Page 49 - BROJ 44/GODINA II/SARAJEVO 7.1.2016.
P. 49

otac Avdaga Hadžikarić bio je među pr-  Frana Mažuranića.” (Anonim: Merhuma
          vima koji je svoju djecu poslao u školu.   Nafija Sarajlić, Glasnik VIS-a, 1970, 7-8)  USTAJ, ŽENO
          Avdaginih pet kćeri završile su najprije
          muslimansku žensku osnovnu školu (ta-  KNJIŽEVNI BISER                 Ustaj, ženo,
          kozvanu Hermanovice ruždiju), a zatim i   U MOSTARSKOM “BISERU”        iz zakutka, iz zavitka
          učiteljsku školu, pa su četiri sestre Hadži-  Oko 1910. godine Nafija Hadžikarić   čuješ onaj zvučni glas
          karić radile kao učiteljice u Sarajevu.  udala se za već afirmiranog bošnjačkog   gdje te zove svjetska žena
            “Današnje mlade generacije ne mogu   književnika i “ideologa muslimanskog   da se dižeš, da se boriš
          ni shvatiti kakav je to bio smion potez –   kulturno-prosvjetnog pokreta” Šemsudi-  za slobodu ljudskog roda i za spas.
          dati i žensku djecu u školu kad je zazor-  na Sarajlića, koji joj uskoro postaje uzor,   Ti si majka roda svoga:
          no bilo školovati i mušku djecu, makar   učitelj i prvi kritičar. Svoje prve književ-  poštivati i slušati
          da su imali i vjeronauku kao potpuno   ne Teme objavila je u Zemanu (1912), za-  svak te mora
          ravnopravan predmet sa svim drugim   tim nastavila objavljivati u mostarskom   Nije lahko majka biti
          školskim predmetima. Čak je vjeronauka   časopisu Biser, koji je tada uređivao pje-
          imala i prednost pred svim drugim škol-  snik Musa Ćazim Ćatić. Ćatićeva moder-  Svoju djecu odgojiti.
          skim predmetima. U gimnazijama i dru-  nistička orijentacija u književnosti bila je
          gim srednjim školama bile su i posebne   glavni razlog da se “pojavi takav biser u   Zato, ženo, idi smjelo
          sobe u kojima su muslimani đaci mogli   njegovom Biseru” kao što je književnost   čeg` se plašiš, kud se skrivaš,
          obavljati namaz (najviše ikindiju), ako   Nafije Sarajlić. Objavljivala je u drugom   što da bježiš? Pametne te žene vode.
          su imali nastavu i poslije podne, da im   (1913–1915) te u trećem godištu (1918),   Naprijed, naprijed, samo idi
          ne bi izašla iz vakta dok dođu kući. (…)  kada je časopisu nedostajalo književnih   vedra čela, oka smjela
            Roditelje koji su davali djecu u ‘švap-  tekstova. Nakon rata nije više objavljivala.   brzo kroči, čas izmiče
          ske’ škole mrzili su neuki i zagriženi ljudi,   Teme su trebale biti štampane i kao   da te dušman ne preteče.
          tzv. barutovci, koji su sebi dozvoljavali   knjiga. Vlasnik Bisera Muhamed Bekir
          i ono što je vjerom zabranjeno, pljuvali   Kalajdžić imao je praksu da pojedina knji-  Svuda bukti, svuda plamti,
          za njima, vrijeđali i njih i djecu im, go-  ževna djela objavljena u časopisu “pre-  svim silama nastoj i ti
          voreći da će se u ‘vlaškoj školi djeca po-  složi” u format knjige i štampa posebno   čovječanstvu i narodu
          vlašiti’. Eto, u takvoj društvenoj situaciji   čim se skupi materijala dovoljno za 16   mir i slogu, ženo, dati.
