Page 69 - STAV broj 207

Vakufnama pozivajući se na stav Ebu-Hanife. Ovaj
Mustafa-bega fiktivni spor uveden je zbog toga što je
Skenderpašića Ebu-Hanifa bio protivan uvakufljenju na
iz Sarajeva iz
1517. godine način kako to propisuju njegovi učenici
imam Jusuf i imam Muhammed, čiji su
stavovi povoljniji za vakuf. Mutevelija
traži od šerijatskog sudije da presudi u
korist vakufa i da se pozove na stav dvo-
jice spomenutih pravnika, što na kraju
sudija i učini. Time je vakuf legaliziran.
Na kraju je vakufname upozorenje i
kletva (ella’n) onima koji se usude otuđi-
vati vakufsku imovinu, mijenjati odredbe
vakufname i raditi protiv vakifove volje. Na
kraju je datum legalizacije i imena svjedoka.
Vakufnama je, nakon što je zapisana
na posebnom papiru i predata vakifu ili
muteveliji, najčešće unošena u sidžil ka-
dije u čijem se kadiluku vakuf nalazi ili
negdje daleko gdje vakif trenutno boravi.
Mutevelijski položaj vakif počesto zadr-
žava za sebe, sinove i nasljednike, ili ime-
nuje povjerljivog čovjeka koji će brinuti
o vakufu, davati u zakup koristonosne
objekte, raspoređivati prihode, unapređi-
vati vakuf, a budućim kadijama stavlja u
dužnost da arbitriraju, rješavaju sporove,
smjenjuju mutevelije ako čine štetu va-
kufu i za to im određuje honorar. Osim
mutevelije i nazira, veći vakufi imali su
i druge službenike kao što su: sakupljač
prihoda (džabija), pisar, knjigovođa (ka-
tib), majstor za održavanje zgrada (mere-
mačija), osoba za održavanje vodovoda i
česama (sujoldžija), šumar i tako redom.
Čestiti mutevelija brinuo je o va-
kufskim dobrima bolje nego o vlasti-
tom imetku, a nečasni upropaštavao
i potkradao, ne obazirući se na vaki-
fove kletve.
Vakufname su prvorazredni izvori
za proučavanje društva, kulture, ob-
razovanja, trgovine, zanatstva, gospo-
darstva, razvoja gradova i svih aspe-
kata života naših predaka i sredina u
kojima su živjeli. Među svjedocima
vakufnama nalazimo imena ondaš-
njih uglednika, paša i vezira, aga i
begova, uleme, muftija, muderrisa,
šejhova, imama, mujezina, trgova-
ca, zanatlija, povjerljivih ljudi iz
svih slojeva društva. Imena ne-
kih muftija, šejhova, muderrisa,
imama, uglednih kadija može-
mo naći samo u vakufnamama
i nigdje više.
Vakufname su pisane jasno
i nedvosmisleno, često visokim
i kitnjastim stilom kao da su
se njihovi sastavljači (najčešće
su to kadije) utrkivali ko će
ljepšu, sadržajniju i kitnja-
stiju vakufnamu napisa-
ti. Za vakufnamu na-
šeg najznačajnijeg

STAV 21/2/2019 69