Page 46 - BROJ 44/GODINA II/SARAJEVO 7.1.2016.

DRUŠTVO

Nana Hida vratila se mojoj svekrvi rahmetli nije godio niko.
među prvim povratnicima Zaova mi je rekla: ‘Hido, ona voli tebe.’
‘Šta će naske voljeti, mi smo tuđe kosti?!’,
u zvorničko mjesto Kula ja joj kažem. Ti voliš svoju đecu. Svako
Grad 2001. godine. Od svoju đecu voli. A ja volim đecu, bilo čiju
tada održava i čuva kad su kako treba”, objašnjava Hida. Pri-
povijeda da je Kaimija sagradio i džamiju
tekiju. Kad se vratila, kad je iz Sarajeva došao u Zvornik. “Dža-
tekija je bila porušena, mija je bila tamo đe je sad robna kuća. E,
tudi je džamija gdje je Hasan Kaimija bio
samo zidine ostale imam. Ja imam sve nacrte od te džami-
je”, kaže Hida. Na zidu turbeta okačena
je prijeratna fotografija tekije i turbeta.
Za nafaku se ne brine: “Jučer sam svekrva rekla. Evo je (pokazuje mezar), Donijela ju je neka Šehmehmedovićka
imala svega, a ne znam ni ko mi je ostavio. Zilka se zove. Ona je iz Kasabe od Bra- iz Sarajeva, prisjeća se Hida. Tu je i Ka-
Samo proturio kroz vrata.” Njen komšija tunca”, pripovijeda Hida. imijino oružje, a četnici su odnijeli tuč
Mevludin Gutić objašnjava da je zemlja i koplje. “Sad imamo vajnetu i sikiru, a
oko tekije vakuf. “Šehmehmedovićima ČASNU DUŽNOST hadžija Avdo napravio je staklo. On je
je dato da zijarete turbe i da naprave NASLIJEDILA OD SVEKRVE napravio i džamiju s pet munara”, ističe
kuće. Tako sam čuo”, kaže Gutić. Prije S nišanima Hida razgovara kao sa nana Hida pokazujući na neobičnu gra-
Hide, turbedarka je bila njena svekr- živima. U mezarluku nas upoznaje sa đevinu nedaleko od turbeta.
va. Nana Hida naslijedila je od nje tu svojim precima: “Ovo je moj svekar Sa-
časnu obavezu prije četrnaest godina. lim. Ovo je đedo. A ovo je Mehmed što
Za vrijeme svoga mandata, kako kaže sa mnom nije govorio nikad. A oto mi KULA GRAD ŽIVNE ZA VRIJEME
“KAIMIJINIH DANA”
nana Hida, uradila je stepenice i ogra- je Omer, đever, umro prije dvije godine. Nana Hida vratila se među prvim po-
du kako bi oni koji se teže kreću lakše Nije ženjen nikad. Veli, valja se brinut vratnicima u zvorničko mjesto Kula Grad
došli do tekije, posebno 5. juna kada se o ženi i djeci.” Dok otvara kapiju teki- 2001. godine. Od tada održava i čuva teki-
održavaju “Kaimijini dani”. Držeći se je, ključem svezanim na rozom koncu, ju. Kad se vratila, tekija je bila porušena,
za ogradu, objašnjava koji je čiji me- naglašava da su metalna vrata napravi- samo zidine ostale.
zar: “I evo devet godina kako su ‘Kai- li Hrvati. Kaže da imaju i lopova te da Najviše voli kad joj dođu Sarajlije da
mijini dani’. Samo jedna godina bila je su oni obijali turbe misleći da će tamo uče zikir. Svake godine od petog do osmog
Šabanova reda. A ono sve moje. Ja sam naći silne novce, ali ništa nisu našli. To juna održavaju se “Kaimijini dani” i uči
ovo sve platila ovijem parama što mi se dešavalo sve dok nisu postavljena ova se zikir. “Ovo bude puno. Ostalim dani-
pane. Ja to sve krijem (pokazuje rukom metalna vrata. ma ne bude. Samo kad dođe pet-šest Sa-
na njedra). Imam ja moj novčanik ov- “Šehmehmedovići se brinu otkako rajlija”, kaže nana Hida. “Ja sam učena.
dje. Vako kad mi ko dane, da se ne za- turbe postoji. Samo snahe, od svekrve Znam i mevlud, Pejgambersku smrt, Hazreti
gubi. Svekrva mi je rekla, koja je umrla do svekrve. Ja sam u moje svekrve druga Fatiminu smrt. Sve sam ja to naučila i sad
u ratu: ‘Vala, Hido, ako me budeš nekad po redu. Jedna je u Njemačkoj, a jednu sve znadem napamet. Ali, nemam knjiga.
mijenjala u turbetu, ko god ostavi sada- su oćerali. Ona je bila moderna, školova- U ratu izgorjela kuća, izgorjele mi i knji-
ku, nek prenoći. A njojzi je to njezina na Fikra Ćazimova. Ali nije im godila. A ge. Ja sam njima učila ovdje i zamolila ih
da mi donesu mevlud pisan na arapskom
od Sejida Zenunovića iz Brčkog, ali niko
nema to da mi donese.”
Hida se sjeća da kao dijete nije htjela
ići u mekteb: “Kažem babi: ‘Boli me sto-
mak.’ A on mi kaže: ‘Hajde u mejtef pa
lezi kad dođeš!’ Sad ja svoga babu spomi-
njem i s Jasinom i sa svime. I onda zapla-
čem.” Nana Hida ima dvije snahe, ali one
neće naslijediti njeno mjesto turbedara.
Naslijedit će je kćerka. Snahe, veli nana,
nisu zainteresirane. “Kćerka mi nije uda-
ta i neće nikoga. Gledala se s momkom iz
Kozluka. Tri godine se gledaše i taman da
bude svadba, kad se zarati. Pobjegnemo
mi u Tuzlu. I on nas nađe tamo. Ubila ga
granata. Od tada ona više nikoga neće.
A ona, hvala Bogu, ima šest godina kako
sebi kupuje knjige i klanja svaki vakat. A
prije bilo na preskok. Sad kad joj i osta-
ne namaz, naklanja navečer”, s ponosom
će Hida Šehmehmedović. Izgleda da će o
turbetu šejha Kaimije imati ko brinuti.
I kao u proteklih 100 godina, opet će to
biti žena. n

46 7/1/2016 STAV