Page 74 - STAV broj 207
P. 74

STAJALIŠTA



                                             PROZORSKO OKNO
                                             Scenarij kojeg napiše život i režiraju godine

                                            KAKO SAM UPOZNAO




                                            SVOG BRATA




                                             Kao izbjeglice smo imali običaj zimske noći kratiti sijelima i ugodnim
                                             druženjima komšija. Gotovo da mogu uzdahnuti svaki put kad
                           Piše:             pomislim na lijepu atmosferu i prisnost među ljudima tada, nakon tek
                           Safet POZDER      okončane agresije i još uvijek friških rana. Na jednom takvom sijelu,
                                             onako usput, čuh kako mi je majka, prije mog oca, bila udata. Težak
                                             brak i još teža priča. Epilog je njen odlazak i udaja za mog oca. No, to
                                             nije bilo sve. Za sobom je zaista ostavila sina i više ga nije viđala. Ni
                                             ona njega, ni on nju. Nikad se nisam usudio pitati je o tome



                ivote mnogih na našem podneblju,   Imalo je sve to dvojak efekt. S jedne   scenarijem nije predviđeno. Tako ću od-
                pa skoro i dobar dio moje generaci-  strane, porodice su bile na okupu. Čak je   mah zakratko preći na period školovanja,
                je, obilježila je čuvena televizijska   i cijeli komšiluk “đuture” sjedao pred tele-  barem onog do agresije na našu zemlju.
         Žserija Dinastija. Ipak, ja se te serije   vizijske ekrane i gledao telenovele. Ipak, s   Bio sam odličan učenik. Zapravo, naj-
          ne sjećam; ili je nisam gledao, ili je nisam   druge strane, svekoliko gledateljstvo zduš-  bolji u razredu. Sjećam se da sam pisao tako
          dobro upamtio. Kako god, znam da je do-  no se pitalo kakve su to “tamo” porodice,   precizno i pedantno da je to bilo za divlje-
          minirala, i to je sve. Prva serija koju sam   jer, zaista, teško je bilo odgonetnuti ko je   nje. Čak mi je neke sveske učiteljica Ana
          gledao u značajnijoj mjeri – a bila je toliko   s kim, ko je protiv koga, ko je čiji i ko će   uzela i poslala na neko takmičenje uredno-
          duga, gotovo beskonačna, da ne znam ni   skončati s kim. Nije nam bilo lahko sve to   sti. Nikad nisam dobio povratnu informa-
          gdje sam prestao, ni kako je završila, ni je   gledati i proživljavati, ali – mislio sam tada   ciju o ishodu takmičenja, ali nikad nisam
          li uopće završila – bio je američki projekt   – kada sam uspio izdeverati i oporaviti se   shvatio ni kako i kada nestade ta urednost.
          Sunset Beach. Priznajem, prva Meg bila   od Gracijeline smrti (čini mi se da se tako   Sudeći po rukopisu u kasnijim razredima,
          je umiljatija i ljepša. Nije mi “sjela” nova   zvala djevojka), sve je moguće.  jamačno je nestala. Sjećam se da sam, kao
          glumica koja je tumačila taj lik, a kap koja   Kasnije sam često razmišljao o tom fe-  najbolji đak prvog razreda, nagrađen time
          je u dobroj mjeri prelila čašu i udaljila me   nomenu koji je, po pravilu, počinjao s dobro   da sa starijim učenicima idem na more – u
          od serije bila je pojava Benovog zlog brata   poznatim sloganom “Televisa presenta”. I,   Neum. Dolje je bilo dosta komičnih situ-
          blizanca. Upravo su tada počele domini-  stvarno, ta “Televisa” nam je prezentirala   acija u kojima sam bio jedna od glavnih
          rati scene beskrajno dugog međusobnog   svašta, od čega sam, kasnije, mnogo toga   uloga, ali bih to ostavio za sebe. Zanimlji-
          gledanja glavnih junaka jednih u druge,   jednostavno doživljavao kao obični kič i   vo je to da se u životu nerijetko sjećamo
          što se kasnije usavršilo i do perfekcije do-  srceparajuću fikciju za dokone narodne   stvari i događaja od prije trideset pa i više
          velo u Indiji.                    mase. A, onda mi se desilo ovo.    godina, i to tako jasno i razgovjetno kao da
            Možda bih ja sve to progutao da nije   Iz prosječne sam porodice koja je, uz   su se jučer dogodili, dok se onih koji su se
          bilo još nečeg. Naime, kao ushićeni brucoš,   sina, imala i dvije kćerke. Šesterica braće,   desili baš jučer ponekad jedva prisjetimo.
          tada sam stanovao u Sarajevu kod starije   kako je to tad nerijetko bilo, dijelili su jed-  Tako je, otprilike, i s mojim školovanjem,
          rodice koja je, usput rečeno, bila i popri-  nu kuću pa nam nije preostalo ništa drugo   barem u prvih nekoliko razreda.
          lično nagluha, pa sam radnim danima u   nego da svi, dakle, nas petero, živimo ži-  Ono po čemu se još sjećam tog perio-
          17:30 časova imao i ulogu tumača-prevodi-  vot u jednoj sobi. E sad, ja bih danas vrlo   da jeste jedan detalj kome, nekim spletom
          oca koji je iznimno glasno morao tumačiti   teško mogao objasniti ovim novim nara-  okolnosti, tada nisam pridavao poseban
          šta je rekla Olivija, zašto je Cole izbjegava,   štajima i generacijama koji nisu živi ako   značaj, a za ovu priliku iznimno je važan.
          na koga je ljuta Any i šta, za miloga Boga,   svako od njih nema svoju sobu da nam je   U nekoliko bi mi navrata školska djeca,
          pokušava taj zli Derek.           tada bilo jako komotno, zapravo, komot-  pokazujući na jednog starijeg momčića,
            Helem, i to se završilo. No, počela je   nije nego danas. Kako bi se samo zimi,   potajno šaputala: “Eno ti brata.” Otkud
          nova najezda, ovaj put latinoameričkih sa-  kada bi nerijetko nestajalo struje, povaljali   meni brat kad imam samo dvije sestre,
          punica koje su se u dahu pratile, do te mjere   po dušecima i slasno tušili prepolovljene   mislio sam u sebi. Ponavljalo se to. Ne
          da je i kultni Bolji život postao mala maca.   krompire, tek izvađene iz šporeta!   tako često, ali se ponavljalo, recimo, pet
          I sad se prepričavaju detalji iz te sveopće   Još ako bi, uz to, bilo kakvog dobrog   ili šest puta.
          pomame, poput onih da se u mnogim mje-  sira, užitku nije bilo kraja. I moglo bi se   Uslijedila je agresija na našu zemlju i
          stima zaista pucalo (iz oružja) od radosti i   tome pridodati još mnogo toga što je okiti-  preseljenje u drugu sredinu, a time i u dru-
          sreće nakon što je Esmeralda progledala.  lo i uljepšalo jedno djetinjstvo, ali to ovim   gu školu. Nešto kasnije i u treću. Opasku



         74  21/2/2019 STAV
   69   70   71   72   73   74   75   76   77   78   79