          Avdaga se nije obazirao na čaršijske ba-  štampanih strana knjige. Tako je uradio
          rutovce. Kad je upisao prvu kćer Sejdu u   i s tekstovima Nafije Sarajlić. Ostao je   Tvoja ruka nek je jaka,
          Hermanovice školu, tvorno su ga napali   jedan štampani arak Tema, pravi raritet   ne daj naprijed dušmaninu
          u čaršiji, pa nije za petnaest dana smio   i potvrda da se prva muslimanska knji-  da ti bombom zemlju ruši
          iz kuće izići, ali nije dozvolio da mu kći   ževnica-prozni pisac trebala predstaviti   iz ognjišta vatru gasi
          izostane od škole. Školovao je djecu i za   čitalačkoj publici i kao autorica knjige.   da ti djecu ratom hara
          svoje vrijeme i za vrijeme koje je dola-  Knjiga je objavljena 1986. godine (Za-  i tvoj narod uništava.
          zilo. Školovao je svih pet svojih kćeri, a   drugar, Sarajevo).
          jedna od njih, Nafija, nakon školovanja   Svojim književnim temama Nafija   Ti si temelj i osnova
          je napisala i nekoliko kraćih, zgusnutih   Sarajlić daje prozni uvod tako da sazna-  čovječanstvu i narodu
          pripovijesti, crtica, pod zajedničkim ime-  jemo kako su one nastajale. Zanimljiv   poštivati i slušati
          nom Teme. To su u stvari dijelom kratki   je, naprimjer, njezin opis početka pisa-  svak te mora, jer si majka
          eseji koji tretiraju izvjesne pojave mu-  nja i kako je mužu književniku (u pri-  svoga roda – svih naroda.
          slimanskog društva kako grada tako i   či mu je dala ime Muhamed) rekla da i
          sela, a dijelom su beletristika. Nekada   ona piše, i kakva je bila njegova reakcija:   (Pjesma je nastala u razdoblju između
          su to prave pjesme u prozi i stilom po-  “ - Ja ih i nemam mnogo, tek nekoliko   1914. i 1918. godine. Rukopis se čuva
          malo podsjećaju na slične sastave u Lišću   tema za pokušaj - prihvatih ja par papi-  u porodici Sarajlić. Prvi put je objavljena
                                            rića i podigoh ih u ruci.            u: Nafija Sarajlić, priredio Alija Pirić, Do-
                                               A on se osmjehnu, nekako čudnova-  bra knjiga, Sarajevo, 2010.)
          Lična tragedija sve               to se osmjehnu pa će reći:
                                               - Dobro. Kad baš toliko navaljuješ,
          je promijenila, pa                hajde da čujem, pročitaj ih…ili…bolje će   je, i ne jedini moj posao. Kad je jednog
          je Nafija pristala na             biti: postavi mi ih na sto pa ću ja pročitati.  dana svršio čitanje, jedva sam čekala šta
          tradicionalnu ulogu žene              Poslušala sam. A onda sam svaki   će skupno reći. A on mi istom treći dan
          u patrijarhalnom društvu.         dan pazila, čim bi on otišao od kuće, je   pružio papire s onim čudnim osmije-
                                                                               hom na licu.
                                            li čitao. I opazila sam, kako se svaki dan
          Teško je podnijela smrt           množe pročitani papirići. Lahko sam ih    - Pročitao sam - kaže - a ponešto i
          djeteta i, osjećajući se          poznavala, jer su se na njima mjestimice   crtao.
                                                                                   - Valja li?
          glavnim krivcem za tu             vidjeli ispravci na moje slabe izražaje. I    - To neka početnici ne pitaju. Ako se
                                            konačno ocjene: ‘dobro je’ ili ‘valja’. Ovo
          smrt, prestala je pisati. U       me veselilo. Samo bih se ljutila kad bih   čovjek osjeća dužnim da radi za dobro,
          ostavštini je pronađena           gdje opazila po koji redak precrtan, za   neka radi bez obzira na moguće priznanje.
                                                                                   Ja sam ipak razumjela, da on odo-
                                            koji ja držah da je trebao ostati napisan
          tek jedna pjesma Nafije           ili kad bih opazila konačnu ocjenu ‘do-  braje. Stoga ovdje nanizah nekoliko tema
          Sarajlić posvećena ženi           voljno’ ili ‘makar’. Negdje su – što bih   koje bi se u kakvoj višoj, za me neraspo-
                                            vam krila – bile i opomene kako bih pre-  loživoj dokolici možda mogle i na šire
                                            radila koji odlomak. Šta ću – i početak   obraditi.” (Teme)


                                                                                                    STAV 7/1/2016  49
   44   45   46   47   48   49   50   51   52   53   54