Page 49 - BROJ 51/GODINA II/SARAJEVO 25.2.2016.

STAJALIŠTA

APOKRIFNI FRAZARIJ
Ljudi najviše pamte ovakve priče

NEVJEROVATNI BARON I

LETEĆI DERVIŠ S BISTRIKA

Znaš da laže i zato ga i dalje slušaš, jer on uživa u svojoj priči i
gradi je i dalje kao zamak od paukovih niti. O onima koji vješto
ubacuju laž kao informaciju, tj. istinu, ovaj put ni riječi. Isuviše

Piše: su zaposleni jer to nije nimalo lahak posao. Od naizgled
Irfan HOROZOVIĆ bezazlene dosjetke do goleme glasine brz je, ali i opasan put

ekim ljudima ne možeš ne vje- Jer film nije mogao ostati bez nje- neke druge). Niti zazire, jer je od počet-
rovati. Sve na njima i ono što govih pustolovina. Pamtim slikovnice ka jasno kakva je igra u pitanju. Da vam
znaš o njima govori o tome. iz djetinjstva u kojima su njegove pu- zbog Derve ne ostane žao, kazujem vam
NNi pomisliti ne možeš da bi stolovine opisane i naslikane. Sjećate jednu zgodu, vrlo kratku i jednostavnu,
neko takav mogao slagati. Drugi su toli- se, naprimjer, kako jaše na topovskom naravno, njegovim riječima (uz pažnju
ko profilirani mitomani da u svakoj nji- đuletu. Ili kako odlazi na Mjesec i vraća prisutnih), jer on nije imao svoga pisca:
hovoj iskonstruiranoj priči možeš naslu- se s njega. Vidio sam fotografiju njego- - Digla se galama i ujdurma zbog
titi što bi mogla biti istina. I to je uvijek vog metalnog spomenika u rodnom Bo- lava. Kao utek’o iz zoološkog vrta. A ja
neka vrsta igre. denwerderu – sjedi smoren na presječe- ust’o nikakav i poš’o u avliju da srknem
Nekima naprosto ne vjeruješ. Ne vje- nom konju iz kojeg curi voda. Možda je fildžan. Vrat mi se ukočio. Valjda jastuk
ruješ mu ni kad znaš da je to što govori bio najveći lažljivac u svjetskoj histori- sklizn’o... Najednom, vidim iza neke
istina. Sumnjivo je zato što to on govo- ji, a možda samo osobeni veseljak. Bilo tarabe, mrda rep. Golem rep. Repina.
ri. Tako je nastao niz münchhausenov- kako bilo, postao je riječ i/ili znak koji Nije to mače. Rep mrda, a ja ga tipram...
skih anegdota koje ljudi prepričavaju i označava mnoge potonje baronijade od- - Je li to onaj lav s groblja?!
od kojih su meni posebno privlačne one nosno münchhausenijade. Dervo presiječe pogledom napasnika.
o Dervi i njegovim svakidašnjim dogo- Na Bistriku postoji jedan Derviš. - Taj čuči tamo gdje će tebe ukopati!
dovštinama. To su već hiperbolističke Prezime vam neću otkriti. Uostalom, Upadica potonu u šutnju. Sad su svi
vještine literature. ono nije ni važno. Jer se u pričama le- čekali nastavak priče, vjerovali u nju ili
Uvijek je takvom pripovjedaču bio teći Derviš spominje samo kao Dervo. ne vjerovali.
draži Münchhausen nego Disneyland (šta Kako bi drukčije? Dervo nije imao svog - Preskočim tarabu i nađosmo se oči u
bi o Disneylandu ispričao možete samo pisca. Zato su njegove priče ostale neza- oči. Lav me pogleda, prepozna i – bjež’!
zamisliti). Znaš da laže i zato ga i dalje pisane, mada i dalje žive u nepredvidi- Poletim za njim, a on sve preskače ta-
slušaš, jer on uživa u svojoj priči i gradi vom svijetu usmene književnosti. Dok rabe. Što ruši, što preskače. Preskačem
je i dalje kao zamak od paukovih niti. O ovo pišem, prisjećam se mnogih zgoda. i ja. Smorih se u neko doba, kako i ne
onima koji vješto ubacuju laž kao infor- I smiješim se. Jer one su, čak i kad su u bi, jako je to, bolan, i brzo. Stanem kod
maciju, tj. istinu, ovaj put ni riječi. Isu- svom uvodu najtjeskobnije, osmijehom jedne tarabe, obrišem znoj i pomislim,
više su zaposleni jer to nije nimalo lahak osjenčene. važno da sam ga oćer’o iz svoje mahale,
posao. Od naizgled bezazlene dosjetke do I, naravno, nije on jedini takav naš nek ga sad drugi ganjaju...
goleme glasine brz je, ali i opasan put. savremenik. Možda je svako vrijeme I pogleda ih pobjedonosno. Neki su
Hieronymus Karl Friedrich von Mün- imalo svog barona. Ne znam kako je to izgledali radosno, drugi baš i nisu, ali
chhausen (baš zanimljivo ime) bio je u izgledalo u Bodenwerderu, gdje je Mün- niko više nije imao primjedbe. Najma-
mladosti sudionik ratova. Bili su to ru- chhausen pričao svoje dogodovštine pri- nje onaj što se sjetio kamene skulpture
sko-turski ratovi. Ono što je kasnije pričao je gotovo tri stoljeća, ali znam kako to s groblja Lav. Ko zna zašto, ljudi najviše
o svom vojnikovanju i zemljama u kojima izgleda kod nas i kako se, ponekad na pamte ovakve priče. Zato: živio prepo-
je bio prevazilazi sve granice mašte. Pisci posve neočekivanim mjestima, suptilna lovljeni konj Münchhausenov i Dervo,
su posvjedočili tim pričama. I to ne jedan, konvencija pripovjedačke laži razvija u koji s novom pričom upravo ulazi u sta-
nego dva: Raspe i Bürger. Sva kasnija sla- nešto poput teatarske izvedbe. ru kahvu na Bistriku.
va najhvalisavijeg vojnika u historiji pro- To je očekivana laž i niko se na nju ne Možda baš o onoj majstoriji kad su
izlazi iz njihovih knjiga. O scenaristima srdi (čak i kad pecne što se zna dogodi- mu skinuli sat s ruke dok je u avionu
da se ne govori. Koscenaristima itd. ti – uvijek je moguće prenijeti žaoku na letio iznad Čaršije. n

STAV 25/2/2016 49