Page 61 - STAV broj 292

stotina metara ispod prijevoja preko kojeg plavokosi Nedim, koji je, i pored ratne olova. Ponovo zatutnji “praga”, rasprsnuše
se spuštalo u liniju rovova, zastadosmo gladi, još imao desetak kilograma viška: se projektili po granama iznad moje gla-
da se odmorimo i ispušimo posljednju “Da hoće ‘čete’ već jednom krenuti u na- ve, ali sam i dalje, sistematično, kratkim
cigaretu prije preuzimanja smjene. Dok pad. Ubi me ovo čekanje.” – “Krenut će rafalima kontrolirao prostor ispred svog
smo se još vozili kamionom, čule su se oni kada njima bude odgovaralo, baš će rova. Nakon što nas je zaslijepila nova de-
detonacije i jeka pješadijskog naoruža- tebe pitati za mišljenje”, odgovori mu s tonacija, bio sam siguran da je i naš rov
nja. Sada, dok smo se približavali liniji, podsmijehom Osman. Edin, Edo, kako čelična grdosija uzela na nišan.
sve su jače odjekivale detonacije grana- smo ga zvali, uglavnom je šutio. “Nešto Kad se na nas prosu zemlja, kroz huk
ta teškog kalibra kojim je gađana naša će se gadno desiti”, reče ustajući, “imam pucnjave Edin povika iz sveg glasa: “Ima
linija odbrane. neki predosjećaj.” Gurnem ga rukom na- li ranjenih?!” Dajući mu odričan znak,
Ubrzo smo ušli na liniju. Komandir zad i rekoh mu da ne kukumači. – “Ma kao nepopravljivi veseljak, Haris je imao
iz Gradačca rekao nam je da ljudi koje jučer, kad je linija pomjerena nazad, znao snage dodati: “Znaju četnici gdje je naj-
mijenjamo neće na odmor nego da osta- sam da će nas dopasti ovo, a bit će haos tvrđe, malo im ‘praga’ pa i tenk dovukli.”
ju tu s nama. Od pucnjave i detonacija sigurno”, dodao je. Na trenutak umiren, ponovo sam pogledao
granata jedva se čulo šta čovjek govori. Gledao sam ga dok je rukom trljao preko ivice grudobrana. U pomoć neprija-
Nisu to više bila pojedinačna ispaljenja, glavu ispod šljema. Odjednom nas iz na- teljskoj pješadiji krenuo je i tenk, bljujući
nego se sve pretvorilo u neprestani huk šeg razgovora prenuše povici: “Četnici, vatru u pokretu iz “Browninga”. Protuo-
i grmljavinu, kao da je došao smak svije- četnici!” klopnjak u koji smo se uzdali, kao zainat,
ta. “Ovo neće proći bez belaja”, promrlja Istrčao sam iz zemunice na lijevu i dalje se nije oglašavao. Kao hipnotizi-
i skloni se pod grudobran jedan od mo- stranu otvora, a onda i Edin za mnom. ran, gledao sam u čeličnu grdosiju koja
maka iz Gračanice. Zemlja je podrhtavala Razgledao sam lijevo-desno, ali od dima je gmizala prema našem rovu. Odjednom
i prenosila detonacije, a s balvana iznad granata slabo se šta vidjelo. Pucnjava je primijetih visoku siluetu kako se otkide
njegove glave runila se zemlja i padala dolazila s desne strane linije, ali je viso- od jednog žbuna, stotinjak metara ispred
mu na kapu i za vrat. On to nije osjećao, ki grudobran zemunice zaklanjao vidik. tenka. Nisam morao pogađati ko bi to mo-
bio je zatečen silinom artiljerijske vatre. Proletimo kroz zemunicu i izađemo na gao biti; okrenuo sam se oko sebe i vidio
Zbunjeno je provirivao preko grudobrana desnu stranu. Ono što sam ugledao zale- da nema ni Edina ni “zolje” koja je bila
i pratio približavanje vatrenih vodosko- dilo mi je krv u žilama. Iza kuća, na kraju naslonjena na ulazu u zemunicu. Instin-
ka zemlje i olova, izazvanih detonacijama puta koji je zavijao iza šumarka, ugledah ktivno sam, više srcem nego razumom,
mina i granata. poznate obrise “prage”, dok se s druge znao da je to on.
Odjednom mi se u glavi razbistrilo. strane čulo turiranje još jednog oklopnog “Edine, jesi li normalan? Vrati se u
Počeo sam razmišljati racionalno. “Treba vozila. Kad se iza kuće ukaza tenkovska rov. Edineeee....!”, vikao je iz sveg glasa
skloniti ljude u zemunicu, a na osmatrač- cijev, po karakterističnom proširenju na Osman. Agresorska pješadija nadirala je
nici ostaviti jednog čovjeka”, doviknuo sredini prepoznah najstrašnije oklopno lijevim krilom zaštićena “pragom” i ten-
sam u samo uho Harisu, koji se sklup- oruđe u ovom ratu – tenk T-84. kom, koji su bjesomučno tukli po liniji.
čao pored njega. “Ostat ću ja”, odgovori Pošto sam znao da se lijevo od našeg Osjetio sam neku nelagodu, neku muku
Haris, “a vi se vratite u zemunicu. Dok rova, malo isturen, nalazi protuoklopni u želucu. Osjetio sam strah od bezizlazne
granatiraju, neće krenuti pješadija. Zvat rov, s nestrpljenjem i strahom bacao sam situacije. A Edin, slijep i gluh za sve oko
ću vas ako nešto primijetim.” tamo pogled. “Šta čekaju, pobogu”, pomi- sebe, smirenim, uvježbanim pokretima
Nijemim pokretom glave potvrdio sam slih, “neće ih valjda pustiti u rovove?!” razvlačio je “zolju”, postavio je na rame
da se slažem i potrčao natrag u polumrak Kad se začula pucnjava iz neposredne i nanišanio pravo u grdosiju koja se uz
i sigurnost zemunice. Dva borca, dva blizine, znao sam da to Osman i Nedim brektanje i huku kretala naprijed. Ja sam
stara poznanika, i ja naredni sat proveli otvaraju vatru na povijene siluete koje su to gledao potpuno paraliziran, bez glasa.
smo sklupčani jedan pored drugog osluš- izranjale iz šumarka. I sam sam nanišanio Odjednom mi se činilo da se to događa
kujući detonacije. Muk je prvi prekinuo i počeo kratkim rafalima slati vrele rijeke negdje drugdje, u nekoj drugoj stvarnosti,

STAV 8/10/2020 61