Page 67 - STAV broj 195
P. 67

zapravo, insistirao na tome da ga, ni ma-      Kazao sam kako će Kur’an dobiti na po-         imena drugih sura: Slon, Mravi, Pauk,
nje ni više, nego šerijatski razvjenčam.       klon čim se raspremim i donesem ključ od       Pčela; govorio kako je presudna poruka,
Ne znam jesam li u datoj situaciji rekao       čitaonice. Uskoro smo bili unutra, pa sam      a ne ime sure... Ništa od ponuđenog ne
da ne znam. Ono što znam jeste da sam          s police uzeo jedan primjerak i pružio joj.    bi zadovoljilo njegovu začuđenost i ne-
bio poprilično zatečen. Stvarno, postoji li    Neko vrijeme je listala, a onda, klimajući     vjericu. “Kako da nekom inovjercu – a
procedura šerijatskog razvrgavanja braka?      glavom, reče kako to nije to – ona traži       ljude svašta zanima – objasnim da u mo-
“Ako se može vjenčati, što se ne bi moglo      Kur’an “na našem jeziku”. Sugerirao sam        joj svetoj knjizi ima sura Krava?”, vječi-
i razvjenčati?”, bio je uporan čovjek. Pri     da je desno arapski tekst, a lijevo prijevod   to bi ponavljao svoj argument. Zapravo,
sljedećim posjetama, pokušao sam mu ra-        na bosanski jezik. Uskoro sam shvatio da       ne vječito. Prije nekoliko godina vratio
zjasniti stvari u pogledu razvoda i mehra.     gospođa tipuje na transkripciju. Srećom,       se svom Gospodaru. Bio sam na dženazi
Bio sam spreman da navedem i mišljenja         imao sam i takav primjerak. Listala je,        i mislio o njegovoj zapitanosti.
učenjaka o tom pitanju te da sve potkri-       našla Jasin – ispostavit će se da ga zna       Da krava umije biti zanimljiva tema,
jepim hadisima. Nije bilo koristi jer to       napamet – i opet ustvrdila da to nije to.      uvjerio sam se još jednom kada me posjetio
nimalo nije utjecalo na njegov zahtjev.        “Ne slaže se!”, rekla je. Zanimalo me šta      džematlija kome “nije išlo” s kravama. U
Konačno, kontaktirao sam pretpostav-           se ne slaže, a ona je pojasnila kako, dok      manje od pet mjeseci, pričao mi je, smakle
ljene i dobio odgovor da takva procedu-        sluša Jasin po džamijama, učači na dru-        su mu se tri krave i nema druge nego da se
ra na našem podneblju ne postoji, ali da       goj stranici dva puta uče “fe kalu”, a tu      obrati hodži. Dok sam se dvoumio šta da
ga to ne amnestira obaveze isplaćivanja        je pisalo samo jednom. Naravno, shvatio        mu odgovorim, a da ne bude “ne znam”,
mehra. Opet nije bio zadovoljan, ali nije      sam. Učeći drugi ajet na drugoj stranici,      on je sam ponudio rješenje. “Ili joj zapiši,
imao druge nego da se pomiri s tim.            učači obično naprave pauzu na riječima         ili otvori ‘Zvijezdu’, pa da vidimo šta je
                                               “fe kalu” pa ih u nastavku ponove, te je,      reć’!”, rekao je. Nije mi ostavio puno vre-
    Imam džematliju vrlo vedre i tople na-     po njoj, i u transkripciji to trebalo biti     mena da se odbranim. Zapravo, da mi je
ravi. U njegovom društvu uvijek je veselo      napisano dva puta. Pokušao sam obja-           ostavio sve vrijeme ovog svijeta, niti bih ja
i opušteno. Čak i one neugodne situacije,      sniti, ali uzalud. “Potražit ću u Sarajevu;    objasnio njemu, niti bi on razumio mene.
on umije preinačiti i okrenuti ka vedrijem     tamo sigurno ima pravi Kur’an”, rekla je       Otišao je gunđajući nešto što se često može
tonu. No, kako god umije oraspoložiti,         na kraju. Nisam uspio doznati je li našla      čuti: “Vi, današnje hodže, niste nikako k’o
umije i zateći s pitanjem. Jedno takvo mi      šta je tražila.                                one dosadašnje!”
