Page 55 - STAV broj 202
P. 55
Šefik Sadiković, borac, planinar, vojne policije, samo da budem s njima. Ja
sam sve to odbio. Onda su me pustili kući,
vatrogasac, humanista ali s naredbom da šutim. Kasnije su se po
selu neki pobunili što svi ostali idu na li-
niju, a ja ne idem, pa su me mobilizirali.
Tražio sam da idem na granicu prema Sr-
bima. Tako sam boravio na Bjelovcu, gdje
sam sa svojih nekoliko boraca noću odla-
zio na kahvu kod komandira jedne od četa
“Valjalo mi je spasiti 505. brigade Zuhdije Grošića, čiji su borci
porodicu, sačuvati vlastitu držali liniju na Raminoj Glavici. Taj Gro-
šić mi je obećao da će, kad ‘padne’ autono-
glavu te zadržati što više mija, doći mojoj kući i zaštititi mene i one
koji odluče ostati. Jedne noći sam sjedio i s
komšija i saboraca da se komandantom Nanićem, koji mi rekao da
ne povuku s jedinicama sam potrebniji ‘ovamo dolje’ i da trebam
širiti istinu među jedinicama tzv. Narod-
tzv. Narodne odbrane. ne odbrane te nastaviti uvjeravati ljude da
se priključe Armiji RBiH. Kod kuće sam
Onima koji su željeli dočekao pad ‘prve autonomije’ 21. augusta
ostati upućivane su razne 1994. godine. Taj dan sam odradio ono što
sam dogovorio s komandantom Nanićem i
prijetnje. Meni je poznanik komandirom Grošićem. Iako je vladao ve-
liki strah i širila se propaganda protiv je-
došao reći da bježim jer dinica 5. korpusa Armije RBiH, uspio sam
me planiraju ubiti i kuću kod svoje kuće zadržati desetak ljudi koji
su se odmah priključili Armiji RBiH. Taj
mi zapaliti. Valjda im je dan mi je bio jedan od dva najteža dana u
životu. Valjalo mi je spasiti porodicu, saču-
neko javio da zaustavljam vati vlastitu glavu, te zadržati što više kom-
vojnike i odvraćam ih šija i saboraca da se ne povuku s jedinica-
ma tzv. Narodne odbrane. Onima koji su
od odlaska. Svojim željeli ostati upućivane su razne prijetnje.
ukućanima sam rekao Meni je poznanik došao reći da bježim jer
me planiraju ubiti i kuću mi zapaliti. Valjda
da ostanu kod kuće, a ja im je neko javio da ja zaustavljam vojnike
i odvraćam ih od odlaska. Svojim ukuća-
sam otišao iskopati rov nima sam rekao da ostanu kod kuće, a ja
u šumi iznad kuće. Uzeo sam otišao iskopati rov u šumi iznad kuće.
Uzeo sam dvije puške i otišao u šumu, gdje
sam dvije puške i otišao sam ostao dok opasnost nije prošla. Samo
je supruga znala gdje sam.”
u šumu, gdje sam ostao Sadiković je za vrijeme “prve autono-
dok opasnost nije prošla. mije” bio izložen raznim zlostavljanjima.
Dva puta izbjegao je strijeljanje i progla-
Samo je supruga znala šen je “kontrašem”. Čak su njegovom teško
bolesnom djetetu onemogućavali normal-
gdje sam” no liječenje. Iako su imali lijek, zbog nje-
govog statusa “kontraša”, nisu mu htjeli
pružiti adekvatnu pomoć u Domu zdrav-
lja u Vrnograču.
NENAORUŽAN ZAROBIO 17
NEPRIJATELJSKIH VOJNIKA
Šefik Sadiković s posebnim ponosom
priča o 16. novembru 1994. godine, kada
je potpuno nenaoružan zarobio 17 nepri-
jateljskih vojnika u blizini Radića Mosta
kod Vrnograča. Taj su dan autonomaši iz-
vršili upad u Vrnograč i Mašinoviće. “Tu
noć sam prvi put nakon 47 dana noćio kod
kuće. I baš se tu noć potrefilo da su auto-
nomaši izvršili udar. Ne znajući za to, ja
sam to jutro otišao u Vrnograč da kupim
cigarete. Bilo mi je čudno što nema nigdje
nikoga. Nekoliko prolaznika mi je kazalo
STAV 17/1/2019 55
Na Prenju
