Page 64 - STAV broj 424

DRUŠTVO

hadžiefendijina hastahana
u strmom sokaku

prva

tuZlansKa

Bolnica

Mehmeda Šerbića, Sarajliju, historija 1874. godine upisuje u
knjige kao prvog diplomiranog ljekara muslimana u Bosni i baca
ga na službu u sjeverne pokrajine (njegov prijatelj Zarif Skender,
također Sarajlija, biva poslan na službu u Novi Pazar).

Tekst i fotografija: Izet PERVIZ

riča o tuzlanskoj hastahani zači- svoje prozračno lice na kojem titraše vje- kasarne i, ako baš hoćete, i prvu pivaru
nje se u Sarajevu. Otkucava svo- čit i blag smiješak, i reče: „Da.“ Da, izusti u Bosni, tu na Kovačima.
je prve otkucaje u ritmu koraka tu rječicu koju će svaki put čuti od njega I dok je čekao da pukne led, dođoše u
pčovjeka koji šepa i podrhtava u kada bude zaključivao razgovor. Brčko njegovi prijatelji Petraki Petrović
februarskoj hladnoći. U njegovim kret- i Vita Salom, sasvim zajapureni, a s ko-
njama titra blaga nervoza, u njemu kip- Vezir i Valija nja pod njima odvaljuje se pjena u ponja-
ti bijes. Međutim, svana, njegovi bud- Isto to „da“ istisnuo je gospodar i prije vama. Oni mu dovedoše glasnika koji je
ni pratioci ništa ne primjećuju, oni se i pet dana, kada je bio spreman da izađe iz upravo stigao iz Stambola s fermanom o
dalje dive mirnoći koja vlada na licu, u Bosne. Sa svim svojim koferima, sa svom njegovom ponovnom imenovanju za bo-
cijelom držanju i koraku njihovog gos- onom prtljagom, s cijelom menažerijom sanskog valiju, a njemu dođe da ih zagrli
podara. Treba to možda zahvaliti i mra- kućnih ljubimaca, sa silnom poslugom i kao najrođenije, da ih poduhvati ispod
zu od kojeg su se naježili i platani, jer ni porodicom, ličio je samom sebi na šefa pasa i da ih pronosa po cijelom Brčkom
njemu, gospodaru, kojem još ne otkriva- kakvog cirkusa dok se smrzavao po Brč- i do Tuzle, ali se suzdrža i reče blagajniku
mo ime, ali samo zbog toga da bi uvod u kom, čekajući da se Sava konačno odmrzne da nagradi i nahrani glasonošu. I, „da“,
našu pripovijest ogrnuli velom tajanstva, pa da ga brodom prebace do Beograda, a tom rječicom zatvori i ovu temu, okrenu
nije sasvim jasno da li drhti usljed bijesa odatle Dunavom u Ruščuk prema Crnom se i vrati u Sarajevo da – ne obazirući se
ili je to ipak samo posljedica hladnoće, moru. Tamo je trebao primiti novu službu, na priče koje su kovali u ruskom konzula-
sarajevske, nemilosrdne. on, već bivši valija bosanski, kojeg sultan tu kako je Vita Salom, kojeg zvahu „Te-
Gospodar – tako ga zovu samo među opozva na osnovu pritužbi ruskog konzula lal-efendija“, išao u Stambol s torbama
sobom, a pred njim ne smiju – još prije šest Jevgrafa Romanoviča Šćulepnikova, taj punim zlata da plaća i podmićuje redom
godina kada je došao u Bosnu, izderao se mu već godinama zagorčava život i hoće sve po Porti i oko nje – nastavi tačno on-
na jednog od njih, rekavši da će glavu po- da ga istjera iz Bosne, jer je, konačno, on, dje gdje je stao.
ložiti na kladu onom ko ga ubuduće bude Šerif Osman-paša, Topal, kako ga zovu A stao je Topal-paša baš tu, na ideji
nazvao gospodarom, jer jedan je Gospo- po Bosni – nema više nijednog razloga koja ga spopala kada se vratio iz posje-
dar, i pogledao je tad u nebo, nastavio je: da mu krijemo ime – uspio da istrijebi te franjevcima u Fojnici pa mu oni tamo
„A ja, niti sam gospodar niti ste vi psi, korupciju i mito i nepotizam i svaku još pokazali kako se čuva prošlost i kako se
već tjelesni čuvari sultanovog namjesni- hrđu iz ove zemlje. Uspio je da zavede red gaji sjećanje. Ti skromni ljudi u bezboj-
ka u njegovoj najzapadnijoj provinciji, te i da provede reforme i da izgradi važne nim habitima sačuvaše i ahdnamu koju
stoga hoću da budete ponosni“, i lijevom institucije, i bolnicu, i poštu, i telegraf, i im potpisa još Fatih sultan i plašt svog
rukom tad je protrljao onu ukočenu nogu štampariju, i stručne škole i, treba li još predvodnika, tog Zvizdovića, i još mno-
u koju ga strefi tane u jednoj od mno- da se nabraja, i dočekao je protjerane mu- go toga važnog za njihovu i povijest ove
gih bitaka koje vođaše za sultana protiv slimane iz Srbije izgradivši im džamije i zemlje. Uz ostalo, rekoše mu da su prvog
Rusa i ogrnu se slavom i titulom „Serdar oko njih cijela naselja, i Kozluk, i Bije- liječnika u Bosni dali oni, franjevci, po-
Ekrem“, koju nosahu samo najhrabriji i lo Polje, i Gornju i Donju Aziziju, i Bo- kazujući mu lulu i još štojekakve lične
najzaslužniji, i opet vrati blagost i mir na sansku Kostajnicu, i Orahovu, i pilane i stvari velečasnog Mate Nikolića, pokoj

64 21/4/2023 STAV