Page 64 - STAV broj 292

DRUŠTVO

Arslanagića most u Trebinju na rijeci Trebišnjici

ĆUPRIJA KOJA SE MOŽE

SLOŽITI U KOCKU

Piše: Izet PERVIZ Odlučili su da most rastave pa su radnici gotovo cijelu godinu
Fotografije: Velija HASANBEGOVIĆ skidali kamen po kamen i slagali ga na livadu

alo je koji most predeverao naposljetku, glave dođoše domaći katili. ovaj most stoljećima čučao u sjeni svog
sve ono što je u svom više- Isti su dunđeri, oni iz Dubrovnika, vi- mlađeg brata iz Višegrada.
stoljetnom životu preturio sili i po ovdašnjim skelama. Jedino su
Mpreko svojih lukova Arsla- izostale legende i narodne predaje, vile SOLJENJE KAMENA
nagića most na Trebišnjici, rijeci koja ovamo nisu dolazile noću rušiti ono što Koliko je samo pustih tovara soli pre-
je poklonila ime cijelom jednom gradu. neimari preko dana izgrade, u njegove jahalo preko ovih kamenih hrbata? Mogla
Po grkoj sudbini, ali i po vakifu-tvor- stubove nisu bili prinuđeni uzidati dje- bi se zasigurno njome osoliti sva bosan-
cu, za njega se slobodno može reći da cu, ni majke, preko ovog kamenja nikad ska zemljica i još da pretekne za prijeso-
je mlađi brat onog daleko poznatijeg i nisu tekli mlijeko ni djevojačke suze, lac na uboje i za obloge na masnice što ih
razvikanijeg – mosta na Drini u Više- niti je naišao takav pisac, sav opčinjen neprekidno i sustavno nanose razuzdana
gradu. I njegova gradnja plaćena je iz čudom kojim je vrijeme stvaralo pati- balkanska stoljeća. Bio je on cijelo jedno
kese velikog vezira, sina bosanske maj- nu po kamenu, pa da ga slovima ukleše stoljeće, i još koje desetljeće, posljednja
ke, koji je služio trojici sultana i kojem, u samo srce vječnosti, pa je zbog toga spona koja je donekle držala raskomadane

64 8/10/2020 STAV