Page 63 - STAV broj 292

Pisaljka je pisaljka
STAJALIŠTA

APOKRIFNI FRAZARIJ
Nadomak grada iz 1001 noći

KAMIONDŽIJA IZ “IŠARETA”

Priče su mu bile raznovrsne. Od nekih koje su nešto značile samo
njemu do nevjerovatnih. I govorile su o zemljama i gradovima u koje
je vozio. Na sjever do Skandinavije, na jug do mora, na zapad kroz
Piše:
Irfan HOROZOVIĆ sav Mediteran, na istok do Mezopotamije

isam mu znao ime, ali često sam ga – Mislio sam neki prknović iz Nimu- Gotovo se posramio, ali se ipak šeret-
viđao ovdje. Njegovo ponašanje kajet Cityja, a ono ispade opasan čovjek. ski muški nasmiješio.
uglavnom je bilo očekivano. Dok Iz Handžar Cityja. – Stigao sam tad do Flaster Cityja, to
Nje pričao, mogao si ga ponešto i – Handžar City? je blizu Grčke, znaš?!
zapitati, ali nikako mu prigovoriti, jer bi – Handžar City, nego šta! Za ime grada se nije smjelo pitati. Svi su
zaurlao i počeo vrijeđati na neki svoj na- – I šta bi? morali znati njegove nazive ukoliko su htjeli
čin, od male primjedbe do teških uvreda. – Ništa. Dozvao se pameti. Valjda čuti priču. Okupljeni su uglavnom znali.
– Hoćeš li ti pričati ili ja?! je vidio da ni meni Handžar City nije – Jesu li te tad oteli?
A priča bi se, bila zanimljiva ili ne, predaleko. – Kasnije. Mnogo kasnije. Kad sam
rasula poput pokidanog đerdana. – Znam ja gdje je to? – reče jedan mo- mislio da sam stigao gdje sam trebao. Na-
Osrednje visok, čvrste građe i duboka mak iako mu je otac prijetio pogledom domak grada iz 1001 noći.
glasa, prosijede i prorijeđene kose, uvijek da ne govori. – Kako?
je nosio kapu na glavi. Nakon nekog vre- – Znaš? Kaži gdje? – Naoružani. Sa svih strana. Odveli
mena, počeo bi svojim starim jaranima – Dolje... ispod one... ispod one... me u neki mali logor...
pričati vozačke dogodovštine. – Bajbok Čaršije. – Tukli su?
– Slušaj, Kurbla, čuo sam da su te – Krenem ja iz Balvan Cityja, znaš, – Nisu, nego mi donosili hladno pivo
jednom oteli? stao sam tek u Mudenburgu... kad ono, i sladoled.
– Jesu – odgovori on – bilo je to davno kad nešto hoće, hoće, ne možeš tu ništa, – Šta su htjeli?
i daleko. Nisam bio jedini. Otimali su i kad ono, vidim, na putu stoji medvjed. – Ne znam ni sam. Možda kamion.
druge. I čovjek s nadimkom Kurbla pro- – Medvjed? I prikolicu.
mrmlja nešto i odmahnu rukom. – Kako sam rekao, tako je bilo. – I kako se sve završilo?
Bio je to uvod u novu priču. Priče su – Medvjed dakle? – Pustili me. Kamion i prikolica bili
mu bile raznovrsne. Od nekih koje su ne- – Golem. su prazni. Možda niko od njih nije znao
što značile samo njemu do nevjerovatnih. Šute svi i čekaju nastavak priče. to voziti. Opasna je to aždaha.
I govorile su o zemljama i gradovima u – Iziđem da vidim šta je bilo, a on Svi su šutjeli. Gledali su u nj kao da tra-
koje je vozio. Na sjever do Skandinavije, prema meni. Nisam se bojao iako mi je že tragove udaraca, ali niko nije ništa pitao.
na jug do mora, na zapad kroz sav Medi- to bilo čudno. Nešto sam mu govorio, ne – A ona gatara?
teran, na istok do Mezopotamije. Kad bi znam više ni sam šta, a on me ošamari da – Koja gatara?
govorio o našim krajevima i mjestima, sam odletio u grmlje. I ode. Otad ne ču- – Ona dobrodržeća. Jesi li je posli-
pojavljivala su se neka čudna imena, sli- jem najbolje na ovo uho. je vidio?
kovita, kao nadimci ili oznake gradova, – I to je sve? – Nikad.
uvriježena kod nekih doduše, ali mnogima – Kud ćeš više... Da je htio nešto dru- – I šta sad? Sve je to davno prošlo.
nepoznata. Bajbok Čaršija. Pendek Pazar... go, ko bi ti sve ovo ispričao... Ostarilo se... i povuklo...
Dani su prolazili, a priča se širila u – Tu sam jednom povezao gataru. Do- – Iz glave nikad ne izlazi. Ima jedan
mnoge epizode u koje je njihov pripovjedač brodržeća. Nije bila odavde. Došla izda- privatnik, znao sam mu oca, svašta gradi
posve vjerovao iako su neke izgledale kao leka. I, možeš misliti, pita ona mene: “Je i prevozi svojim vozilima. Ponekad mu
da su izmišljene. Bilo je i opasnih stvari. li to Jajac? pomognem, kad me zamoli, a ni meni nije
Pričao je jednom na sastanku u Bajbok – Šta si joj rekao? krivo, znaš, da me želja mine.
Čaršiji, u svima poznatoj šoferskoj krčmi, – “Jeste”, rekao sam joj, “i to lijevi, Danas znam kako se Kurbla zove.
a neki ga je s drugog stola stalno peckao i jer je s lijeve obale Vrbasa.” Sprijateljili smo se. I družili. U “Išaretu” i
podbadao. Iako jak, rijetko se upuštao u Svi su se nasmijali. izvan njega. Ništa to ne mijenja na stvari,
tučnjave. Požalili bi koji su ga u to uvu- – I? naravno. Makar i ispričane, vlastite priče
kli. Tad umalo. Sijevnuo je nož. I moglo – Šta i? uvijek ostaju vlastite priče jer ih iznova
je biti gadno. – Je li šta bilo s tom gatarom? čitamo iznutra. n

STAV 8/10/2020 63