Page 60 - STAV broj 292

DRUŠTVO

Zapisi između ratova (41)

T-84, ZOLJA I ŠEHID

“Edine, jesi li normalan? Vrati se u rov. Edineeee....!”, vikao je iz sveg glasa Osman. Agresorska

pješadija nadirala je lijevim krilom zaštićena “pragom” i tenkom, koji su bjesomučno tukli
po liniji. A Edin, slijep i gluh za sve oko sebe, smirenim, uvježbanim pokretima razvlačio je
“zolju”, postavio je na rame i nanišanio pravo u grdosiju koja se uz brektanje i huku kretala

naprijed. Odjednom mi se činilo da se to događa negdje drugdje, u nekoj drugoj stvarnosti,
nisam registrirao nikakve zvukove, sve kretnje bile su kao na usporenom filmu

Piše: Amir HASANOVIĆ

vitalo je. Pramenovi jesenje ma- u tijelu, obavim nabrzinu “jutarnju voj- odvesti do industrijske zone, okliznuh
gle još su se vukli uz obronke ničku toaletu” i počnem pakovati ranac i se i umalo ne padoh iz kamiona. “Nije
brežuljaka što su se nastavljali rezervnu municiju. Sada je u spavaonici, valjda loš znak”, pomislim i smjestim se
Sna posavsku ravnicu. S grana koja je nekada bila proizvodna betonska pored Harisa, koji me je pridržao rukom
su kapale kapi nalik kišnim. S naporom hala neke građevinske firme iz Gradač- da ne padnem.
otvorih oči i u polumraku jesenjeg pra- ca, bilo mnogo življe. Borci manevarske Vožnja je potrajala petnaestak minu-
skozorja počeh razaznavati konture im- čete, naviknuti na ovakva jutra, bez mno- ta. Borci iz Gračanice kunjali su, na nji-
provizirane spavaonice, u koju je polahko go riječi, uz poneku usputnu primjedbu, ma se nije mogla primijetiti zabrinutost
ulazilo jutro. I drugi su se vojnici počeli pripremali su se za polazak na još jednu što idu na još jedno ratište, što im je ova
meškoljiti, a neki su već, sjedeći na spu- nepoznatu liniju. linija potpuno nepoznata, što nemaju do-
žvama, koje su im bile ležajevi, počinjali S vrata hale začu se prigušeni glas voljno municije i što idu u neizvjesnost.
svakodnevni ratni, jutarnji ritual. komandira čete. Požurivao je borce jer Na sve su to bili navikli. Od industrijske
Kroz svijest mi sijevnu saznanje da tog je smjenu trebalo obaviti što prije, dok zone do linije trebalo je pješice preći sko-
jutra preuzimamo liniju od neke srebre- u dolini i po obroncima brežuljaka ima ro tri kilometra, uz obronak koji je od-
ničke jedinice. Ispravim se i, protrljavši magle, kako bi se i četa koju mijenjaju vajao nepreglednu posavsku ravnicu od
snene oči teškom mukom, u rancu pro- mogla sigurno vratiti u Gradačac. prvih brežuljaka planine Trebave, a koja
nađem peškir, četkicu i nešto što je ličilo Haris mi šutke pruži nedopušenu ci- se prostirala sve tamo do njihove rodne
na pastu za zube koju nam je dao efendi- garetu. Prihvatim je, isto tako bez riječi, Gračanice.
ja Mujo iz “Merhameta”. Stresajući se od i strastveno povučem jedan dim. Kod Izašli smo iz kamiona i krenuli po-
rane oktobarske hladnoće i ostataka sna ulaska u rasklimatani kamion, koji će nas lahko pješice. Na polovici puta, nekoliko

60 8/10/2020 STAV