Page 44 - BROJ 44/GODINA II/SARAJEVO 7.1.2016.
P. 44

DRUŠTVO



          TEŠKO SE KREĆE,
          ALI JOJ NIŠTA NE MOŽE PROMAĆI
            U skladu s islamskom tradicijom, i
          u Bosni i Hercegovini poslanici, šehidi
          i dobri ljudi smatraju se živima i nakon
          njihove fizičke smrti. Tim velikanima
          podižu se turbeta kao trajni spomen na
          njihove života i djela. I kao što kod živih
          šejhova i evlija postoje hizmećari koji se
          brinu o njhovim potrebama, običaji nala-
          žu da svako turbe treba imati svog hizme-
          ćara koji će brinuti o građevini i mezaru.
          Oni se nazivaju turbedarima. Koliko su
          Bošnjaci vodili računa o turbedarstvu,
          govori podatak da je posljednji turbedar
          Poslanikovog, a.s., turbeta bio Bošnjak. S
          vremenom je tradicija turbedarstva išče-
          zla i još samo rijetka turbeta u Bosni i
          Hercegovini imaju svog hizmećara. Prvi
          turbedar Kaimijinog turbeta koji se spo-
          minje u historijskim izvorima bio je šejh
          Omer iz Jedrena. Umro je 1819. godine,
          a na položaju turbedara i šejha tekije za-
          mijenio ga je njegov sin šejh Mehmed,
          od kojeg je potekla porodica Šehmehme-
          dovića. Mehmeda je naslijedio Ibrahim
          Šehmehmedović, njega derviš Alija, a
          ovog derviš Mehmed, koji je ukopan po-
          red Kaimijina turbeta.
            Turbe šejha Hasana Kaimije iznad
          Zvornika i danas ima svog turbedara,
          bolje reći, turbedarku. To je jedino tur-
          be u Bosni i Hercegovini koje čuva žena.
          Osamdesetčetverogodišnja Hida Šehmeh-
          medović ponosno baštini porodičnu tra-
          diciju staru dvije stotine godina. S terase
          svoje kuće danonoćno motri na turbe. Iako
          se sporo kreće, uz pomoć štapa, iz njene
          priče nije teško zaključiti da joj ništa što
          se dešava oko turbeta ne može promaći.
          Kaže da se uvijek rano diže: “Ustanem u
          pet. Pa iščešljam kosu. Onda klanjam dva
          rekata nafila-namaza za nafaku i tražim
          pomoć od Allaha za zdravlje. Poslije kla-
          njam i za nekoga ovako ko mi rekne. I ta-
          mam učim Jasin kad se oglasi ezan za sa-
          bah. Rekoh, okasnili ste što se tiče mene”,
          smiješeći se priča nana Hida.



         Hida Šehmehmedović
         kaže da je Kaimija
         sagradio i džamiju kad
         je iz Sarajeva došao u
         Zvornik: “Džamija je bila
         tamo đe je sad robna
         kuća. E, tudi je džamija
         gdje je Hasan Kaimija bio
         imam. Ja imam sve nacrte
         od te džamije”





         44  7/1/2016 STAV
   39   40   41   42   43   44   45   46   47   48   49