Page 65 - STAV broj 424

u Beču, pa ako bi, i gledaju kroz prozor
uznjihale lipove grane, a paša mahne ru-
kom pomoćniku defterdara, to znači da
zapiše da treba franjevcima pomoći da
pošalju svoje ljude u Beč na nauk i, da,
kaže, zaključujući razgovor. Tad se i sam
zagleda u uznjihale lipove grane i ne zna
kako da, diskretno, dadne do znanja svo-
jim domaćinima da njega slobodno, bez
ikakvog ustezanja mogu ponuditi svojim
vinom o kojem je puno toga dobrog čuo.
On, Topal-paša, to svi znaju, s prilike na
priliku crmkne poneku čašicu.
kuća za HastaHanu
Da li su franjevci počastili Topal-pašu
vinom, ne zna se, niti je pošteno da se o
tome govori. Ali zna se da se po povratku
u Sarajevo, kada mu je pomoćnik defter-
darov iščitavao iz svojih hartija sve što je
trebalo zapisati za svoje posjete Fojnici,
i samostanu, i tekiji, i banjama, pa kada
je došao do molbe franjevaca da im po-
mogne oko slanja fratara u Beč na studije
medicine, Topal-paša se trznu, da, reče,
pa zašto ne bi poslali i kojeg pametnog i
talentovanog muslimana. I uspio je. Pri-
je nego je konzul Šćulepnikov ostvario
svoje mračne nakane, a ovaj put treba-
lo mu je samo tri mjeseca, i istjerao ga
iz Bosne, dva su muslimanska mladića,
bilježe hroničari, osvanula u Istanbulu,
bili su to Mehmed Šerbić i Zarif Skender.
Diplomirali su medicinu nekoliko godina
nakon što je Topal-paša napustio Bosnu.
Bila je 1873. godina i Topal-paši smrt već
bijaše bojadisala beonjače. Iscrpljen i star,
ispratio ih je iz Istanbula, a već naredne
godine jedno veliko „da“ prostrlo se i pre-
ko njegove sudbine i svemogući kismet
zatvorio je temu zvanu Šerif Osman To-
pal-paša, posljednji vezir Bosanskog pa-
šaluka i prvi valija Bosanskog vilajeta,
čovjek koji je do kraja života volio basne
i koji tako zavoli Bosnu, „kao da je u njoj
ponikao“, kako to zapisa smjerni Hamdi-
ja Kreševljaković.
Iste godine Mehmeda Šerbića, Saraj-
liju, historija upisuje u knjige kao prvog
mu duši, koji je diplomirao medicinu još ga oslobodili prakse, mogli bi unaprije- diplomiranog ljekara muslimana u Bosni
1807. godine u Feldsbergu u Njemačkoj, diti zdravstvo u Bosni da bude takvo da i baca ga na službu u sjeverne pokrajine
a liječio je sve, i pravoslavne, i katolike, i ga ni Švicarci nemaju ravnog. Spominju i (njegov prijatelj Zarif Skender, također
muslimane, i Cigane, i vlahe, i prave Tur- Miju Sučića, hirurga, kojeg je valija imao Sarajlija, biva poslan na službu u Novi
ke, ne gledajući ni u vjeru ni u nevjeru. I prilike upoznati u Sarajevu u hastahani Pazar). Mehmed Sami Šerbić, nakši-
ostali njihovi diplomirani doktori, i Tomo koju podignu ponad Baščaršije. bendija, prvo biva postavljen za ljekara
Dafinić, i Petar Bustrović, i Tadija Laga- I tu ujaci prelaze na stvar. Govore oni Zvorničkog kadiluka, a onda i za ljeka-
rević, i Franjo Gračić, liječiše ne pitajući kako bi bilo dobro kada bi presvijetli paša ra sandžaka čije je sjedište prebačeno u
ko si ni otkud si, već gdje te boli, junače. pomogao da se odškoluje još koji ljekar, a Tuzlu. Tu će, zavoljevši Tuzlu i predajući
Nažalost, svi su oni već odavno pred oni već imaju mladih fratara znatiželjnih joj cijeli svoj život i sve svoje znanje, po-
Bogom, a trenutno imaju samo dvoji- i željnih znanja i volje i da pomognu na- dići hastahanu po uzoru na onoga čiji je
cu ljekara koji spadoše s nogu od posla, rodu. Samo, znate, takve su prilike, sne- bio štićenik, a koji podignu prvu bosan-
jadni Petar Marešević, od silnog obila- bivaju se, nikom, ni njima, franjevcima sku bolnicu u Sarajevu. Bila je to, dakle,
ženja bolesnika ne može, hudnjak, da se odgojenim na siromaštvu, nije lahko pri- druga bolnica u Bosni.
sasvim posveti nauci, a već je doktorirao znati da su baš to, puki siromasi, trenutno Kada kažemo podignuta, zasigurno se
u Beču i njegovim znanjem, samo ako bi oni nemaju novca da im priušte studiranje razumije da je zgrada građena iz temelja,

STAV 21/4/2023 65