Page 64 - STAV broj 207

DRUŠTVO

Bošnjak u turskoj invaziji na Kipar

ŠEFKIJA KALIĆ – TURSKI

ASKER I BOSANSKI GAZIJA

“Jednu noć moj je babo sanjao da sam poginuo. Probudio se, ustao i počeo plakati. Majka je
skočila oko njega, pitala ga šta mu je i on je ispričao san. Možete misliti kako je to bilo teško njima
dvoma. Ali, eto Allahovog davanja. Isti su dan, gledajući vijesti i neke snimke, ne znam koja je to
televizija bila, neka zapadna, možda BBC ili CNN, a možda i neka turska, ne znam, uglavnom to su

bili svježi snimci snimljeni tih dana u Nikoziji, vidjeli te snimke na kojima se ja vidim kako prolazim
negdje u pozadini. Bila je to velika radost za njih, znali su da sam živ i da babin san nije bio istina”

Piše: Anes DŽUNUZOVIĆ

urske vojne jedinice iz 39. vojne
oblasti počele su invaziju na Kipar
20. jula 1974. godine. Na jednom
Tod vojnih brodova koji su 24. jula
krenuli iz turskog grada Mersina prema
Kipru bio je i Šefkija Kalić, Bošnjak iz
sela Lozne kod Bijelog Polja u Sandžaku.
U ovom je selu Šefkija živio s roditeljima,
sestrom i dva brata sve do 1969. godine,
kada se sele u Tursku. Prijavili su se u
Adapazaru, gdje su imali rodbinu, ali su
živjeli u Istanbulu. Godine života u Turskoj
su prolazile, a Kalići se nisu baš najbolje
snalazili u novim životnim okolnostima
i zamjeni malog sandžačkog sela za veli-
ki turski grad. Razmišljali su o odlasku u
Bosnu, što su zvali povratkom među svoj
narod i na svoju zemlju. U Loznu se nisu
htjeli vratiti. “Nije bilo smisla vratiti se
u ono mjesto i onom životu koje si već
napustio”, prisjećao se rahmetli Šefkija
dok smo razgovarali prije 10-ak godina u
njegovoj kući na Bistriku, gdje je živio sa
svojom hanumom do preseljenja na bolji
svijet novembra 2016. godine.

TURSKI ASKER IZ SANDŽAKA
Sjećao se Šefkija svih detalja iz vremena
boravka u Turskoj sedamdesetih godina
prošlog stoljeća, a ja, autor ovog teksta i
njegov podstanar tada, ponešto sam i za-
pisao: “Taman kad smo se lomili u odlu-
ci da li da krenemo ka Bosni, bila je već
1973. godina, i to 20. novembar, kad mi
je stigao poziv da se hitno javim u vojnu
jedinicu u grad Ispartu. Sve se odigra-
lo brzo jer je već bilo prošlo 20-ak dana
kako je u vojsku otišla tadašnja jesenja
klasa regruta. U Isparti su bile smještene

64 21/2/2019 STAV