Page 65 - STAV broj 207
P. 65

specijalne jedinice, međutim, pošto sam   Nakon što je odslužio 12 mjeseci na Kipru, a ukupno 20 mjeseci
          kasnio, nisam se uspio uklopiti u ritam te   u turskoj vojsci, Šefkija Kalić odlazi iz vojske i iz Turske. Dolazi u
          jedinice, pa su me prekomandirali nakon
          mjesec dana u Antaliju. Tamo sam pro-  Bosnu, u Sarajevo, gdje su mu bili roditelji. Zaposlio se, a kasnije
          šao adžamiluk, ono što kod nas nazivaju   i oženio i živio uobičajenim radničkim i porodičnim životom na
          gušterski period, guštersku pješadijsku   Bistriku. Kada je u aprilu 1992. godine počela agresija na Bosnu,
          obuku, a imao sam tada 24 godine. Nakon
          što sam tri-četiri mjeseca bio u adžamiluku   Šefkija se odmah priključio “Zelenim beretkama”
          i konačno završio s obukom, prekoman-
          diran sam u Iskenderun, primorski grad   pripadao ovoj počasnoj jedinici na tur-  snimljeni tih dana u Nikoziji, vidjeli te
          blizu sirijske granice, i tu sam ostao sve   skom se zvao merasim manga”, sjećao se   snimke na kojima se ja vidim kako pro-
          do 24. jula 1974. godine, kada smo kre-  Šefkija vojnih termina na turskom jezi-  lazim negdje u pozadini. Bila je to veli-
          nuli na Kipar”, pričao je Šefkija.   ku i nastavljao je priču: “Što se tiče do-  ka radost za njih, znali su da sam živ i da
            “Autobusima su nas prebacili do Mer-  micilnog, turskog stanovništva, oni su   babin san nije bio istina. A ja, eto, nisam
          sina, a onda smo ukrcani na brodove i kre-  nas dočekali kao oslobodioce od tortu-  ni primijetio tu televizijsku ekipu i ka-
          nuli smo put Kipra. Sjećam se da je bilo   re i ugnjetavanja. Tih dvanaest mjeseci,   meru. Bio je to za mene neki običan dan
          jako valovito more. Bilo mi je teško kad   koliko sam proveo na Kipru, bili su bez   kada smo išli u Nikoziju u neke nabavke
          sam shvatio u kakvoj se situaciji nalazim   nekih većih problema. Bilo je nekih na-  za naš kamp, a za moje roditelje bio je je-
          i da se nalazim na brodu koji me vodi u   petosti, neizvjesnosti u pojedinim trenu-  dan od sretnijih dana u životu.”
          rat i neizvjesnost. Moji su već bili krenu-  cima, jer se nije moglo precizno i tačno
          li za Bosnu i ja sam razmišljao, čim za-  znati kako će na invaziju reagirati Grčka,   GAZIJA BOSANSKI
          vršim vojsku, da se vratim, odnosno, da   a i druge zemlje, ali, ipak, sve je po nas   Nakon što je odslužio 12 mjeseci na
          idem roditeljima u Sarajevo, gdje su tada   prošlo dosta dobro. Međutim, meni su   Kipru, a ukupno 20 mjeseci u turskoj voj-
          planirali nastaviti život. Međutim, sada   misli često bile s porodicom, posebno s   sci, Šefkija Kalić odlazi iz vojske i iz Tur-
          sam se našao u teškoj situaciji, na brodu,   majkom i babom. Nije dugo bilo načina   ske. Dolazi u Bosnu, u Sarajevo, gdje su
          s puškom i idem u rat. Povratka nije bilo.   da im se javim, pisma u početku nisu išla   mu bili roditelji. Zaposlio se, a kasnije i
          Ali, nije sve bilo tako opasno, dramatič-  s Kipra, nije bilo telefonskih veza. Pitao   oženio i živio uobičajenim radničkim i po-
          no i neizvjesno kako nam se činilo, jer su   sam se kako su oni, da li su se dobro smje-  rodičnim životom na Bistriku. Kada je u
          desantne jedinice već bile izvršile desant,   stili i snašli u Bosni. A znao sam i da oni   aprilu 1992. godine počela agresija na Bo-
          bili su na Kipru i turski tenkovi, topovi.   brinu za mene. Ima jedna jako zanimlji-  snu, Šefkija se odmah priključio “Zelenim
          Mi smo se iskrcali na već oslobođenu te-  va i jako emotivna priča iz tog vremena.   beretkama” u općini Stari Grad, a zatim je
          ritoriju i smješteni smo u grad Kireniju,   Naime, pošto se nisam dugo javljao, moji   bio logističar u 1. korpusu Armije RBiH
          zapravo, između Kirenije i Nikozije. U   su roditelji bili u velikoj brizi i bihuzuru.   koji je svoj dio obaveza odradio pošteno i
          blizini našeg kampa bio je neki samostan i   Jednu je noć moj babo sanjao da sam po-  ponosno sve do okončanja agresije. Iako je
          velika plantaža južnog voća, i tu sam ostao   ginuo. Probudio se, ustao i počeo plakati.   Vlada Turske davala neke privilegije, pen-
          čitavih 12 mjeseci”, sjećao se asker Šefkija.   Majka je skočila oko njega, pitala ga šta   zije i slično pripadnicima jedinica koje su
                                            mu je i on je ispričao san. Možete misliti   učestvovale u invaziji na Kipar, Šefkija ni-
          DVANAEST KIPARSKIH MJESECI        kako je to bilo teško njima dvoma. Ali,   šta od toga nije tražio sve do 2016. godine.
            Svojih godinu dana na Kipru Šefkija   eto Allahovog davanja. Isti su dan, gleda-  Ni tada nije zbog privilegije ili potrebe već
          je proveo u počasnoj jedinici, to je bilo   jući vijesti i neke snimke, ne znam koja   da se zna i zabilježi. Uspio je dobiti držav-
          nešto kao počasna garda, tako da nije   je to televizija bila, neka zapadna, možda   ljanstvo i pasoš. Iste godine u novembru
          imao direktnih sukoba i obračuna s ne-  BBC ili CNN, a možda i neka turska, ne   preselio je na ahiret, asker i gazija, tihi i
          prijateljskim snagama. “Vojnik koji je   znam, uglavnom to su bili svježi snimci   povučeni Šefkija Kalić.    n


                                                                                                   STAV 21/2/2019  65
   60   61   62   63   64   65   66   67   68   69   70