Page 66 - STAV broj 292
P. 66
DRUŠTVO
I noću, kad bi mjesečina osrebrila vodu
ispod kamenih lukova, znao je Arslan-aga
izaći i, naoružan motikom, koračati kao
kakav stražar na bedemima tvrdog grada.
A ujutro bi ga ljudi, kako to već biva po
bosanskim kasabama, začikivali, priča-
jući izokola i namigujući potajice jedan
na drugog, kako su čuli od učenih ljudi
iz samog Stambola, iz Konye i Halepa, iz
Smirne čak, da trava voli noć i da tri puta
brže raste u mrklini nego preko dana. A
mostar Arslan-aga samo bi sukao brko-
ve i otpuhivao, znajući da je u ovakvim
prilikama najbolje ništa ne reći i pustiti
razdebljale dokonjake da sasvim istresu
vreće svojih šegačenja i dohvate se nekog
drugog te njemu, nesretnom, sjednu na
muku i na čir u duši.
A promet sve tanji jer te puste 1687.
godine Mlečani zauzeše Herceg-Novi, što
je, kazuje historija, izazvalo povlačenje
muslimanskog stanovništva prema Tre-
binju tako da je ovaj most izgubio svoju
osnovnu funkciju. Među izbjeglicama iz
Herceg-Novog bio je i mostar Arslan-aga,
koji je iz dana u dan gubio nadu jer zna-
lo je već biti dana kada niko ne bi prešao
preko mosta i nikog nije bilo da mu na- koju je sačinio odmah pored mosta i oko njegovu ljepotu. Gdje su sada svi oni silni
plati mostarinu, pa se osjećao bezvrijedan koje se, kažu, kasnije formiralo cijelo selo Mlečani koji su provalili iz Herceg-No-
i potišten i hvatalo ga očajanje u tolikoj pa je i nazvano po njemu – Arslanagići. vog pa su Arslan-aga i cijela njegova rod-
mjeri da mu je dolazilo da samom sebi Pa ipak, uprkos svemu, do kraja života bina opet morali kupiti najnužnije stvari
mostarinu naplati svaki put kada prelazi nije prestajao izlaziti tri puta na dan, pa i povlačiti se dublje ka srcu Bosne i mu-
preko mosta nazoreći da nije koja nova i onda kada bi bura probijala svaki gunj hadžeriti punih pet godina? Gdje su sada
travka izmigoljila u spojevima među ka- i hladnim svojim srsima prodirala sve do svi oni silni brkati vojnici s turbanima, u
menom i unaprijed uklanjajući i najsitni- kosti, i nije prestao naganjati se s travom čakširama, s krivošijama sabljama i buz-
ji zametak prašine i vode nakon obilnih preko cijelog mosta, uzduž i poprijeko, dohanima i čomagama, koji protjeraše
kiša. Umivao je i milovao most Arslan-aga, do u vječnost. Mlečane i nahrnuše na most ukrštajući
strpljivo i trudno, godinama. Pun ljubavi sablje s mačevima hrišćanskih bojovnika
i samozaborava, nadao se da moraju doći PREKRŠTAVANJE MOSTA koji nastojahu zaustaviti najezdu sa sje-
dani koji će nanovo nanijeti svijet na nje- I zametnu vrijeme svaki trag Ar- vera barem za toliko za koliko se narod
gov most, jer, govorio je sebi za suhih zim- slan-agi, njegovoj kući i svim njegovim ne pokupi i dadne u bijeg, preko brda,
skih noći, nije ćuprija ni jedna na svijetu stremljenjima. Pogubiše se u vremenskoj na obalu, Jadranu u krilo? Gdje su svi
pustom pravljena da mrtvuje na mrtvoj bujici i svi oni koji su se naslađivali nje- oni dunđeri i najamni radnici koji su se
cesti, već da se preko nje prelazi, ovamo govom mukom i ismijavali ga jutrom raz- grbili pod teretom debelog kamenja za
i tamo, naprijed i natrag, s obale na oba- bijajući tako posljednje tragove mahmur- utvrdu koja će zauvijek spriječiti Mleča-
lu i dan i noć. Ali, neumoljiva, rasla je u luka od sna. I bestraga nestadoše hiljade ne da ponove upad u ovaj grad, i sve one
njemu mrzovolja i okivala mu svaku mi- i desetine hiljada, i stotine hiljada onih age i begove koji su, pijući limunadu u
šicu i žderala i njega i u njemu najsitniju koji u pet stoljeća pređoše preko njego- hladu bora i čempresa, zveckali dukati-
mrvu volje, te je sve rjeđe izlazio iz kuće vog mosta barem jednom i posvjedočiše ma u kesama vezanim za pojaseve i slali
sirotinju pod most da iz vode vadi rashla-
đeni bostan i vino, potajice, iz najbližeg
podruma? Gdje su kapetani Resulbegovi-
ći, koji su se mijenjali na čelu ovog grada,
i svi oni Gačani, i Bilećanci, i Nevesinjci
koji Trebinjanje pravoslavce zvahu Žaba-
rima, aludirajući na njihovo navodno po-
rijeklo? Gdje je onoliko carstvo? I drugo,
ono koje izgradi cijeli prsten utvrda oko
Trebinja i opkoli ga sa svih strana kao da
su s vječnošću načinili sporazum i kao da
ništa njihovo neće proteći s vodom ispod
ovog mosta? Vidio je ovaj most i ustanike,
i drčne Crnogorce, i šuckore, i potvore-
ne na pravdi Boga, i stradalnike, i obje-
šene, i komite raspomamljene u osveti, i
66 8/10/2020 STAV