pretresajući teren oko ni rob, koji ga nečim, a da nikada, do časa
stranu, gdje se gore, prema mevlevijskoj teki- sebe, još tražili opasnost koja bi mogla za- vlastite smrti nije otkrio čime, podsjećaše
ji, redalo nekoliko dućana, i izbili pred han prijetiti čovjeku o čijoj sigurnosti moraju na oca Ferhat-bega – osvojivši Jajce i Klis
čiji zidovi još bijahu ogaravljeni od požara voditi brigu. i mnoge još gradove, doseći takvu slavu da
će jedino prilično biti da bude sahranjen u
turbetu odmah uz njegovo; niti je mogao
znati da će njegov vakuf, među rijetkima,
živjeti i pola milenija od toga dana kada je
pregrlio Murat-bega i svim svojim umije-
ćem nastojao da i njega uvuče u svoje sanje
pa da i on može vidjeti i džamiju i hanikah
i medresu; niti je slutio da će u vrh pet sto-
tina godina, sa svih krajeva svijeta dolaziti
ljudi ovamo, u Sarajevo, da osjete dah nje-
gova halvetijskog duha koji se šulja ovim
gradom, da polože dlan na kamen od ko-
jeg Dubrovčani isklesaše njegov mauzolej
i da sliku njegove džamije i priču o njemu
raznose po cijelom svijetu. n

STAV 14/10/2022 67