je postavljao u nekoliko navrata, a odgo-                                                     On je, valjda, očekivao da kravi štogod
vora još nije dobio. Naime, njega zanima           Ima, opet, ljudi s kojima se toliko zbli-  zapišem. Nije ni čudo jer je baš u njegovom
na koji način mi, Bošnjaci, izražavamo         žite da, po nekom automatizmu, tačno mo-       džematu svojevremeno bilo hodža nadaleko
saučešće ili međusobno čestitanje, mimo        žete predosjetiti šta će vas pitati. Takav je  poznatih i čuvenih po zapisima. Tako će i
riječi koje se u tim prilikama izgovaraju.     bio i jedan Hašim, rahmet mu duši. Po pri-     meni, poslije jedne dženaze, prići starija
Konkretnije, zanima ga da li se, pored         rodi, bio je pozitivan i vedar čovjek. Volio   žena s, opet, neobičnim zahtjevom. Željela
pružanja ruke, treba i zagrliti i poljubiti    je svoju vjeru, džemat i džamiju, a i zna-     je da s njom pođem do mezara njenog su-
i, ako treba, koliko puta. S obzirom na to     njem je bio poprilično “potkovan” pa se s      pruga, hodže koji je pisao zapise. Naravno,
da nam se komšije ljube tri, a susjedi dva     njim moglo nadugo i naširoko o raznim          pristao sam i na mezaru zatekao vrlo neobi-
puta, da li to znači da mi trebamo jednom      vjerskim temama muhabetiti. Nerijetko          čan prizor. Nasred mezara bio je ogroman
ili, pak, četiri puta? “To mora biti jedno-    bi svemu tome dodavao priče i kazivanja        mravinjak, kakvog u životu nisam vidio.
obrazno”, izričit je. Slažem se da bi treba-   koja je slušao od starijih ljudi, što bi raz-  “Evo, vidiš, ovo se već neko vrijeme pro-
lo biti – onaj izraz “mora” uvijek ublažim     govorima davalo posebnu draž. “Davno           pelo na mezar, pa me zanima smijem li ovo
s “trebalo bi” – ali mu ništa drugo mimo       su ljudi rekli: kad vidiš da voda potekne      razvaliti ili nek’ ostane ‘vako?”, pitala me
toga nemam nadodati. Kaže, pitao je o          uzbrdo, nek’ nam je Bog na pomoći!”, go-       je. Kroz glavu su mi proletjele priče o za-
tome i reisa i naibu-reisa kad su kod njih     vorio bi često.                                pisima tog hodže kome je i moj rahmetli
dolazili u Belgiju. Pitao je i neke hafize, i                                                 otac išao u nekim prilikama. Odnekud mi
niko mu nije znao dati precizan odgovor.           Ipak, da ne bi sve bilo tako idilično i    u glavu dođoše Harut i Marut, Selejman
Eto, nisam ni ja, premda pretpostavljam        skladno, moralo je postojati nešto što je      pejgamber, kraljica Belkisa, pa i oni mra-
da će me još koji put priupitati.              i Hašima žuljalo. I postojalo je. Hašim        vi koji su se pobojali da ih Sulejmanova
                                               nije mogao shvatiti da u Kur’anu može          vojska ne pogazi.
    Jedne prilike, izlazeći iz džamije, pri-   biti sura koja se zove Krava. “Tobe jarabi,    “Nemoj ih dirati, neka ih!”, rekao sam
mijetio sam ostariju gospođu kako s ceste      kako će se zvati Krava; meni to ne može        spontano, uvjeren da je to ispravno.
pogleda ka džamiji. Pretpostavljajući da je    u glavu i džaba ti sve!?”, govorio bi. I,      Je li zaista bilo ispravno i da li je mra-
tu s nekom potrebom, prišao sam i uljud-       zaista, skoro svaki treći susret otpočinjao    vinjak s mezara trebalo ukloniti?
no se poselamio. Nakon uobičajenih pita-       bi nam istim pitanjem – otkud Krava?           Ne znam.                             n
nja o zdravlju i porodici, kazala je da želi   objašnjavao sam principe po kojima su
kupiti Kur’an, interesirajući se za cijenu.    sure dobijale imena, navodio primjere

                                                                                                                 STAV 29/11/2018 67
   62   63   64   65   66   67   68   69   70   71   72