Page 66 - STAV broj 397

DRUŠTVO

poklisari i ponadati se da će barem jedna osam godina, na poklisarovom dlanu bjela- kojeg naslijedi na dužnosti bosanskog san-
zahara doći i do njega, ali nije ih bilo i neće sa se glava šećera. Slavodobitno se smješka džak-bega, pa i u velikom veziru Piri Meh-
dolaziti sve dok ih potpuno ne zaboravi i poklisar, kao čovjek koji je svojim poklo- med-paši, koji nagovori mlađahnog sultana
dok ih događaji i godine sasvim ne zatome i nom ubo ravno u srce darovanog i probu- Sulejmana da nije pametno zaobići Beo-
ugase u njemu svaku sliku i pojam o njima. dio u njemu daleki, potisnuti svijet žudnji, grad, ne vladaše ogromno nestrpljenje, on
Husrev-beg, ovaj, četrdesetogodišnji, on ceremonijalno stavlja šećer uz svijeće i bi stvar zasigurno svršio kao prije mjesec
okaljen u vatri stotina bitki, sav gori od vadi još jednu glavu i šest ih reda pred bega. dana, kada je s Markom Skoblićem, koji je
želje da se gornjim dijelom tijela povije na- Husrev-beg blago zakreće glavom ustranu, s 400 vojnika branio zemunsku tvrđavu i
prijed, da pruži ruku i da kažiprstom i pal- suprotno od svjetla s prozora, i rukom daje svi govoriše da je tako tvrdoglav da će ra-
cem ukliješti jednu od zahara i podigne je znak slugama da namaknu store i kašljuca dije sam poklati vlastitu vojsku nego što će
prema svjetlosti i nestane sav u prelamanju i mršti lice i krišom otire suzu koja mu se ovjesiti bijelu zastavu, ipak uspio ugovoriti
boja kroz njeno tijelo, prije nego je prinese vrpolji u oku. predaju. Nikako sebi nije mogao oprosti-
nosu i pomiriše i prvo lizne jezikom, a onda ti što pristade da se uđe u donji dio grada
je pusti da mu slobodno klizne preko usne BEG I SLUGA prije nego se utanači predaja cijele vojske.
i raspali mu usta svojom divljom silinom. Kada je otpustio dubrovačkog poklisara I sam bijaše među prvima i umalo i ne po-
Dođe mu u jednom času da prekine ovaj i sluge i kada je ostao sam, u Husrev-begu gibe kada ih neprijatelj sa svih strana obasu
ceremonijal i da otpusti dubrovačkog po- se nešto prelomi i on pade na pod i sav se topovskom paljbom i nasta pravi masakr i
klisara i sve sluge i da ostane sam i da usta zgrči oko onih kutija sa zaharama, a sa svih do njega, obunatog od silnog udarca eksplo-
napuni zaharama, da ih prepuni, da mu strana napadaše ga valovi jecaja kojima ni- zije koja ga baci na hrpu kamenja, dolazi-
ispadaju i da se kotrljaju po serdžadama i kako nije mogao da se suprotstavi. Osjećao li su samo krici raspamećenih ranjenika i
tepisima. A dubrovački poklisar, osjetivši je kao da se iz njega, iz nekog dubokog bu- miris krvi, sve gušći, lijepio se s barutnim
kako je nečim duboko dirnuo i potresao nara, kojeg nije bio ni svjestan, izlijeva sav dimom i postajao tako težak i ljepljiv da je
ovog junaka, o kojem je stekao sliku kao o mulj nakupljen za ovih četrdeset godina izgubio svijest.
čovjeku bezobzirnom i bez ikakve emocije, otkako hoda ovim svijetom, i kako se onaj U praskozorje, stojeći pred pendžeri-
a, evo, našao u njemu sakriveno dijete, reda miris zahara iz otvorenih kutija brižljivo ma saraja što ga na obali Miljacke izgradi
i ostale poklone pred njega: dvanaest plat- poredanih pred šiljtetom izvija i raste po Skender-paša, i gledajući u grandioznu pot-
nenih vrećica sa začinima, šest svježnjeva cijeloj prostoriji kao da se iz lampe koju kupolnu džamiju do koje je iz saraja vodio
svijeća i, kao jedina novina u ovih trideset je Aladin nenadano protrljao izvlači duh gizdavi drveni most, koju prije nekoliko
i tako silovito jedra da će se pod snagom godina podignu Skender-pašin sin Mu-
Poklisar tad otvara kutiju tog klijanja rasuti cijeli saraj i ova zaturena stafa-beg Skenderpašić, Husrev-beg se za-
kasaba opkoljena planinama.
nese mišlju kako bi ovoj kasabi trebalo da-
i blago je zaljulja, a iz nje Iz te sile koja puni prostoriju iskaču rovati još veću i ljepšu džamiju i dovesti iz
po cijeloj prostoriji prolije slike. One su svih ovih godina, spresovane Stambola najbolje arhitekte da je ožive, a iz
u tajanstvenim budžacima, tavorile u nje-
Dubrovnika – da, baš otud – najbolje maj-
se tako blizak, poznat, a mu i nikada mu nisu dolazile, niti je, sav store da joj dadnu konačni oblik.
Ponesen tim mislima, u samo svitanje,
zaboravljen i potisnut miris predan novim osvajanjima, jureći iz boja u pozvao je slugu i naredio mu da donese
boj, imao vremena da ih razlistava. Hrlile
i tako ga zapahne i sasvim su odasvud i prekrivale su te strašne svje- jedno slugansko odijelo i da nikom ništa
ga obujmi da je Husrev- že slike što ih je nosio iz Beograda, oblije- ne govori, već da potrpa one kutije sa za-
harama u kakvu bošču i da pođe za njim.
pljene kajanjem.
beg umalo poskočio i Svih ovih dvadesetak dana, otkako je s Obučen u obično sukno izašao je napolje
izrekao naglas tu riječ koja dužnosti smederevskog sandžak-bega pre- i pomiješao se s ljudima koji su hrlili u
Skenderiju. Kada su završili s namazom,
bačen ovamo, u Bosnu, budi se on s mišlju
je ispunila cijelu njegovu kako nije moralo doći do onolike pogibelji svakog od vjernika počastio je zaharama,
nutrinu. Zahare! Pa to su, prilikom ulaska u beogradsku tvrđu. Samo a onda ih je, smijući se razdragano, zgra-
da se sačekao još koji dan i da u njegovim
bio u pregršt i bacio među mektepsku dje-
Bože mili, zahare! saborcima, u samom Bali-begu Jahjapašiću, cu koja poslušno stajaše u redu i čekaše

66 14/10/2022 STAV