Page 66 - STAV broj 424

DRUŠTVO

novinskih stubaca, što će biti razlog da
bude svirepo ubijena.
Ali vratimo se kojih sedamdesetak go-
dina unazad. Zamislimo opet Tuzlu, Strmi
sokak, eno su se doktor Mehmed Šerbić i
Hadži-beg i Mehmed-beg već popeli do one
kuće. Hadži-beg, kojeg Šerbić ne zove tako
kako ga cijela Tuzla zove, već Hadžiefendi-
ja, jer u djetinjstvu provedenom u Sarajevu
nije navikao na begove, on već priča kako
je Omer-paša Latas porazio njegovog oca
Mahmut-pašu, posadio ga na nekakvo kr-
žljavo konjče, noge mu svezao u bukagije
ispod konjskog trbuha, nabacio na njega
veliki crveni ćurak, a za pojas mu zadio
drven nož i nekoliko drvenih pištolja i ta-
kvog ga proveo kroz Sarajevo, a pred njima
igrali su Arnauti u bijelim fistanima i bilo
je hladno i krpe snijega otkidale su se sa
sarajevskih nebesa. Poslije je prognan na
Rodos, gdje je i kosti svoje ostavio, a on,
Hadžiefendija, nakon osamnaest godina
izgnanstva vratio se kući, da kosti svoje
ostavi u Bosni, i obnovio je Tuzlića kona-
ke i govori da ionako ne zna šta bi s ovom
kućom, pa ako može poslužiti za hastaha-
nu, bilo bi mu to izuzetno drago.
Može, kako ne može, Hadžiefendija, od-
govara mu usplahireni mladi ljekar i vidi
tad ono što je vidio u očima Topal-paši-
nim kada ih je ispraćao iz Istanbula –
smrt mu je već bojadisala beonjače. Od
tog sigurnog znaka nadolazeće smrti, ali
i od vlastitih sjećanja, bježi mladi ljekar
u kuću, trči iz sobe u sobu i već vidi bol-
ničke krevete, i ordinaciju i sobu za bol-
ničare i sutra će kod muteselima da mu
napokon kaže da je našao kuću dostojnu
ali to ne želimo reći. Da ne bismo bili po- medvjeda i o kojoj su pisale sve važnije zvanja prve tuzlanske bolnice.
grešno shvaćeni, odmah da naznačimo da tadašnje novine, čega će se sjetiti neime- Sutra, na putu do muteselima, sav
riječ podići u ovom slučaju izgovaramo novani ustaški pročelnik u Jasenovcu i u razdragan, potpuno je nesvjestan da su i
u smislu početka rada bolnice i podiza- ženi koju su doveli pod sumnjom da žito njega samog Tuzlaci počeli oslovljavati s
nja svega onog što jednoj bolnici treba, nosi partizanima, prepoznati djevojku s Hadžiefendija, kao da je u Sarajevu, gdje
a sama zgrada u kojoj je useljeno sve to niko ne može ostati bez kakvog prišivka
što treba već je stajala tu, osamljena na mehmed sami Šerbić, uz ime. Pa ipak, bit će da nije bilo tako, te
Golom brijegu, pogled s njenih pendže- ćemo se vratiti i, radi historijske tačnosti,
ra puca po cijeloj dolini Jale i do Soline nakšibendija, prvo biva morat ćemo, barem za tren, zauzdati ma-
i do slanih bunara, perspektiva od koje postavljen za ljekara štenjske vrance, kanuti po našim riječi-
bi se čak moglo i ozdraviti. Dakle, objekt ma malo korektora, razmrljati ga, a onda
je tu, samo je valjalo imati dobro oko pa Zvorničkog kadiluka, a onda skoknuti osamnaest godina unaprijed,
prepoznati da je ta kuća, čisto bosanska, s i za ljekara sandžaka čije je jer, tek tada su, tvrde hroničari, kada se
izbačenim doksatima i verandom, i drve- vratio iz Meke, Tuzlaci počeli Mehmeda
narijom izrezbarenom ukrasima, dostojna sjedište prebačeno u tuzlu. Samija zvati Hadžiefendija. Odvajkada,
naziva prve tuzlanske bolnice. tu će, zavoljevši tuzlu i dakle, Tuzlaci nisu Sarajlije.
E sada, iako historija ne pruža nika-
kve dokaze da je baš tako moglo biti, valja predajući joj cijeli svoj život iseljaVanje Bolnice
nama zamisliti mladog i odlučnog Meh- i sve svoje znanje, podići I sada, kada smo izašli iz prostora ma-
meda Šerbića kako se uspinje uz Strmi so- štenjskih, pred nama stoje sami goli histo-
kak, a pod mišku je podbočio Hadži-bega, hastahanu po uzoru na topal rijski podaci. Njima ćemo zamahati kada
kojeg, s druge strane, isto tako pod ruku osman-pašu, koji podignu bude trebalo dokazivati kako ni mi nismo
drži njegov sin Mehmed-beg, u čijem će repa bez korijena i kako smo oduvijek išli u
se sinu Bakir-begu zatrnuti loza Tuzlića, prvu bosansku bolnicu u korak sa svijetom. Evo ga, crno na bijelom,
jer mu Svevišnji podari sve kćeri – od sarajevu. Bila je to, dakle, počela je tuzlanska hastahana s radom 1874.
njih historija bilježi ime Ifaket-hanume, godine, ujesen. Nećemo ove prilike ulaziti
prve žene na Balkanu koja je u lovu ubila druga bolnica u Bosni. u nju i raspredati o bolestima, mukama i

66 21/4/2023 STAV