Page 59 - STAV broj 382

se nalazila u podrumskim prostorijama veš-mašinu, imati struju! Vraćeni smo, Nekada neke blagodati, poput otvorenih
jedne porodične kuće u selu Kišići. možda, pedeset godina unazad, ali smo puteva, mogućnosti kretanja ljudi, roba,
Bio je to ujedno i posljednji čas prve opstali, uprkos obruču, dvjema neprija- uzmemo zdravo za gotovo. Sada smo po-
ratne školske godine. Konačno! Završio teljskim vojskama, usprkos analizama, novo otkrivali sve te blagodati, jednu po
sam šesti razred u prvoj sedmici aprila ovim i onim mišljenjima vojnih struč- jednu, onako kako su dolazile.
1994. godine. Prva ratna godina. Skraće- njaka! Ponosno stoji bosanski čovjek
na. S prekidima. Četiri dana u sedmici. na ovom prostoru, izmučen, izubijan, III
Tridesetminutni čas. Bez likovnog, mu- na momente gladan, u strahu, u ljetnoj “Molim te, moramo ići”, rekoh mami.
zičkog, fizičkog. Da nije bilo rata, peti žegi, pod snijegom i ledom, u naizgled “Al’ daleko su Čuništa, ne mogu po ovom
bih završio u junu 1992, a šesti u junu nepodnošljivim uvjetima odolijeva i sil- suncu pješačiti 9-10 kilometara, kad bude
1993. Ovako sam oba završio u aprilu. noj tehnici i mračnim planovima. Stoji Nusretu usput”, govorila je mati. Nisam
Peti je bio prekinut uslijed početka rata mali veliki čovjek, i dalje u zemlji Bosni, slušao, i dalje sam insistirao. Na kraju
u Sarajevu u aprilu 1992. godine. Godi- neporažen! Borba će se nastaviti, koliko sam dovukao bicikla, svoje i posuđeno od
na je naknadno priznata na osnovu ocje- će rat još trajati? Hoće li doći vrijeme da Anere za ovu priliku. Mati se nasmijala.
na u trećem tromjesečju. Šesti je trajao i ja puške uzmem? Gledam vojnike na ce- “Kako si samo uporan kad je tebi nešto
između ofanziva, okončan je u aprilu sti, izlaze iz Vasvinog restorana. Znači li bitno. Da si takav i kad nešto treba ra-
1994. godine. Naredne sedmice krećemo to da je ponovo otvoren? diti, gdje bi ti bio kraj”, blago me korila.
u novu školsku godinu. Vidim i poznato lice Raifa K. iz Olova, U Čuništima smo bili za sat i po. Otišli
Plan je završiti narednu školsku go- vozač šlepera. Stao je s onim vojnicima. smo do Seada M., direktora “Merhame-
dinu do septembra. A onda bi trebalo Kratko razgovarao. Zatim se uputio ka ta”. Poslao nas je u kancelariju do njego-
startati nova, uvjetno rečeno, normalna selu. Krenuo sam ka domu. Utom sam ve. Administrativni radnik provjeravao
školska godina. Nova normalnost. Ona vidio i Raifa kako prilazi ulaznim vrati- je spisak. Jedan pa drugi. Nisam mogao
u ratnim uvjetima. Ako ne bude ofanzi- ma. “A tu ste? Kako si porastao, k’o da iz iščekati. Bili smo na tom drugom spisku.
va, pomjeranja, granatiranja... Suviše je vode rasteš? Kako ste? Ovdje ste, znači?”, Odveo nas je do magacina. “To je vaše”,
faktora “ako”. Ipak, u konačnici, zavr- upita Raif. “Evo nek’ se nađe.” Dodao je rukom je pokazao na poveći paket. “Kako
šila se školska godina u Osnovnoj školi mami kesu s mladim krompirom. “Hvala. ovo prevući?”, mati je glasno izgovorila.
“Hasan Kikić” u Kišićima i Kovačima, Koliko sam dužna?”, upita mati. “Ništa. “Evo, imaju ovdje vreće, pa podijelite i
Solunu, Čuništima, Milankovićima, svim Prolazio sam kroz Makarsku. To je tamo na korpe! Vukao je poni i više”, reče rad-
onim punktovima, selima gdje je bilo bagatela”, reče Raif. “Hvala još jednom. nik u skladištu. “Samo morate dopuhati
djece. Pješke su dolazili nastavnici, pre- Puno nam ovo znači. Jesi li za kahvu”, gume. Odoh po pumpu”, dodade radnik.
kidala se nastava, s mukom se dolazilo upita mati. “Može! I čašu hladne vode. Na povratku je mati, od umora, od
do nastavnih sredstava, prostora, dono- Nek’ otekne”, odgovori Raif. sunca, od puta, negdje oko Crnog Poto-
sila su se drva od kuće, od učenika, nisu Bila je to prva roba koju smo dobili ka pala s bicikla. Rasule su se one namir-
svi imali udžbenike, posuđivali bi jedni nice po cesti. Pritrčah. Prošla je srećom
drugima, dobijali smo školski pribor iz Završio sam šesti razred u bez ozljeda. Prepakovao sam namirnice.
humanitarne pomoći, tanke svijetloplave Primijetih da su se čokolade prilično raz-
sveščice s natpisom UNCHR-a. Prekidala prvoj sedmici aprila 1994. bucale pod suncem.
se i ponovo otpočinjala nastava. Nastavni Došli smo u selo oko tri. Izašao sam
proces nije stao, a to je bila pobjeda na- godine. Prva ratna godina. s drugovima podijeliti tristogramsku čo-
roda ovog kraja! Skraćena. S prekidima. koladu. Donio sam prilično rastopljenu

