Page 59 - STAV broj 346

Za druženje. Za upoznavanje. Za kupanje.
Za razonodu. Svi su tu. Mještani iz okolnih
sela – Kovačića, Kišića, Hadri, Glavišna,
Soluna, Žunove... Izbjeglice, najviše onih
koji su se nekada, možda prošlo ljeto, kupali
na Stupčanici, iz Berisalića, Čuda, Olov-
skih Luka, Olova... Mnogi, kada se spome-
ne Olovo, pomisle na rudarstvo s pravom.
Ipak, ovo nije rudarski kraj. Rudnik je već
odavno ugašen. Druga je asocijacija drvna
industrija. Tu se nalazila “Šipadova” pila-
na, jedna od najvećih u bivšoj Jugoslaviji,
kao i tvornica namještaja. Možda ne toliko
poznata kao zavidovićka tvornica namje-
štaja i montažnih kuća “Krivaja”, odnosno
živinički “Konjuh”, ali svakako poznata
salonima namještaja.
Ipak, ono što je meni prva asocijacija
Dom zdravlja, sredinom 1993.
na olovsku općinu to su vode, potoci, rje-
čice, rijeke, termalni i mineralni izvori...
A voda je život, kupanje, ribarenje... Voda
je ono krucijalno za čovjeka, za hajvana, za
biljke... Voda je svakom od nas u krvi, bilo
da je odrastao uz Krivaju, bilo uz Biošticu,
Stupčanicu, Orlju...
“Hej, budi se, budalice... Odlutao si
negdje?”, dozva me Anera dok sam gle-
dao u prizor dječaka koji su se, sada već
zasluženo, izležavali na ploči. Odmahnuh
rukom. “Za mnom. Ko će prije do rijeke”,
rekoh joj umjesto odgovora. Već u sljede-
ćem trenutku spustio sam se niz strmu
stranu, od ceste do obale Krivaje, vješto
balansirajući biciklom, na jedvite jade
izbjegavši da ne padnem. “Hajde, možeš
ti to. Samo hrabro”, bodrio sam Aneru,
Ratna bolnica koja je ostala na cesti. Odvažila se na si-
lazak, ali pješke... Bicikl je držala pored
bicikl. Odnesen je s najnužnijim stvarima Solun. Anera dalje nije htjela. Podsjećalo sebe... U nekom trenutku saplela se i is-
u Milankoviće, kada smo prvi put bježali. je na traumatični period kada se zatekla na pustila ga... Skliznuo je na stranu sa staze,
U svakom slučaju, sada kada je bila ri- otvorenom prilikom bombardiranja samog poletjevši u zrak, da bi potom, s visine od
jetkost voziti auto zbog nedostatka nafte, Soluna u augustu prošle godine. nekih tri-četiri metra, frontalno udarilo u
kada nije bilo redovnog prijevoza ni za voj- stijenu koja se nalazila odmah do rijeke.
sku, imati bicikl bilo je privilegija. Samo KO ĆE PRIJE DO RIJEKE Već sljedećeg trenutka bili smo kod bici-
sam čekao trenutak kada će i bicikle pro- Vratili smo se nazad do sela, a potom kla. Od siline udara pukla je guma, a fel-
glasiti “imovinom od posebnog značaja” i pošli još malo i dalje, ka Crnom potoku. ga je toliko bila deformirana da ju je bilo
početi izuzimati u vojne svrhe. Zastali smo, privučeni dječijom vriskom. gotovo nemoguće ispraviti... Anera je bila
“Lastina” bicikla bila su inferiorna u Djeca u dobi od 5 do 6 godina, uz pomoć vidno zabrinuta te me suznih očiju upita-
odnosu na “Pony”, slovenskog proizvođa- odraslijeg dječaka, učila su plivati. “Instruk- la: “I šta ću sad? Kako ću se vratiti kući
ča “Rog”. Pucao je kostur, tako da se kroz tor” plivanja uzimao je jednog po jednog s ovako razbijenih biciklom?” ”I nećeš.
neko vrijeme morala variti pregradna cijev, dječaka, pomagao im da preplivaju približ- Ostavit ćeš bicikl kod mene, ja ću to sre-
koja bi otežavala penjanje na sic bicikla, ali no dva metra od obale do “ploče”. Ploča diti!”, odgovorih samouvjereno.
bi kostur bicikla učvrstila. je ravni dio stijene koji izranja na sredini Već sam imao plan. Otići ću u Olovo.
Anera me čekala na “podiju” kod “Ara- Krivaje, čineći prirodni otočić pogodan za Ondje sam u podrumu imao kostur bici-
na”. “Ćao. Hoćemo li prema Crnom potoku sunčanje i spas za one koji slabije plivaju. kla i felge. Neko je od vojske, prvih dana
ili prema Solunu?”, upitah je. “A možda Na potezu od jedva dva kilometra tri rata, donio u naš podrum oštećeni bicikl,
da idemo do banje, a onda da napravimo kupališta: kod banje, na livadi pored Va- dijelom od gelera ispresijecanu guverna-
krug natrag, pa do Crnog potoka”, predlo- svinog restorana i “ploča”, gdje dominiraju lu... A onda je svako skidao šta mu je tre-
ži Anera. Brzo smo se dogovorili. Ponijeli mlađi kupači. Ljeto počinje dvadeset prvog, balo od rezervnih dijelova. Ostali su samo
smo bicikle pedesetak metara makadamom kalendarski. Ovdje ljeto počinje kada se kostur i felge...
od “Arana” do ceste. Početna tačka bila je na Krivaji pojavi više od pet kupača. Sada “Otići ću u Olovo, sutra... Riješen pro-
kuća u kojoj je smještena komanda Ilijaškog ih je na desetine, djece, mladih, srednje blem. Ne brini”, rekoh joj prije nego smo
bataljona. Prošli smo Vasvin restoran, mali generacije. Nema struje. Ne rade fabrike. se rastali, negdje u poslijepodnevnim sati-
most odmah na izlazu iz Kalesije i krenuli Ljetina još nije prispjela. Ne može se pu- ma, jednog sunčanog, dugog, neuobičajeno
do banje. Produžili smo do samog ulaza u tovati. Krivaja je jedina prilika za odmor. lijepog junskog dana devedeset treće... n

STAV 22/10/2021 59