Page 57 - STAV broj 346

premjestiti – onda bismo mogli i uz-
vratiti. Bože, nije fer, sav sam u skruše-
nosti i skoro u molitvi. Ne možemo se
niti braniti.
Uspjeli smo nekako dopuzati desno
do boljeg zaklona i otvoriti vatru. Momci
iz Gradačca sada su bili tačno u tranšeji
do nas. Bjesomučno su uzvraćali vatrom.
Agresorski vojnici polahko su napre-
dovali usjekom prema našoj lijevoj stra-
ni. Ponovo su odjeknule detonacije ruč-
nih bacača i “zolja”. Blijesak, detonacija,
a onda se izvio oblak dima odmah tu do
nas. Bio sam se zaklonio za balvan, ali
sam odmah ustao. Momci koji su bili do
nas više se nisu vidjeli od dima. Ivicom
tranšeje polahko sam se privukao njiho-
vom položaju. Dok sam prilazio, čuo sam
da neko puca pojedinačno, metak po me-
tak. Ono što sam ugledao u momentu kad
sam ušao u njihovu tranšeju zaledilo me.
Jedan naš vojnik ležao je potrbuške u ve-
likoj lokvi krvi, a drugi je bio pogođen u
glavu krupnim gelerima koji su mu od-
nijeli prednji dio glave.
Treći vojnik pucao je prema četnici-
ma držeći pušku jednom rukom. Prenu
me nova detonacija nakon ispaljenja iz
ručnog bacača. Preskočim preko nekih
stvari u tranšeji i počnem pucati preko
grudobrana. Uspijevam nakratko osmo-
triti vojnika iz Gračanice. Cijelo lice mu
je krvavo, a na vratu, sa strane, ima veli-
ku posjekotinu.
Iza nas čuju se jaki rafale. To naši mom-
ci pucajući uskaču u tranšeju. Još nekoliko
ih je došlo s naše lijeve strane i otvorilo
vatru na četnike. Trojica četnika, koji su
krenuli preko brdašca lijevo od nas, bila
su pokošena mnogobrojnim rafalima.
Agresori, koji su bili prešli preko br-
dašca i do maloprije pucali po nama, sada
su po svaku cijenu tražili mogućnost da
se povuku. Naši su krenuli u kontrana-
pad s lijeve strane, a s njima i Živiničani.
u tranšeji pogledam u Zengu. Stiskao je Tačno ispred nas, iz male uvale, uz Dvojica četnika ostala su ležati na putiću
kundak svog puškomitraljeza čvrsto uz blagi nagib, poklopili su nas rafalima preko njive; nisu se uspjeli izvući ispred
rame, širom otvorenih očiju motrio i če- tako žestoko da glavu nismo mogli dići, smrtonosne mreže metaka.
kao trenutak da saspe po četnicima. S još niti smo se smjeli pomaknuti. Prikovali Uskoro je sve utihnulo, tek pokoji is-
malo municije, koliko mu je ostalo, slu- su nas tako da smo jedva disali. Miralem, paljeni metak došao bi s naše desne strane.
tim da neće biti lahko. pod šljemom, gleda me svojim krupnim Neko me udari po ramenu. Okrenem
Pucnji mi prozujaše pokraj ušiju i vra- crnim očima. Lijevo od nas naš mitraljez se i vidim Suada. “Sjedi malo tu, odmori.
tiše me u stvarnost. Rafali velikog kalibra kratko odgovori i ubrzo utihne. Četnici Gotovo je, odbili smo ih natrag”, reče mi.
poklopili su nas tako da gotovo pa nismo napreduju. I kao da su tu pod nama, u nji- Spustio sam pušku i strgnuo s ulaza
mogli uzvratiti paljbu. Teški mitraljez ispred vi. Sa strana su naši, ali niko se ne javlja. u zemunicu neku deku da prekrijem ti-
nas i još jedan s naše desne strane držali su Hoće li barem malo prekinuti, raz- jela naših poginulih momaka. Sjeo sam
nas pod vatrom neprestano tukući po nama. mišljam pomalo u panici, da se stignemo na balvan pored zemunice. Shvatio sam
kako mi se noge tresu i osjetio neku muč-
ninu u stomaku.
Hoće li barem malo prekinuti, razmišljam pomalo u Krv je odmah počela natapati ma-
panici, da se stignemo premjestiti – onda bismo mogli i slinastozelenu deku koju sam stavio
preko tijela. Okrenuo sam se na dru-
uzvratiti?! Bože, nije fer, sav sam u skrušenosti i skoro u gu stranu i gledao u daljinu, bilo mi
je hladno i nešto me gušilo u grudima,
molitvi. Ne možemo se niti braniti. gušilo me jako. n

STAV 22/10/2021 57