tili po kašike. Pukla je smećkasta smjesa
II Četiri dana u sedmici. čokoladu s lješnjacima. Drugovi su se vra-
Poseban je april u dolini Krivaje. kakaa i lješnjaka dok si rekao keks. Nakon
Propupaju sve voćke zastupljene u ovom Tridesetminutni čas. mjeseci apstinencije smazali smo čokola-
kraju: jabuke, kruške, šljive, trešnje... Bez likovnog, muzičkog, du. Našoj sreći nije bilo kraja.
Domaćini već prekopavaju zemlju, pri-
premajući je za sadnju. Počeo je raditi i fizičkog. Da nije bilo rata, IV
“aran” – mala brenta. Izrezuju se trupci peti bih završio u junu 1992, Krenuo sam u sedmi razred. Pozvala
u daske, potrebne ondje negdje gdje se me nastavnica Sena. “To je za tebe”, reče.
gradi. Otvoreni su putevi, bosanska građa a šesti u junu 1993. Ovako U kesi je bio školski pribor s posvetom na
je dobrodošla na inostrana tržišta. Osjeća moje ime. Pisalo je još: “Za odličan uspjeh
se novi zamah, došlo je proljeće nakon sam oba završio u aprilu. i zalaganje.” “Komandant je poslao”, reče
zime! Došao je dašak slobode nakon is- nastavnica. “Hvala”, izgovorih na jedvite
crpljujuće blokade. nakon deblokade, izuzimajući brašno koje jade i vratih se u klupu onako usplahiren.
Ležim na livadi, najboljem prirod- sam “zaradio” pretovarajući prevrnuti “Eto, vidiš, svaki rad se isplati”, do-
nom, zelenkastom ćilimu, promatrajući kamion. Obradovao nas je s još jednom dade nastavnica. Bilo mi je drago. Raz-
proplanke, visove Konjuha ondje poviše viješću. “Došao sam vam reći da vam je i mišljao sam o onome što je rečeno. Svaki
sela Bukov Do, nestvarno lijepo nebo i Ramo M. poslao paket potrepština iz Nje- trud se isplati! Samo nekada treba sačekati,
kao nacrtane oblake. Eh, da znam crtati! mačke. Konvoj koji su organizovali naši osaburati. Toliko se toga lijepog desilo u
Sve je oživjelo, i zelene travke, i hajvani, ljudi. Mislim da će sutra biti u Čuništima, posljednja dva-tri dana, nakon iscrplju-
ovce i krave, i ljudi, i zrak je nekako dru- u skladištima ‘Merhameta’”, ispričao nam jućih dana opsade, ofanziva, pritiska...
gačiji, tek na moment osjetim garež, neko je. Nije dugo sjedio. Radovao sam se po- Pitao sam se smijem li se radovati, onako
je prilikom čišćenja palio travu. put malog djeteta. Bit će sigurno u pake- nepatvoreno, punim srcem, bez zadrške,
Mati je vani ispirala veš. Bože, ni- tu nekih slatkiša. Čokoladu nisam vidio bez primisli. Rat je, ipak. Hoće li nas opet
sam ni znao koliko je olakšanje imati nekoliko mjeseci. Tropsko voće također. nešto poklopiti? n

STAV 1/7/2022 59