Page 61 - STAV broj 397

bedemom napravljenim od deset centi- za eksploziv?”, upita Mujo. Djed je sle-
metara debelih daski postavljenih ukoso gnuo ramenima i kratko prokomentirao:
na zid, preko otvora, na već postojeći red “Bili su. Uzeti su uzorci. Znat će se. Zasad
istih takvih dasaka... nema povratnih informacija.”
“Pssss... Psss...”, začuh iza leđa. Smi- Igrao sam s Jaskom table u drugoj pro-
ješio se, stajao je na trotoaru, odmah do storiji. Bilo je struje. Na radiju neka vesela
našeg dvorišta Jasko sa svojim ocem Mu- zabavna muzika. “Jesi li uradio zadaću iz
jom. Prve komšije. Sada je niska zgrada, matematike?”, upitah Jaska. Pogledao me
do Doma zdravlja, u kojoj su stanovali sa znakom čuđenja, oči su potom zasja-
zjapila prazna bez stanara, toliko izgrana- le. “Ti, ti... ne znaš?”, reče. “A, šta bih to
tirana i oštećena pa smo svakog trenutka trebao znati”, upitah. Sada se već smješkao.
očekivali da će se u potpunosti srušiti i “Školska godina je završena! Nema više
ono malo zidova što je od nje ostalo. Ja- nastave. Nema više Zihnije, niti časova
skova porodica stanovala je u nekoj kući Matematike...”, govorio je s ushićenjem
blizu zgrade SUP-a. Jasko, kao da je neki težak posao iza nje-
“Merhaba”, reče Mujo. “Merhaba”, od- ga nekim sretnim okolnostima završen.
govorismo. “Hajte na kafu, sok”, pozivao “Kako to”, tražio sam pojašnjenje. Željeznička ulica, Olovo 1995.
ih je djed u naše sklonište, u podrumske “Vidio sam nastavnicu Kadriju. Ona mi
prostorije. Uvijek je bilo prijatno sjediti, je rekla. Donesena je odluka nastavničkog i infrastrukture...”, govorila je spikerica
razgovarati s nekim s kim si blizak, s ko- vijeća da nema uslova za dalje izvođenje na Radiju Bosne i Hercegovine.
jim si dijelio i radosti i žalosti, a to su prve nastave. Ionako nije mnogo ostalo i da
komšije. Prisjećali smo se sretnih dana, kada smo nastavili”, govorio je Jasko. IV
je građena Džaferova kuća; igrali smo se Bilo mi je i žao i drago. Neće biti Juni. Vrelina. Ljeto. Stupčanica. Ras-
cijelo ljeto Džaferov sin Benis, Jasko i ja mature. Neću se veseliti, neće biti ma- pust. Karagino Polje. “Eto tamo s tog dr-
raznoseći haldiju, siporeks i praveći neke turalnog plesa, neće biti svečane dodjele veta možeš skočiti. Dovoljno je duboko”,
naše objekte. Sada je i Benisova kuća bila svjedočanstava, neće biti pohvala i istica- pokazuje mi Zijo mjesto na kojem Stup-
u toj mjeri devastirana da nije bilo moguće nja onih učenika koji su ostvarili najbo- čanica pravi zavoj, mjesto gdje se može
stanovati u njoj. Ostala je naša kuća, s tom lje rezultate. Peti razred sam prekinuo u kupati. Skidam se u kupaće, penjem na
silom od pijeska, dasaka, ormara s knjiga- aprilu devedeset druge. Više od godinu deblo drveta što se nadvilo nad rijekom
ma, svega onog što se moglo donijeti, pri- nismo išli u školu. Onda sam šesti i sed- i skačem. “Zmija”, glasno uzviknuh pri-
sloniti uz otvore vrata i prozora, ispuniti s mi razred završio po skraćenom planu i je nego ću dohvatiti vodu, naprečac istr-
unutrašnje strane, što bi bila nekakva bra- programu, uz tridesetominutne časove. I čati, isplivati iz vode, koliko su me ruke
na, zaštita od granata, eksploziva. taj šesti razred bio je nakratko prekinut u i noge nosile.
