Page 67 - STAV broj 292

Stajao je most tako složen nekoliko godina, a turisti su ga gradili takvi mostovi da ih možeš složi-
obilazili čudeći se skockanom mostu. Narod priča da su ti pod konac, u kocku, i prebaciti s obale
na obalu, uz rijeku i niz rijeku, a možda
neki od njih bili spremni i kesu razdriješiti, a najozbiljniji i s jedne vode nad drugu. Eh, da se toga
dosjetio mostar Arslan-aga, pa prebacio
je bio neki Kanađanin koji je davao masne pare za njega. svoj most u drugi kraj, pod drugačiji ho-
Kažu da je imao u planu da ga prebaci u svoju domovinu rizont, na drugu rijeku preko koje se na-
rodu baš u to vrijeme najviše prelazilo.
Na kraju, vlasti odlučiše da most spu-
i ponovo složi nad kakvom rijekom da bi svim svojim ste nizvodno. Dvije godine čamcima su
zemljacima pokazao kako su se ovamo, na ovom kraju vozili numerirane blokove i ugrađivali ih
svijeta, nekada gradili takvi mostovi da ih možeš složiti nekoliko kilometara nizvodno kod sela
Gradina. Selo Arslanagića Most uglavnom
pod konac, u kocku, i prebaciti s obale na obalu, uz je potopljeno, osim nekoliko kuća koje su
rijeku i niz rijeku, a možda i s jedne vode nad drugu ostale na obali da svjedoče o Arslan-agi.
U posljednjem ratu, odlukom okupa-
cionih vlasti u Opštini Trebinje, na čelu
s načelnikom Božidarom Vučurevićem,
1993. godine most je kršten u Perovi-
pjesnika kojeg porodi ovaj grad, i Italijane ne bi ga se dosjetile da im nije zasmetao. ća most, pod izlikom da su Arslanagići
i ustaške krstareće odrede i butum svega U planu je bila izgradnja akumulacije za ustvari pravoslavci Perovići koji su prešli
i svačega. I sve je saprala voda pod njim, hidrocentralu, a u te planove ova starina, na islam. I selu je promijenjeno ime pa se
koja i danas, uprkos svemu, mirna i tiha, svojim položajem, izgledom i kamenom, zove Perovića Most. Ali narod se ne da
ali uporna i snažna, ravna sve postojeće nikako se nije uklapala. Srećom, nisu ga zamesti pa ga i dalje zove onako kako ga
s vrhunaravnom ravninom u sebi kojom srušili, mada ni sami nisu znali šta da je od pamtivijeka zvao: Arslanagića Most.
ravna sva mora i sve okeane i sve rijeke i rade s njim. Odlučili su da ga rastave pa Jer i danas, ako se svim svojim bićem pre-
sva jezera svodi u tu istu, jednu i jedinu su radnici gotovo cijelu godinu skidali daš koraku koji te nosi preko ovog kame-
sveopću ravan. kamen po kamen i slagali ga na livadu. nja izlizanog od miliona potkova i tabana
Krajem Drugog svjetskog rata četnici Stajao je most tako složen nekoliko što u pet stoljeća gaziše preko njega, pa za
su, kazuju povjesničari, da bi zaustavili godina, a turisti su ga obilazili čudeći se tren potoneš u samoizbrisanje, osjetit ćeš
ili usporili partizane, minirali Arslana- skockanom mostu. Narod priča da su neki kako negdje tu u vrelom hercegovačkom
gića most, ali, srećom, sve mine nisu ek- od njih bili spremni i kesu razdriješiti, a zraku drhtulji tanak konac ljubavi kojom
splodirale, ne oglasiše se one na desnom najozbiljniji je bio neki Kanađanin koji je je nekad davno jedan mostar volio svoj
krilu, tako da je stradao samo lijevi kraj davao masne pare za njega. Kažu da je imao most i oklopio ga njome zauvijek, da ga
mosta. Tako oštećen, nakrivljen i slo- u planu da ga prebaci u svoju domovinu čuva od svih čarki, od svih uroka i svako-
mljen, stajao je on kao pustinjak, željan i ponovo složi nad kakvom rijekom da bi jakog sihra, i od svih bajalica, i od svakog
ljudske stope i ljudskog smijeha, punih svim svojim zemljacima pokazao kako su zla, i od podvorača, i od palikuća i od zlih
dvadeset godina. Ni tad ondašnje vlasti se ovamo, na ovom kraju svijeta, nekada ljudi koji ne znaju za sram. n

STAV 8/10/2020 67