Page 71 - STAV broj 207
P. 71

džamiju i mekteb porušili su, a zemlju prisvojili,
          do posljednjeg metra!
            Jedan prijepis Mustafa-begove vakufname na-
          lazi se u sidžilu sarajevskog kadije (GHB, Sidžil
          br. 79, str. 155/156), s ovjerom sarajevskog kadi-
          je Ataullaha.

            Vakufnama Muslihuddina Čekrekčije iz
          1526. godine također je originalna i čuva se na
          istom mjestu, u Gazi Husrev-begovoj bibliote-
          ci. Pisana je na arapskom jeziku, nashi-pismom,
          na žućkastom papiru širine 21 cm, a dužine dva
          metra i 17 cm. I ona se čuva u kartonskoj futroli.
          Muslihuddin Čekrekčija bio je zanatlija velikog
          srca, imućan, skroman i pobožan. I danas se na
          kubetu njegove džamije na Baščaršiji, umjesto
          uobičajenog alema, nalazi čekrk, simbol zanata
          kojem je pripadao. Zaradio je mnogo, a sve što je
          zaradio ostavio je u pobožne i dobrotvorne svr-
          he, u skladu s citatom iz svoje vakufname: “Od-
          gojenom čovjeku ne dolikuje da u njemu (ovom
          svijetu) gradi dvore i kuće, niti, pak, razumnom,
          koji zna kakvo je njegovo stanje, da misli da se
          na ovom svijetu može spokojan biti.” Izgradio je
          drugu po starini potkupolnu džamiju u Sarajevu
          1526. godine, mekteb u mahali Sarača hadži-Isma-
          ila i za njihovo izdržavanje uvakufio sedamdeset
          dućana u sarajevskoj čaršiji i 350.000 srebrnih
          dirhema! Ali, to nije sve, u Visokom je podigao
          školu u zaviji ovog grada i most na rijeci Bosni,
          a za njihovo izdržavanje uvakufio 21 dućan u Vi-
          sokom i 8.000 srebrnih dirhema.
            Istom vakufu pripadalo je mezarje Čekrekčinica,
          danas Veliki park u najstrožijem dijelu Sarajeva,
          u kojem je i sam vakif ukopan. Vakif je mjesto
          mutevelije zadržao za sebe i nasljednike, a nad-
          zor povjerio cijelom džematu svoje džamije u Sa-
          rajevu. Vakufnamu je sastavio i ovjerio sarajevski
          kadija Ubejdullah, sin Ahmedov.
            Treba li i napominjati da je sav ovaj imetak
          otuđen i upropašten, osim džamije (postojalo je
          rješenje i za njeno rušenje!). Čak su otuđeni i du-
          ćani koji se nalaze pod samim džamijskim kro-
          vom! Kada bismo danas procjenjivali štetu na-
          nesenu Čekrekčijinom vakufu, ona bi se mogla
          procijeniti na dvadesetak miliona KM!
                                                            Vakufnama Ćejvan-ćehaje iz Mostara iz 1554. godine
          ĆEJVAN-ĆEHAJINU VAKUFNAMU NAPISAO JE
          ŠEJHUL-ISLAM EBU SU›UD
            Ćejvan-ćehajina vakufnama, vezana za njegove
          vakufe u Mostaru iz 1558. godine, također je sačuvana
          u originalu i danas pripada rukopisnom fondu Gazi Husrev-be-  Ćejvan-ćehajina vakufnama, vezana za
          gove biblioteke. Ima veliku, gotovo neprocjenjivu vrijednost jer   njegove vakufe u Mostaru iz 1558. godine,
          ju je napisao znameniti učenjak i šejhul-islam sultana Sulejmana   također je sačuvana u originalu i danas
          Veličanstvenog Ebu Su’ud: “‘Ketebehu Ebu S’ud, al-hakir, ‘ufije
          ‘anhu’ – napisao je Ebu Su’ud, ubogi, neka mu je oprošteno.” Nje-  pripada rukopisnom fondu Gazi Husrev-
          gov potpis je na naslovnoj stranici pri vrhu tugre sultana Sulej-  begove biblioteke. Ima veliku, gotovo
          mana Veličanstvenog, s lijeve strane, gotovo da je ukomponiran   neprocjenjivu vrijednost jer ju je napisao
          u samu tugru. Ime sastavljača vakufname uvijek je dolazilo na
          vrhu, a ispod njegovog imena, lijevo i desno, redali su se potpisi   znameniti učenjak i šejhul-islam sultana
          i pečati kasnijih kadija koji su potvrđivali vjerodostojnost doku-  Sulejmana Veličanstvenog Ebu Su’ud:
          menta. Takav je slučaj i s ovom vakufnamom. Ovo je do danas   “‘Ketebehu Ebu S’ud, al-hakir, ‘ufije ‘anhu’
          ostalo potpuno nezapaženo! Samo da napomenemo, Ćejvan-ćehaja
          bio je u srodstvu sa velikim vezirom sultana Sulejmana Veličan-  – napisao je Ebu Su’ud, ubogi, neka mu je
          stvenog Rustempašom (vjerovatno mu je bio sekretar, ćehaja) i                          oprošteno”


                                                                                                   STAV 21/2/2019  71
   66   67   68   69   70   71   72   73   74   75   76