Page 53 - STAV broj 399
P. 53

Paško Ljubičić, zapovjednik IV bataljona Vojne policije
          HVO-a, priznao je pred Sudom BiH svoju odgovornost za
          zločine počinjene tokom napada na Ahmiće, pokajao se
          što je prenio naređenje odobreno na sastanku političkog
          rukovodstva HVO-a od 15. aprila 1993, u kojem je stajalo da
          sve vojno sposobne muškarce treba pobiti, civile protjerati, a
          kuće spaliti, kao i naređenje “da ne smije biti živih svjedoka”
          te je osuđen na 10 godina zatvora. I Miroslav Bralo priznao je
          krivicu, Haški tribunal ga je osudio na 20 godina.

          ili sami Muslimani kako bi privukli me-  STRAHOTE U LOGORIMA
          đunarodnu naklonost...”              Preživjeli stanovnici Ahmića koji nisu   Mario Čerkez
            Nakon navođenja niza detalja i pri-  uspjeli pobjeći iz sela, njih nešto više od
          ča svjedoka koji su preživjeli napad na   200, zatočeni su u osnovnu školu u selu
          Ahmiće, Pretresno vijeće u tački 333 kon-  Dubravica, gdje su premlaćivani, silovani
          statuje da su napad isplanirale jedinice   i ponižavani, te vođeni na prisilne radove
          HVO-a i “Džokeri” te kaže: “Hrvatski   i u živi štit. Kao zatočeničke centre u Vite-
          stanovnici Ahmića, ili barem oni koji   zu, presuda Kordiću i Čerkezu imenuje i
          su pripadali HVO-u ili bili u kontaktu   kino, Šahovski klub, Veterinarsku stanicu
          sa hrvatskim oružanim snagama, zna-  i prostorije SDK-a. Za zločine u nekim od
          li su da će rano ujutro 16. aprila 1993.   ovih mjesta oglašen je krivim Ante Ko-
          hrvatske snage započeti masovni vojni   vać, zapovjednik Vojne policije Viteške
          napad. Održiva je tvrdnja da su stekli   brigade, pred Sudom BiH osuđen je na 8
          uvjerenje da će doći do napada barem   godina zatvora. U presudi pravosnažnoj
          prilikom sastanka koji je održan 16.   od 17. decembra 2014. stoji da je tokom
          aprila u 02:30 u kući Joze Livančića...”   aprila i maja 1993. vršio nezakonito zatva-
          Naredna, 334 tačka kaže da su “hrvat-  ranje civilnog bošnjačkog stanovništva u
          ski stanovnici Ahmića sposobni za voj-  Radnički univerzitet, u kinu i prostorija-
          sku pružili podršku i pomoć” HVO-u,   ma SDK-a, gdje je bilo zatvoreno više od
          a “neki od njih učestvovali su u vojnim   250 ljudi u nehumanim uvjetima. Vojni   Paško Ljubičić
          operacijama protiv Muslimana. Među-  policajci su kombijem odvozili grupe za-
          tim, isto tako je istina da je jedan ma-  točenika na prisilan rad u Kratine, Krče-
          nji broj hrvatskih stanovnika Ahmića   vine i Piriće na prvu borbenu liniju, gdje
          nastojao spasiti muslimanske prijatelje   su neki i poginuli: Almir Gadžun, Redžep
          i komšije tako što ih je poticao na bijeg   Zahirović, Adis Tuco i Jusuf Ibraković.
          i pomagao u tim pokušajima, ili u sva-  Neke zatočenike odveli su u logore u Ša-
          kom slučaju savjetovanjem kako da se   hovskom klubu i u Kaonik pored Buso-
          izbjegne pokolj”.                 vače. Vojni policajci su 21. augusta 1993.
            “Borbe u Vitezu nastavile su se i nakon   zaustavili vozilo Crvenog krsta koje je išlo
          16. aprila 1993.”, kazuje tačka 661 presude   iz Starog Viteza ka Zenici i izveli iz njega
          Kordiću i Čerkezu. “Stari dio grada Stari   A i Nadžiju Pekmić. Prvo su ih opljačka-
          Vitez (također zvan i Mahala) ostao je u   li, a onda zatvorili u Radnički univerzitet
          muslimanskim rukama. Međutim, HVO   – Dom kulture. Nekoliko dana kasnije u
          ga je opkolio i napadao. Tamo je 18. aprila   Domu kulture Ante Kovać je ispitivao A,
          1993. eksplodirao kamion-bomba, a opsa-  a onda ju je silovao, zaprijetivši joj da će
          da se nastavila od aprila 1993. do februara   je ubiti kaže li bilo kome.
          1994.” Tačka 662 kazuje da je kamion-bomba   Za zločine u općini Vitez osuđen je   Vladimir Šantić
          eksplodirao “poslijepodne blizu džamije u   još i Franjo Radić. Njemu je Kantonalni
          Vitezu, uništivši kancelariju Ratnog pred-  sud u Novom Travniku odredio kaznu od   ubistvima pet civila bošnjačke nacional-
          sjedništva. Poginulo je najmanje šest osoba,   10 godina zatvora. On je 9. juna 1993. u   nosti u naselju Klupe. U optužnici piše da
          a ranjeno 50. (....) O tome ko je odgovoran   Donjoj Dubravici, pucajući iz automat-  su on i drugi pripadnici “Vitezova” izveli
          postoje razne verzije. Prema jednoj verzi-  ske puške, ubio muškarca i ženu dok su   troje civila iz njihovog stana, a imovinu
          ji, Marko Ljuić, načelnik artiljerije Viteš-  obrađivali zemlju kod svoje kuće. Presuda   zaplijenili; zatim su ih potovarili u auto
          ke brigade, natovario je kamion za gorivo   je pravosnažna od 13. juna 2007. Ali tu se   i odvezli u Klupe, izveli na obalu Lašve
          eksplozivom, privezao jednog Muslimana   ne završava priča o procesuiranju ratnih   i strijeljali. Optužnica dalje navodi da se
          za volan i pokrenuo kamion prema sta-  zločina u Vitezu. Sud BiH je još u decem-  Kozina vratio po ostala dva civila, odvezao
          rom dijelu grada. Prema drugoj verziji, u   bru 2010. potvrdio optužnicu protiv Ma-  ih u Klupe i ubio. Marijan Kozina nala-
          pozadini tog događaja stoji Darko Kralje-  rijana Kozina. Njome ga tereti da je kao   zi se u bjekstvu od 1. juna 2011, kada se
          vić, komandir HOS-a...” I Kordić i Čerkez   pripadnik jedinice za specijalne namje-  nije pojavio na izjašnjenju o krivici. Živi
          oslobođeni su odgovornosti za ovaj napad.  ne “Vitezovi” u junu 1993. učestvovao u   u Hrvatskoj.    n


                                                                                                   STAV 28/10/2022 53
   48   49   50   51   52   53   54   55   56   57   58