Page 55 - STAV broj 382

stanje. Nuriji to nije teško padalo jer je želio povratak na svoje,
u svoju Modriču, koja je, prema popisu stanovništva iz 1991, xxx
imala 10.375 Bošnjaka ili 29,13 posto, a 2013. Bošnjaka je bilo 12. 07. 1995. Srebrenica
3.101 ili 12,06 posto. U samom gradu 1991. živjelo je desetak
hiljada stanovnika, a od toga preko 50 posto Bošnjaka. Zani- Jedina ljubavi moja,
mljivo je da je dvadeset godina ranije, 1971, čak 67,03 posto Ne plači molim te, ako pismo ovo primiš.
bilo Bošnjaka. Kad evocira uspomene na povratak, kaže: “Iako Još su pored mene tri brata, pa ćemo bol podijeliti.
je bio težak povratak, nas je 2001/2002, čini mi se, bilo više U nadi sam da si sada u gradu soli.
nego što nas ima danas. Mnogi su ponovo otišli vani. Čak je i Gdje sam darove birao tebi za svaki praznik i
moj sin Tarik, budući da nije mogao naći posao, otišao vani. ponekad lagao da moram tamo na put,
Na pet-šest mjesta je tražio posao i, budući da ga nije dobio, ali samo sam htio tvoje želje ispuniti.
odlučio je da ode. Po povratku iz Njemačke, u mojoj devasti- Od jučer je mnogo naroda ubijeno,
ranoj kući zatekao sam dvije srpske familije. Jedan od njih ovaj prostor je priča bez kraja,
daje mi 50.000 KM za kuću. U isto vrijeme u Sarajevu (kod čija slova su krv našeg naroda iz
Skenderije) nudi mi se kuća za 40.000 KM. U Sarajevu bi moja Srebrenice, Vlasenice, Žepe, Bratunca i tvog Zvornika.
djeca imala puno bolju perspektivu. U meni je proradio inat Za nekoliko sati red će doći i na mene.
i ne htjednem prihvatiti. Ostajem do kraja u mojoj Modriči. Molim Boga da me ne muče,
Kad sam postao općinski odbornik, podstanari iz moje kuće i ako budu htjeli oni to raditi,
su po hitnom postupku iseljeni. I Jovan i Miloš. Kad sam do- zamoliću da me što prije ubiju.
šao s papirima da se isele, Miloševa žena mi kaže: ‘Nurija, ovo
je lijepa kuća, nema memle. Ako moradnem otići iz nje, ja ću Nisu ni oni svi isti.
se razboljeti.’ Kažem joj: ‘Gospođo, ovdje ste u tuđoj kući!’
U dvorištu je bila kruška kajzerica. Ona meni veli da uzmem Znam da me uvijek osjećaš…
krušaka jer su dobre. Ne zna da je tu kajzericu posadila moja Pokloniću im naše skriveno blago…
rahmetli majka. Uspjeli smo organizirati vjerski život. Nekad Što smo čuvali godinama za sina…
se samom sebi čudim kako smo to uspjeli. Obnovili smo svih Da ublaže smrt moju…
sedam džamija. Danas su one funkcionalnije, s parnim grija- Da je ti što manje osjetiš…
njem, klimatizirane. Tri su u gradu Modriči, dvije u Tarevcima, Ne brini,molim te, ja se ne plašim…
te po jedna u Jakešu i Lugovima. Nisam zadovoljan onim što Trudio sam se od prvog dana,
se kasnije odvijalo među nama na ekonomskom planu. Nema tebi biti uvijek pri ruci,
dvojbe da mi volimo svoje mjesto i svoju Bosnu i Hercegovinu. ne biti grub u očima tvojim,
Treba djecu učiti ko su, šta su, treba ih učiti folkloru, kulturi ako sam te čim uvrijedio…
kuhanja hrane. Godine 2013. pokušao sam osnovati bosanski Oprosti mi..
kulturni centar. 2012. dođem ja u Dom kulture, kad tamo di-
rektor Marko Raulić, nastavnik, napisao 20 knjiga, uglavnom
domaća radinost: kako je izgledalo ralo za oranje, teljig, onda i trgovačku školu. Nigdje drugo u Evropi i svijetu nije bilo bo-
sam ja naredne godine s grupom ljudi inicirao osnivanje bo- sanske gimnazije. Tadašnji ambasador Ajanović je pred više od
sanskog kulturnog centra, svi su to prihvatili, čak je i tadašnji 500 ljudi rekao: ‘Nurija, ti si zlatni ljiljan’, jer sam i neke dru-
načelnik rekao da će oni dati građevinsku dozvolu. I mnogi ge stvari radio, organizirao humanitarne konvoje za BiH itd.
su izvana rekli da će pomoći. Tu ne bi bio samo folklor, nego i Kad sam otišao iz Berlina, gimnazija se ugasila. Po povratku iz
književne večeri, narodna kuhinja, svi segmenti kulture. Me- Njemačke dvije godine bio sam profesor u srednjoj školi u Vi-
đutim, ništa od toga nije bilo. Nismo imali placa.” sokom. Potom sam 12 godina radio u Gradačcu. Predavao sam
u srednjoj školi. Posljednje četiri godine trebalo je da budem
BIO OSNIVAČ, DIREKTOR I PROFESOR BOSANSKE direktor gradačačke gimnazije. Nažalost, nisam prošao. Eto,
GIMNAZIJE U BERLINU deset godina sam u penziji.”
O svom profesorskom radu kaže: “Četrdeset godina bio sam Penzionerske dane Nurija provodi u svojoj Modriči. Kad
u učionici. Tako sam 16 godina predavao u modričkoj gimnazi- se umori od pisanja, onda se prihvati mljevenja žita. Istina,
ji, pa 10 godina u Berlinu. Tamo sam bio osnovao gimnaziju na ljudi sve manje siju žito i samim tim manje opterećuju mlina-
bosanskom jeziku. U Berlin sam došao 1988. I kad je krenula re. Na kahvi kod Nurije sa mnom je bio i njegov imam Osman
agresija na BiH, stao sam uz svoj narod. Zvali su me da preda- ef. Mulahusejnović, s kojim je dijelio svekolike povratničke
jem u jugoslavenskoj dopunskoj školi, a ja sam ostao uz svoj probleme. Osmanova supruga Hedžibela tih dana se spremala
narod. S izbijanjem agresije na moju zemlju i s prilivom veli- na sveto putovanje na hadž. Nurija je pun divljenja za hodžu i
kog broja muhadžira u Berlinu sam osnovao osnovnu bosansku hodžinicu jer su od prvog dana povratka dostojanstveno pred-
školu, te četiri srednje: gimnaziju, ekonomsku, elektrotehničku stavljali Islamsku zajednicu. n

“I kad je krenula agresija na BiH, stao sam uz svoj narod. Zvali su me da predajem u
jugoslavenskoj dopunskoj školi, a ja sam ostao uz svoj narod. S izbijanjem agresije na moju
zemlju i s prilivom velikog broja muhadžira u Berlinu sam osnovao osnovnu bosansku školu,
te četiri srednje: gimnaziju, ekonomsku, elektrotehničku i trgovačku školu. Nigdje drugo
u Evropi i svijetu nije bilo bosanske gimnazije. Tadašnji ambasador Ajanović je pred više
od 500 ljudi rekao: ‘Nurija, ti si zlatni ljiljan’, jer sam i neke druge stvari radio, organizirao
humanitarne konvoje za BiH itd. Kad sam otišao iz Berlina, gimnazija se ugasila.”

STAV 1/7/2022 55