Page 75 - STAV broj 207

o bratu čuo sam još jednom. Tada me, kao koja me je gledala, on bi oborio glavu. Sjedim i razmišljam. Da li da javim
ozbiljnijeg dječaka, to više zaintrigiralo, Ponovilo se to dva ili tri puta. Kako je bratu? Kako će reagirati? Supruga mi su-
ali me odlazak u medresu i sve što je s ukop bio pri kraju, čučnuo sam i čekao gerira da to obavezno učinim. I baš kada
tim uslijedilo nanovo odvuklo od te teme. učenje na kaburu. Uz moja koljena usko- sam počeo tipkati poruku, stiže poruka
I tada smo, kao izbjeglice, imali obi- ro se prisloniše još jedna. od njega. Pita kako je majka. Kažem mu
čaj zimske noći kratiti sijelima i ugodnim “Selam, buraz. Šta ima?”, reče. onako kako i jeste. Pita planiram li ujutro
druženjima komšija. Gotovo da mogu uz- “Evo, dobro je. Kod tebe?”, rekoh. do nje. Odgovaram potvrdno, svjestan da
dahnuti svaki put kad pomislim na lijepu I tako otpoče razgovor među braćom. će izraziti želju da idemo zajedno. Tako
atmosferu i prisnost među ljudima tada, Nijedan, po prirodi, nije pričljiv, ali smo je i bilo. Jedna sestra već je bila kod nje u
nakon tek okončane agresije i još uvijek čavrljali. O čemu? Kao da je i bitno. Uglav- bolnici, a dva brata i druga sestra krenuli
friških rana. Na jednom takvom sijelu, nom, dogovorismo se da se uskoro vidimo. su zajedno. U putu nismo puno razgova-
onako usput, čuh kako mi je majka, pri- Hitam kući, pričam supruzi i gledamo se rali. Napokon stižemo i u bolnicu. Jurca-
je mog oca, bila udata. Težak brak i još zbunjeno. Javljam mlađoj sestri. Ona ni- mo hodnicima i na ulazu u sobu u kojoj je
teža priča. Epilog je njen odlazak i udaja šta nije znala i, najblaže rečeno, ostaje šo- majka ležala susrećemo najmlađu sestru.
za mog oca. No, to nije bilo sve. Za sobom kirana. Uskoro idem s porodicom bratu u Plakala je. Ipak nije bilo suđeno da se vide.
je zaista ostavila sina i više ga nije viđala. posjetu. Upoznaju nam se supruge i djeca. Plakali smo i mi. Ušli smo u sobu, ljubili
Ni ona njega, ni on nju. Nikad se nisam Vezuje ih čitav niz nevjerovatnih sličnosti majku i opet plakali. Ako je u mojoj glavi
usudio pitati je o tome. Zapravo, možda i koje ni “Televisa” ne bi umjela osmisliti. u tim trenucima bila prava zbrka – a je-
jesam jednom, ali mi je odmah stavljeno Od tada se češće viđamo i obilazimo. Škrti ste – mogu samo zamisliti šta je prolazilo
do znanja da se o tome ne pita. Nisam se na riječima, ali pričamo o svemu pomalo. kroz njegovu.
usudio pitati ni o tom prvom braku. Jed- Samo ne o majci. Ja ne smijem, a on ne Ja sam predvodio dženazu, a nas dvojica
nostavno mi nije bilo ugodno. Nisam se želi, ili možda ne smije. smo svoju majku spustili u mezar. Izgubili
pretrgao ni raspitivanjem o bratu koji je, Majka se vrlo brzo razboljela. Naj- smo majku, ali smo dobili jedan drugog.
sada već izvjesno, postojao. Ubijte me, ali prije rutinske pretrage, kraći boravci u Eto, tako sam, nakon trideset godina,
ne znam zašto. bolnici, pa kućno liječenje. Nakratko se upoznao brata.
A, onda se desila jedna dženaza, i to stekne dojam da je bilo nešto bezazleno, Istina, i danas ponekad bacim oko na
u rodnom mjestu moje majke. Tu, blizu, a onda opet pretrage i, sada, duži boravci poneku seriju, uglavnom tursku. I danas
stanovao je i on. Svijet se okupio, klanjali u bolnici, pa opet kućno liječenje. Ipak, svjedočim nevjerovatnim prevratima i
smo dženazu i počeo je ukop umrle. Vre- nije bilo bezazleno. Naprotiv, iz dana u sudbinama kroz koje prolaze glavni juna-
lo sunce bilo je razlog da je najpametnije dan situacija je bila sve teža. Kada su nam ci tih priča. Ima tu i dobrih, da ne kažem
bilo gledati ispred sebe. Piljio sam u uga- doktori sugerirali da majci hizmetimo ko- odličnih scenarija.
ženu travu i negdje na sebi snažno osjećao liko možemo i da očekujemo ono najgore, Ipak, scenarij kojeg napiše život i režira-
jedan pogled. Čim bih pogledao u osobu sve je bilo jasno. ju godine ni s čim se ne može porediti. n

STAV 21/2/2019 75