Page 72 - STAV broj 195

DRUŠTVO

U susret trećem
izdanju “Dana
Jurislava
Korenića” i novim
premijerama

Piše: Mirza SKENDERAGIĆ

“Kamerni teatar 55 ponovo po- REVOLUCIJA
staje ono što je bio u vrijeme
kada ga je stvarala grupa vizi- U KAMERNOM
onara, ponovo je ono staro, do- TEATRU
bro, malo pozorište, u kojem se, uz puno “Kada je Emir Hadžihafizbegović već u prvim nedjeljama
uvažavanje autorske slobode i istraživanja, direktorskog mandata na razgovor pozvao mlade režisere, a onda
jednako uvažavaju i publika i njena inte- i mlade pisce, da im kaže da su im vrata Kamernog otvorena,
resovanja. Taj balans nije lako održati, i jedni mu nisu vjerovali, a drugi su mislili da je to pogrešno. Na
to je ono što smatram najvećim i najvaž- koncu se ispostavilo da je kurs kojim je krenuo Kamerni teatar
nijim uspjehom cijelog tima Kamernog u proteklih nekoliko godina jedini ispravan”, kaže Pjer Žalica
teatra”, kaže za Stav režiser Pjer Žalica.
za Bosnu i Hercegovinu i ovdašnje uv- imena: Srđana Vuletića, Pjera Žalice... Po-
Kada je daleke 1955. godine Jurislav jete nalikuju revolucijama. krenuti su festival “Dani Jurislava Kore-
Korenić osnovao Kamerni teatar 55, na- nića” i “Mala škola glume” u Srebrenici,
dao da će on donijeti nešto novo na sara- “AKO JE REVOLUCIJA POSTUPATI a tu su i brojne promocije knjiga i drugih
jevsku teatarsku scenu i unaprijediti njen ODGOVORNO, ONDA SMO kulturno-umjetničkih dešavanja, kao što
položaj u odnosu na Beograd ili Zagreb. REVOLUCIONARI” je bilo i nedavno predstavljanje i javno
Osim što se to i dogodilo, Kamerni teatar čitanje drama Almira Bašovića.
55 donio je u međuvremenu mnogo više, Uz svojevrsnu revoluciju u davanju
ne samo kada je u pitanju naša teatarska prilike mladim domaćim dramatičari- “Društvena odgovornost, posebno
scena već i cjelokupna historija umjet- ma, kao što su Adnan Lugonić (Kad bi na kada su u pitanju institucije kulture, ne-
nosti i kulture u Bosni i Hercegovini. Sa glas govorili) i Boris Lalić (Mirna Bosna), što je što bi trebalo ići ruku pod ruku
specifičnim prostorom u kojem je publi- te režiseri Saša Peševski (Mirna Bosna) i jedno s drugim. Ono što me malo ra-
ka smještena oko scene na udaljenosti od Sabrina Begović-Ćorić (Knjiga mojih ži- stužuje, općenito govoreći, jeste kada se
samo nekoliko metara, intrigantnim, ra- vota), Kamerni teatar 55 s direktorom stvari i ponašanja, koji bi trebali biti ne-
znovrsnim i repertoarom koji na jednom Emirom Hadžihafizbegovićem na čelu što potpuno uobičajeno, da ne kažem –
mjestu sjedinjuje sve generacije publike, svoj repertoar proširio je i “povratkom” normalno, tretiraju kao revolucionarno
te čak i s tim visokim stubištem koje kao na teatarsku scenu priznatih režiserskih ponašanje, ili ‘nadljudski napor cijelog
da podiže i uvodi u zasebnu dimenziju,
Kamerni teatar 55 postao je istinsko du-
hovno utočište i simbol Sarajeva. Osim
ansambla, scenografije, garderobe, ova
teatarska kuća dobila je i svoju vječnu
publiku koja možda nigdje u svijetu nije
toliko sjedinjenja s glumcima i novim
svijetom koji nastaje tu, pred njihovim
čulima, a koja nije dopustila da se njen
plamen ugasi niti tokom agresije na Sa-
rajevo i Bosnu i Hercegovinu.

U 2018. godini, Kamerni teatar 55 i
dalje je simbol Sarajeva i njegove kul-
ture, s ansamblom, predstavama i pu-
blikom spojenim u jedno, uz određene
produkcijske i kreativne promjene koje

72 29/11/2018 STAV