Štitilo nas je i vitko drveće bora, tri vrijeme borbi za Vareš. Sada ni osmi ra- Nikada nisam volio zmije, plašio sam
stabla između naše kuće i zgradice u ko- zred nisam uspio okončati na normalan se i nacrtane zmije na komadu papira.
joj su donedavno stanovali Jasko i Mujo. način. S druge strane, veselio sam se lje- Pokajao sam se što sam uopće došao na
Trebalo je to drveće biti posječeno pred tu, produženom raspustu... kupanje... Drhtim, a Zijo i Zaim se cere-
sami rat, ali je Božijim davanjem ostalo kaju, smiju, poput dva klovna kojima je
služeći sada sa svojim granama kao neka III cilj publiku animirati da se i sama smije.
vrsta prirodnog zida ili, bolje rečeno, kao “Prema preliminarnom izvještaju “Zaboravili smo ti reći”, objašnjavao je
mreža što je saplitala, aktivirala, mijenjala balističara, agresor je s lansera na zem- Zijo u pauzama keserenja, “neko je mr-
smjer projektila upućenih s okolnih brda. lji ispalio modifikovane aviobombe, na tvu zmiju zavezao laksom... (ha-ha-ha)...
Naša kuća, u ulici Željeznička 19, i civilne ciljeve u Sarajevu, Olovu, Goraž- tako da se čini da pod valovima plovi...
dalje je tu stajala, odolijevala svih ovih du... Upućen je zahtjev UNPROFOR-u (ha-ha-ha), spremna u svakom trenutku...”
dana i noći. Prošla je tek s dva direktna da se osigura zaštita civilnog stanovništva Gledao sam ih s čuđenjem. Sada bi ih
pogotka, jedan do drugog na nekoliko najradije kakvom tavom klepio po ludim
centimetara, samo u različitim periodi- glavama. Kakva neslana šala!? “Pa, pa vi
ma: jedan je bio devedeset druge, a drugi niste normalni”, procijedih kroz zube
devedeset treće. Stvorili su ogromnu rupu Susjedna kuća milicionera ne mogavši svladati bijes koji sam osje-
iznad kuhinjskog prozora, ali pogodili su Srcana bila je pogođena ćao. “Hajde, bolan, mi smo zmije rukama
u najčvršći dio kuće, ondje gdje se spajaju hvatali, naročito ove bjelouške. Moraš se
noseći stup i betonska greda u vijenac za- više od deset puta osloboditi straha”, govorio je Zaim.
liven željezom i betonom. Dolazili su, na direktno, Džaferova kuća Ljut i povrijeđen, napustih mjesto na
djedov poziv, inžinjeri građevinske stru- kojem su sjedili. Ušao sam u prizemne
ke, govoreći kako nije poremećena statika ispod također. Jedina dva prostorije Zajkine kuće, natužilo mi je u
objekta i da je dobro ako ovako ostane. WC od silnog straha koji sam maloprije
Susjedna kuća milicionera Srcana bila objekta koja su ostala pretrpio. Toalet je bio zauzet. Poskakivao
je pogođena više od deset puta direktno, koliko-toliko uslovna za sam s noge na nogu iščekujući kada će biti
Džaferova kuća ispod također. Jedina slobodno. Izašao je Avdo. Namrgođen.
dva objekta koja su ostala koliko-toliko stanovanje bila su naša Kao da cijelu noć nije spavao. U kuću je
uslovna za stanovanje bila su naša kuća i u tom trenutku, ušao i Zijo. “Avduka, šta
kuća komšije Radoljuba I. No, pitanje je kuća i kuća komšije ima?”, upita Zijo. “Nemoj me ništa pita-
bilo dokle će tako ostati. Radoljuba I. No, pitanje je ti”, odgovorio je Avdo gledajući negdje u
“Nego, Nedžmija, šta su ovo bacili, pri- daljinu. Potom je zapalio cigaretu i othu-
ča li se? Kažu da su dolazili ovi stručnjaci bilo dokle će tako ostati. knuo: “Nemam ništa lijepo za reći.” n

STAV 14/10/2022 61