Page 56 - STAV broj 399

DRUŠTVO

Zapisi između ratova (136)
JAUKANJE MEĐU

ČETNICIMA NIJE

PRESTAJALO

Spustio sam pušku na grudobran i izvukao osigurač. Zavitlah

je i bacih se na lice. Jednim od onih sretnih slučajeva kakvi
se događaju otprilike jedanput na godinu, uspio sam baciti
bombu tačno ondje odakle je bljeskala puška. Bjeličasta

svjetlost obasjala je uz grmljavinu nebo iznad nas. Pokušao
sam ustati kad sam u mraku vidio Miralemovu siluetu. Bacio
je drugu granatu.

Piše: Amir HASANOVIĆ

asporedili smo se po sobama i u u njivu, dolje nas čekaju momci koji su
hodniku kuće pogođena grana- otišli prije nas.”
tama na više mjesta. Drugi nam Mitraljez je neprestano štektao. Znali
Rje dan ovdje na Fazaneriji. Dva smo mi dobro da je situacija veoma teška.
dana kiša pada bez prestanka. Onako po- Sada, po ovom mraku, niko ne zna gdje su
kisli i išibani posavskim vjetrom gledali se povukli naši momci ako je zauzet neki
smo gdje će se ko skupiti. Unutra, u kući, od naših rovova. nogu i neko od naših ga je previjao u mra-
bilo je hladno gotovo, kao i napolju, ali Polahko smo prošli pored zadnjih ku. U ovoj kompletnoj konfuznoj situaciji
nije bilo kiše i vjetra i to nam je bilo do- kuća i uputili se prema livadi. Sada smo pokušali smo ostati pribrani. Počeli smo
voljno. Suad, Miralem i ja sklupčali smo kroz kišu jasno vidjeli odbljeske pušaka i oslobađati oblice i kraće balvane, nositi
se pored stepenica koje su vodile na sprat. znali odakle naši pucaju. Brzo smo se po- ih na drugu stranu i slagati ispred sebe.
Bilo je negdje oko pet sati poslije podne dijelili u dvije grupe i krenuli niz livadu. Morali smo brzo napraviti bilo kakav za-
kada smo ovdje došli da se malo odmori- Zrna su zviždala prolijećući nam iznad klon, znali smo da najgore tek dolazi. Bio
mo. Oči su mi se same sklapale od umo- glava. Naši su momci bili nasred njive, a je to zaista težak i zahtjevan posao. Ranje-
ra. Naslonio sam se na zid i, čini mi se, četnici su nadirali s prednje i lijeve boč- ni momak sve je vrijeme u ćošku tranšeje
u istom momentu zaspao. Ne znam koli- ne strane. Dio naših otišao je desno, a mi ponavljao: “Ajjj, iskrvarit ću, ljudi, iskr-
ko sam dugo spavao, kada sam kroz san na lijevu stranu. varit ću!” Miralem mu je uporno govorio
čuo neku viku i galamu. Osman je bio u Pogureni smo pretrčali ostatak livade da mu neće ništa biti i da ga je nemoguće
hodniku i vitlajući baterijskom lampom i stigli do starih rovova. Sve je bilo puno sad iznositi.
vikao: “Idemo, momci, ustajte odmah, vode i mulja. Kako sam skočio u poluza- Sjećam se da me je sve užasavalo: haos,
hajde brzo se spremajte! Javili su nam trpanu tranšeju, odmah mi se voda ulila tama, grozna buka, posrtanje u blatu, bor-
da su četnici dolje kod jasenovih staba- u čizme, ali na to se slabo obraćala pažnja. ba s balvanima koje smo brzo nabijali u
la probili liniju.” Pokušao sam ustati, ali Na ovoj lijevoj strani bilo nas je četiri
nisam mogao. Noga koju sam stavio na ili pet. Jasno smo znali šta moramo učini-
stepenik bila je potpuno utrnuta, nisam ti, da moramo dovući nekoliko gredica i
je nikako osjećao. Šepajući sam se naslo- balvana od grudobrana i napraviti bari-
nio na Miralema i izašao napolje. Kiša je kadu preko nezaštićene strane. I moramo
i dalje padala praćena udarima jakog vje- biti brzi. Trenutno su pucali previsoko,
tra. Polahko, jedan za drugim, krenuli ali u svakom su trenu mogli početi gađa-
smo prema liniji. ti niže; prema bljeskovima posvuda uo-
Dolje se čula jaka pucnjava praćena kolo vidio sam da je protiv nas sigurno
detonacijama eksplozija ručnih granata. pedesetak ljudi.
Miralem nam iz kolone doviknu: “Idemo, Ljudi koje smo zatekli imali su dvojicu
polahko, pored kuća, a onda se spuštamo ranjenih. Jedan od njih bio je pogođen u

56 28/10/2022 STAV