Page 57 - STAV broj 382
P. 57

je sustizali, a onda su oni krenuli u frontal-
          ni napad lijevo.
            Četnici su prilazili već na tridesetak
          metara, dok je praga napredovala desnom
          stranom. Tenk je ispalio još jednu grana-
          tu na zemunicu iznad nas. Cio je prostor
          pred nama proključao. Četnici su nas zasuli
          vatrom, takvom da nismo mogli podignuti
          glavu iz zemunice. Sada su imali dobru po-
          ziciju dolje ispod međe.
            Praga, koja je bila zauzela poziciju na
          boku, tukla je po svih šest naših rovova ne
          dopuštajući da uzvraćamo pješadiji. Mirsad
          je vikao na motorolu tražeći protuoklop koji
          će djelovati prema njoj. Tenkovi su ispod šu-
          mice tukli bjesomučno po liniji. Situacija je
          iz trenutka u trenutak bivala sve gora po nas.
            Odjednom, Nihad je skočio, zgrabio zolju
          i krenuo niz tranšeju. Mirsad mahnu dvoji-
          ci momaka iz Gradačca da dođu i preuzmu
          naša mjesta, a meni pokaza rukom da trčim
          za Nihadom. Uskoro sam ga sustigao. Poka-
          za mi rukom gore prema rovu: “Trinaestka.
          Idemo gore da vidimo možemo li ugroziti
          pragu s onog položaja.”
            Stigavši gore, zatekli smo jednog ranje-
          nog i jednog poginulog borca. Dvojica na-
          ših momaka uzvraćala su vatru dok je treći
          previjao ranjenika. Praga je bila vidljiva s
          ovog položaja, cijela je bila otkrivena. Nihad
          nije okolišao, rasklopio je zolju, nanišanio i
          ispalio projektil. Praga pogođena u prednji
          dio krenula je unazad niz brdo i zabila se u
          drveće. Iz njenog prednjeg dijela sukljao je
          dim, a cijevi podignute u nebo više se nisu
          oglašavale.
            Na mjestu gdje su bili naši momci sada
          je dodatno proključalo. Nihad skoči s gru-
          dobrana i viknu: “Idemo dolje, dolje je
          krkljanac!”
            Trčali smo nazad koliko su nas noge no-
          sile, a za nama još nekoliko momaka koji su
          u sredini linije ušli kao pojačanje. Četnici
          su prema našoj liniji nadirali na tri pravca.
          Tenkovi su i dalje tukli.
            Stigli smo do naših i zauzeli položaje.
          Četnici su se preko međe približili rovu li-  sam se riječ sledio. Znao sam da je “Jatagan”   mogle nazrijeti siluete u bjelini snježnog
          jevo od nas. Nismo znali imaju li naši on-  kombinirana mina usmjerenog djelovanja od   prekrivača. Zatutnjao je Hamzin mitraljez, a
          dje gubitaka.                     150 kg eksploziva i 400 kg metala u metalnoj   onda i mi sastavismo rafale prema siluetama.
            U tranšejama je nastala neka galama, vika.   cijevi promjera 300 mm, duga od četiri do   Četnici su, sada smo to jasnije vidjeli,
          Obazirao sam se da vidim. Uočio sam da se   pet metara. Postavlja se dvadesetak metara   vukli svoje mrtve i ranjene kroz snijeg. Sko-
          ljudi gore iznad nas bacaju u tranšeju. Mo-  od linije, ne više. Aktivira se kad je situaci-  čio sam kroz tranšeju i popeo se prema ze-
          mak je trčao kroz tranšeju pored nas i uzvi-  ja bezizlazna. Pritisnuo sam rukama šljem   munici. Odozgo sam imao mnogo bolji pre-
          kivao: “Lezi dolje, lezi u tranšeju, svi, lezi!”   i nabio glavu uz zid zemunice.   gled. Ogromni krateri ispred nas otkrivali su
            Refleksno sam se bacio i u trenutku po-  Krajičkom oka gledao sam u nebo, bilo   posljedice detonacija “Jatagana”. Četnici su
          mislio da nije raketa. Dvadesetak sekundi   je plavo, čisto poput mora. A onda nebom   se bili našli u središtu njihovog usmjerenog
          držao sam glavu zabijenu u snijeg i blato.   proletje blijesak, plav i crven, zatim prasak   djelovanja. Za mnoge je to bilo pogubno.
          Vidio sam da je Mirzina glava kod mog ra-  i detonacija, onda druga povezana strašna   Vidjeli smo kako, saginjući se i zaliježu-
          mena. A onda je stigao prasak, a potom i   detonacija. Tranšeja se kompletna zaljulja,   ći čim mi zapucamo, vuku tijela poginulih
          strašna detonacija. Odiglo nas je od zemlje   a komad grudobrana skliznu na nas.   dolje prema šumarku. Duge crvene linije
          i ponovo vratilo. Strašan val, poput jakog   Nastade tama. Nekoliko trenutaka po-  ostajale su kao tragovi njihovih zabluda i
          vjetra, preletio je preko nas. Momak, koji   slije, ni dim se još nije bio razišao, začuše se   ideja da mogu uništiti jedan narod. Znali
          je maločas vikao, gotovo se na koljenima   kuknjava i zapomaganje ispred naše linije.   smo, mogli smo to vidjeti vlastitim očima,
          kretao tranšejom: “Lezi, lezi, ne ustaj, ne   Ustali smo i razgledali ispred sebe. Dim i   da je to samo još jedan suludi san koji mi
          mrdaj odmah će aktivirati ‘Jatagan’.” Na tu   prašina još se nisu bili razišli, ali su se dolje   nikad nećemo dopustiti da se ostvari.   n


                                                                                                    STAV 1/7/2022 57
   52   53   54   55   56   57   58   59   60   61   62