Page 62 - STAV broj 346

DRUŠTVO

Sve ostalo gotovo da je isto, samo se sada,
oslonjeni na sablje, gledajući kako Hrvo-
jevi ratnici zamiču prema Privilici, vičući
za njima da će zube polomiti od ovo stije-
nje, na sablju oslonili Tomo, sin Tompe od
Kutine, kojem Sigismund povjeri Sokolac,
i braća njegova Grgur i Rako. Historija je
prema njemu milosrdnija nego što je ikada
bila prema njegovim prethodnicima Grgu-
ru i Ivanu, koje našim vremenima donosi
upisane u presudu u kojoj oni baš i nisu
na strani pravde, iako su se rado nagodili
sa sucem Stjepanom i pristali da Kloko-
čanima vrate stoku. Tomu Tompu histo-
rija provodi kroz vremena do nas i vodi
ga dalje upisanog ni manje ni više nego u
kraljevsku darovnicu. Nju, tu darovnicu,
u rukama svojim prije kojih desetak godi-
na, pišući knjigu Na klizištu historije – sveta
kruna ugarska i sveta kruna bosanska, držao
je historičar Dubravko Lovrenović. Ondje
piše, prenosi Lovrenović, kako kralj Sigi-
smund daruje kaštelanu sokolačkom Tomi i
njegovoj braći Raki i Grguru imanje Svičan
u Zgvozdi kod grada Drežnika na Korani,
koje je ranije pripadalo razorenom gradu
Peći pored Izačića. Pa ih ta darovnica na-
ziva junacima i pominje kako su pred na-
jezdom drčnog Hrvoja Vukčića Hrvatinića
godinama branili ovaj grad, Sokolac, a po-
sebno u vrijeme kada se Sigismund sudari
s bošnjačkom vojskom kod Dobora, gdje
nakon bitke klekoše pred njega svi bosan-
ski plemenitaši skupa s kraljem Ostojem i
vojvodom Hrvojem, sinom Vukčevim, od
roda hrvatinićkog, koji i tada, računajući
da će Sokolac biti oslabljen, posla dio svo-
je vojske ovamo, da ga napokon pokore.
Pošto se Hrvoje Hrvatinić smiri i sav
se dade izgradnji svoje podzemne crkve i
pokušaju da sačuva barem Jajce u svojoj progutala, a onda naglo, kada im se više je taj romor nerazumljive molitve titrao i
vlasti, padoše po Sokocu godine mira. Vra- niko nije nadao, pred kraj ljeta huknuše u samim zidovima kule.
ta grada bijahu stalno otvorena, kaštelani iznenada i pohvataše usnule straže na Uni.
se dosađivaše te svakodnevno sa svojom Sve se zacrveni od janjičarskih odora i ci- GODINE BEZ SLAVE
malobrojnom posadom iđahu u lov u Lo- jela se dolina protrese od sablasnog hrza- Bio je Sokolac tako važna utvrda da
hovska brda, a gospodari grada smjenjivaše nja arapskih pastuha. Narod koji je uspio je kralj Ferdinand naložio Petru Keglevi-
se kao na traci. Ali ni to ne potraja dugo. pobjeći pred njihovim sabljama i zakloniti ću da na svaki način mora privoljeti nje-
Uskoro se na Uni pojavi nova prijetnja – se ovamo iza zidina grada kazivaše da ih gove vladare da dadnu grad u kraljevski
Osmanlije. Opet Bošnjaci, u drugačijim ima više od pet hiljada i da ih predvode zakup. U arhivima zagrebačkim i danas
odorama, pod drugom vjerom, s druga- ljuti sinovi Malkoč-begovi s ćehajom Mu- postoji ugovor koji je potpisao u Beču 6.
čijim sabljama zamahaše oko zidina ovog stafom, a put im pokazuju uhode, izdajni- marta 1550. godine, obavezujući se da će
grada i haraše ovim predjelima skoro ci- ci, Juraj Uskok i mali Ivanica. Ne udariše Ladislavu Kerečenu i njegovoj djeci, i Kr-
jeli vijek prije nego se konačno dokopa- na grad već popališe cijelu dolinu i na goli sti i Vuku i Ivanu, u narednih šest godina
še Sokoca. Ali, nikada ga niko, pa ni oni, mač se sudariše s ratnicima koje je bihać- plaćati po sto forinti godišnje zakupnine.
nije osvojio. Doduše, oni bijahu najbliže. ki kapetan Petar Keglević poslao lađama Značaj ovog grada moguće je iščitavati i
Te 1537. dođoše s vojskom kakvu Soko- uz Unu u ispomoć i odvedoše sa sobom u iz izvještaja generala Ivana Lenkovića,
lac pred sobom još nije vidio i opsjedaše roblje šezdeset žena i djece i četiri muš- kapetana Hrvatske i Slavonske krajine, o
grad cijelo ljeto. U samu jesen uspješe da karca. Prije nego otiđoše, na obroncima stanju gradova na Uni i Korani, koji tri
se dokopaju ulaznih kapija i da spale dr- s one strane Une pokopaše svoje mrtve i godine kasnije podastire svome zapovjed-
vena vrata i nahrnuše unutra, a neki se klanjahu pred njihovim tijelima uvijenim niku grofu Herbertu Auerspergu. O kuli
popeše preko zidina pod samu kulu, ali u bijele ćefine. Cijela se zemlja protresaše na Sokocu Lenković piše ovako: “To je
u nju ne provališe. Odnese ih zima, a u od njihove huke kada se rasporediše oko jaki okrugli toranj sa tri svoda i opasan
proljeće samo projahaše ispod grada i pro- humki i počeše da aminaju i romore svoje zidom. Na taj toranj valja postaviti propa-
dužiše prema Bišću. Nakon toga, tri go- molitve na tajanstvenom dalekom jeziku s li krov sa dva oluka, zaštite i puškarnice
dine ih nikako ne bi, kao da ih je zemlja istoka. Kasnije se dugo pripovijedalo kako valja popraviti, a zidove oko njega preko

62 22/10/2021 STAV