Page 70 - STAV broj 257

STAJALIŠTA

Autobiografski fragmenti (24)

PREKO MEJTAŠA

ĆEMO JEDAN

ZA DRUGIM

Piše:
Ibrahim KAJAN U nedjelju uvečer, uoči prvog dana škole, majka je zagrijala kazan
vode. Postavila je škip nasred kuhinje i počela nas redom kupati,
jednogodišnjeg Esada, trogodišnju Nađu, najposlije mene, već sam
promašio sedmu godinu. Sutradan, za prvi dan nastave, trebam
biti u dvorištu zahumske Prve narodne osnovne škole na Pijesku,
izgrađenu na velikom haremu zaravnjenih mezara i porušenih bašluka
i dijelom u ogradne zidove ugrađenih

lanjali smo za imamom džena- bez riječi se opraštao. Gledao me. U ruci se odvojio od svoje blagajske porodice
za-namaz našem ocu Ahmetu, mu je duhanska kutija; dodao mi ju je. između 1915. i 1920. godine. Nastani-
položenom na kamenu pred so- Spustio je goruću cigaretu u pepeljaru. li su se u starom mostarskom kvartu
Kfom Šarića džamije. Na istom Sklopio oči i zaspao. Brankovcu, u blizini džamije uz koju je
mejtašu pred kojim je dženaze klanjao Ušla je majka, šapatom pitajući: pokopan muftija Karabeg. Sa suprugom
i Šejh Jujo, a vjerovatno je i njemu sa- “Kako je sada? Spava li?” “Mislim da Mevom djed je izrodio sinove Mustafu,
mom na istom mjestu dženaza klanjana. spava...” Majka je primakla svoje lice Šerifa i Ahmeta, te kćeri Izetu i Džulbu.
Prijatelji i rodbina, potom, na rameni- njegovom. Potražila je ogledalce i pri- Ahmet se, živa i neobuzdana duha,
ma su nosili njegov sanduk do polovice bližila ga očevim nosnicama i usnama. zagledao u 15-godišnju djevojku Ha-
harema, gdje je rahmetliju, malo uzgor, “Sine, mislim da više ne diše...” Noć je tidžu, kćerku Ibrahima Bajramovića i
prema zidu pod zaobilaznicom, čekao bila topla, pa je prozor ostao otvoren. njegove supruge Kade, rođene Kape-
iskopan kabur. Iz dnevne sobe ušle su moje sestre tanović, moju buduću majku. Pričala
Nađa, Amira i Mersija. Stiskamo se jed- nam je dok smo bili djeca da se otac
OPRAŠTANJE no uz drugo; učimo što znademo. Brat volio šaliti i režirati neke horor-situ-
Sinoć sam u pretponoćnom satu pro- Esad, njegova Munevera. acije. Tako se znao, momačkim obije-
matrao svog oca u posljednjim trenuci- Prije nego što smo u kasni sat izašli som, ušuljati u njihovu avliju za mrzle
ma boravka na ovom svijetu. Sjedio je u iz očeve sobe, majka je spustila na nat- noći, kucati na njihove prozore, zaogr-
krevetu, leđima prislonjen na jastuke uza kasnu bokal vode, na bokal je stavila nut sleđenim čaršafima i plašiti i nju i
zid podignute. Mustafa Pajo, sin tetke Musaf, a na Musaf – nož. “Zašto?” – pi- njezine polusestre. Slično su mi pričale
moje Džulbe, dao mu je injekciju da po- tao sam majku. “Da duša, dok još bo- i hale, očeve sestre, Izeta i Džulba. Ka-
ništi bolove budu li se javili... Mijenjamo ravi u svojoj odaji, ne bude žedna i da zivale bi mi da bi se znao kasno vraća-
se uz njegovu postelju. Udovoljavamo bude zaštićena...” Majka je očito nosila ti doma iz noćnih momačkih izlazaka,
mu svakoj mogućoj želji. Pružio je ruku u sjećanju naslijeđene pučke običaje koji nerijetko uoči same zore, kad bi jedna
metalnoj duhanskoj kutiji na natkasni. su mene podsjećali na priče o derviši- od njih dvije palila prvu vatru da maj-
Kapak joj ukrašen staklom crvenim po- ma koji i nakon prijelaza u onostrano, ci i babi ispeku i zaliju kahvu. “Prvo
put krvi, s velikom bijelom zvijezdom po narodnom vjerovanju, “posjećuju bi, alčak, provirio kroz džam u kuhi-
u polumjesecu. Izvadio je cigaret-papir svoje tekije”. nju da vidi je li babo ustao, pa ako bi
i u njega stavio s tri prsta i odmjerenu vidio da Džulba ili ja pušemo u drva
količinu brižljivo rezana duhana, sa- IZ KUĆE U BLAGAJU da razgorimo vatru u fijakeru, popeo
vio cigaretu – i pružio mi je. Prihvatio Moj je otac rođen u Blagaju. Otac bi se na krov naše niske kuće – i sjeo
sam je, a on mi je kimnuo sa smiješkom mu se zvao Ibrahim. Blagajski su Kaja- na dimnjak. A sestra i ja bi puši, puši,
na licu. Zatim je zavio drugu, za sebe. ni živjeli na svojoj zemlji i od zemlje su ali džaba – od vatre ni mukajet. Šejtan,
Njegovim fajerzajkom sam nam obojici živjeli. Zbog nekog nepoznatog razloga, dabili šejtan!” – govorila bi Izeta, ka-
pripalio. S uživanjem je uvukao dim... i djed Ibrahim, izgleda, demonstrativno snije udata za Kazazića.

70 6/2/2020 STAV