Page 71 - STAV broj 257

MAJKA TIDŽA a Mersija pohađa domaćinsku školu. Iza udrobio sam hljeb i užurbano pojeo, da ne
Ahmet je zaprosio moju majku 1931. nedjelje sam učenik 1. razreda. zakasnim. Majka mi je pridržavala novu
godine, u njezinoj 16. godini. Ubrzo su U dućanima prehrane fasung se ku- košulju, dodala kaiš za nove pantalone,
se vjenčali jer je već sljedeće, 1932. go- povao na tačkice, ali tekstil i obuća mi- podizala ih i namještala oko pasa. Potom
dine, rodila sina Remziju. slim da nisu potpadali pod te stroge re- ugurah noge u nove cipele, te počeh, uz
Kao djevojčica je ostala bez svoje strikcije i ograničenja u nabavi. Za njih majčinu pomoć, namještati na ramena
majke Kade. Nakon što je nena Kada je otac morao imati novac. remenje crnog kartonskog torbaka.
rodila još jedno dijete, Salku, teško se Otac nas je čekao na ulazu, izbrijan, “Sad možeš ići! Eto te k’o princ!” Išao
razboljela. U kući bi se povremeno naš- nasmijan, lijep. Prihvatio me za ruku. sam prema školi i osluškivao neobičan
la mlađa Kadina sestra Nazifa. Briga o Uđosmo u ZEMU, punu kupaca. Probijali šum, čudno škripanje novih cipela. Na
dječaku i o majci, uprkos nervoznoj tet- smo se kroz dugački hodnik s odjelima s leđima mi je blistao crni lakirani tor-
kinoj prisutnosti, pala je težinom olova obje strane. Na dječijem odjelu zabavismo bak na mostarskom jutarnjem suncu.
na ruke djevojčice koja o životu još ni- se dok roditelji u novo ne odjenuše i ne Bio sam nekako poseban, ponosan na
šta nije znala. A onda je djed Ibrahim “odmjeriše” novog dječaka: u kariranom oca koji mi je sve ovo kupio da se ne
zaprosio Nazifu, vjerujući da će ona, odjelcu, s novom košuljom ispod sakoa, postidim prvog dana škole.
kao sestra njegove žene, najbolje paziti u smeđim kožnim cipelicama. Tek što smo se počeli upoznavati s
na djecu koja su jetimi ostala. Nazifa je “Koliko je?” – upita otac prodavača učiteljicom, vidjeh da je sunce uklo-
pristala. Ubrzo je Nazifa zatrudnjela i s visokim zaliscima. njeno s prozora, da su oblaci naumili
za nekoliko godina izrodila prvo dvoje “2.850 dinara, druže!” malo pokvariti dan u kojem sam prvi
djece s trećim na putu. Jednom sam re- Majka je gledala kako otac vadi nov- put odjenuo duge pantalone i prvi put
kao svojoj majci: “...Nazifu nisi nikad ce iz unutrašnjeg džepa sakoa. Šapće u školsku torbu, ma kakva da je, sta-
zovnula majkom, nego uvijek – tetkom.” joj: “Gotovo sve što sam dobio za sahat. vio bukvar i pernicu, teku za pisanje
Obgrlila mi je glavu licem i rukama ša- Evo, možemo kupiti i školski torbak...” i teku za računanje. Učiteljica nam je
pućući “kako ona nikada nije bila njezi- Svratili smo u knjižaru preko puta rekla svoje ime: zvala se Emina Sefić. I
na majka, ni njezina ni mlađeg joj brata “Bristola”. Majka je zatražila od proda- mi smo drugarici učiteljici rekli svoja
Salke. Bila je prava maćeha...” vačice školski torbak. Dodala joj je je- imena, svih nas četrdeset dvoje učenica
dan od impregniranog kartona, u crni i učenika. Neke je učenike pitala gdje
NEĆEŠ GOL I BOS U ŠKOLU lak lakiran. Majka i otac su ga razgleda- stanuju. Mene je pitala jesam li iz Bla-
Kada me majka upisala u prvi ra- li, otvarali, pitali za cijenu. “Nije čemu, gaja. “Nisam, ja sam Mostarac, ali moj
zred, čuo sam, ušavši u kuhinju, kako drugarice, slab materijal. Pošto su ovi je babo.... moj je otac (brzo sam se ispra-
se roditelji došaptavaju... Negdje krajem kožni”, pitao je otac ženu iza pulta. Kož- vio) – otac je iz Blagaja, zove se Ahmet.”
augusta 1952. godine jednog mi dana reče ni su bili vrlo skupi. Od ostatka novca “A gdje stanuješ”, pitala je uporno. “U
majka da se umijem, operem uši i ruke, od prodanog džepnog sata mogli su ku- Bakamluku. Preprtljali smo iz Cernice.”
da snažno istrljam sapunom koljena, da piti samo kartonski torbak.
se počešljam i odjenem... – da ću s njom KIŠA PLJUŠTI IZ NEBA, IZ ZEMLJE
u ZEMU (tako smo u Mostaru zvali Ze- OTAC NIJE DAO DA SE POSTIDIM Ljudi se razilaze s harema, a moja
maljski magazin), a da će nas ondje na ula- U nedjelju uvečer, uoči prvog dana najbliža porodica i ja ostajemo na očevu
zu čekati otac. Otac je zbog nekog posla škole, majka je zagrijala kazan vode. mezaru. Ne znam šta ko sad misli, ali ja
krenuo ranije. Lijepo se obukao. Izlazeći Postavila je škip nasred kuhinje i po- “vidim” sebe kako se vraćam iz škole,
iz kuće na bakamlučki sokak, izvadio je čela nas redom kupati, jednogodišnjeg onog prvog dana, u novoj košulji, pan-
iz džepića mali okrugli sahat koji se lan- Esada, trogodišnju Nađu, najposlije talonama, cipelicama, s impregniranom
cem i posebnom kopčom učvršćivao za mene, već sam promašio sedmu godinu. kartonskom torbom... Kiša pljušti iz
remenski ušivak na pantalonama. Sahat Sutradan, za prvi dan nastave, trebam neba iz zemlje! Kad sam ušao u kuću,
je pažljivo zaklopio i spremio u džepić. biti u dvorištu zahumske Prve narodne majka me poče grditi što se negdje ni-
Pitao sam majku zašto otac ide pri- osnovne škole na Pijesku, izgrađenu na sam sklonio, nego pokisnuo k’o miš, da
je nas, a ona reče da treba svratiti do velikom haremu zaravnjenih mezara i su se remenčići otkačili s kartonske tor-
svog šefa. “Prodat će mu svoj džepni porušenih bašluka i dijelom u ogradne be, da je voda prodrla u karton i da se
sat. Moramo ti kupiti odijelo i cipele. zidove ugrađenih. Majka nas je posuši- torba pretvara u nabubrelu kutiju koja
Ne možemo te golog i bosog poslati u la i ušuškala u dušecima poredanim po više neće valjati ni pišljiva boba.
školu.” Remza i Mirza su na zanatima, podu u gornjoj odaji. Gledao sam u mezar svog oca. Mislio
prvi na električarskom, a drugi na pre- Prvi sam se probudio i strčao basa- na njega i na dan kad sam pošao u školu
ciznoj mehanici. Amira uči za brijačicu, macima u kuhinju. U skuhanu divku sagrađenu na haremima, na Pijesku. n

STAV 6/2/2020 71