Page 64 - STAV broj 202

DRUŠTVO

Mlad i bez podrške roditelja, Munib je
svaki korak do ostvarenja svog cilja pre-
lazio bez ičije pomoći. Munibov put od
improvizacije do prve prave šargije nije
bio lahak, ali ističe kako se sve na kraju
isplatilo, jer mu se sreća osmjehnula, a
život mu dvostruko uzvratio.
“Ta šargija koju sam prvu pokušao na-
praviti nije bila prava i nisam na njoj mo-
gao kvalitetno svirati, a napredovao sam
u sviranju, te sam odlučio da sebi kupim
šargiju. Dobro se sjećam, bilo je to 1955.
godine. Išao sam dva dana raditi na njivu
za šargijicu na kojoj sam dalje učio, svirao
i išao po sijelima da gledam druge kako
sviraju. Kada sam dobio tu malu šargiju,
oprobavao sam više puta da, gledajući u
nju, napravim istu takvu. Više puta sam
pokušavao i bilo je teško, jer nisam imao
alat za obradu drveta. Eh, onda sam išao
dva dana kopati pijesak da bi mi jedan čo-
vjek dao keser za obradu drveta. Tako sam
počeo ozbiljnije da radim na izradi moje
prve prave šargije. Otišao bih u šumu i
usjekao sebi drvo. Balvan je morao biti
čist, nije se smjelo desiti da bude uvijen i
hrapav unutra. Kada bih ga razbio, onda “Naša krajiška šargija se dosta razlikuje od šargija iz
bih ocrtao jednu stranu i polahko tesao. drugih dijelova Bosne i Hercegovine. Malo joj je ovaj doboš
Nisam odmah smio da dubim, jer sam se
bojao da bi drvo moglo puknuti. Oni koji veći, a vrat kraći i ima manje pragova. Bio jedan šargijaš
su imali dobar alat, oni su mogli odmah i u selu Marjanovac ovdje i znao je fino šargijati. Ali htio je
da izdube drvo, pa sve rade kompletno i
odjednom. Sve je moralo da bude dobro da mene nadmaši po svaku cijenu, pa je čak i do Turske
obrađeno i glatko, jer samo tako šargija otišao da nabavi bolju šargiju od moje”
daje pravi i melodičan zvuk. Nakon toga
bih šmirglom oblikovao cijelu šargiju i žica i shodno tome ga mijenjati. Nisam Bosne i Hercegovine. Malo joj je ovaj do-
potom na njen vrat postavim, kako mi završio školu niti sam muzički obrazo- boš veći, a vrat kraći i ima manje prago-
to ovdje u Krajini zovemo, perde, prago- van, ali sam, zbog silne ljubavi koju sam va. Bio jedan šargijaš u selu Marjanovac
ve koji služe za sviranje. Bila je to prva osjećao prema ovoj vrsti muzike, ipak ovdje i znao je fino šargijati. Ali htio je
i prava šargija koju sam napravio, a na- uspio i od starih Krajišnika primio umi- da mene nadmaši po svaku cijenu, pa je
pravio sam ih do sada oko 50. Neke sam jeće sviranja ovog našeg tradicionalnog čak i do Turske otišao da nabavi bolju
darovao, neke sam prodao, a veći dio njih instrumenta. Uz šargiju se obično pjevaju šargiju od moje. I donio on tako jednom
mi je izgorio u kući tokom rata”, objaš- seljačke narodne pjesme koje sam primio saz s osam žica, dugačak metar i tride-
njava Munib. od naših starih, a neke sam i sam kompo- set. Došao kod mene i veli: ‘Kume, evo
novao. To su uglavnom bile pjesme koje ga, govori devet jezika!’ Kažem ja njemu
TRADICIJA KOJA NESTAJE su se pjevale na sijelima i opjevavale su da je zategne, a on će ti meni da ne smi-
U vrijeme njegovog odrastanja na po- našu surovu životnu svakodnevicu. Na je, pukle bi mu žice, a ja mu odgovaram
dručju zaseoka Lučka i naselja Pećigrad sijelima sam pjevao sve što sam znao, a da ne valja čim se ne može zategnuti k’o
nije bilo muzičke škole, te je Munib prve ljudi bi mi davali novac koji bi se vješao moja. Druge prilike donio je neku šargi-
muzičke korake morao sam naučiti. Iako na takozvanu kitu koja je visila na kra- ju koja ima ugrađen zvučnik u sebi. Opet
nije muzički obrazovan, talentu kojeg ima ju vrata šargije. Moglo se lijepo zaradi- ga pozovem da se oprobamo, ali vidi on
pozavidjeli bi i neki veliki umjetnici. Kaže ti svirajući nekada, a danas se taj običaj da se to ne može porediti s mojom, pa se
da je za sviranje na šargiji i pjevanje uz gotovo izgubio. Brzo se pročulo za mene razljutio i počeo da psuje. Kasnije pozvao
nju najbitnije imati veliku ljubav i osjećaj i mnogi su me zvali da im dođem svira- pet šargijaša i mene da se nadmećemo,
za muziku. Sa žaljenjem konstatira da je ti na sijelo. Bio je jedan u Krajini ovako ali nisu mogli da me nadmaše. Nažalost,
interesiranje za ovaj instrument vrlo sla- malo popularan, ali je znao svirati samo nema mladih koje zanima da nauče svi-
bo, te da se zbog toga plaši da šargija ne- par melodija, dok sam ja bio pravi vile- rati na šargiji. Pokušao sam svoje sinove
stane iz upotrebe S ponosom ističe kako njak uz šargiju i znao sam mnogo razli- naučiti da sviraju, ali neće, kažu da ih je
su mnogi šargijaši po Krajinu pokušali da čitih melodija. I sada imamo sijela ovdje sramota na tome svirati. Ako bi se našao
mu pariraju, ali nisu mogli. Ostao je je- po Kladuši, ali urijetko i ne bude onako određen broj mladih ljudi koji imaju že-
dini autohtoni krajiški šargijaš koji žudi naroda kao što je nekada znalo biti. Ali lju i hoće da nauče svirati na šargiji, onda
za svojim nasljednikom. ipak bude lijepo, posebno što dođe omla- bi se očuvao običaj sviranja na šargiji ov-
“Kod sviranja šargije uvijek je bilo dina da to sve čuje i vidi kako se nekada dje u Bosni i Hercegovini. Ovako, bojim
najvažnije da imaš talenta i osjećaj za mu- živjelo i sviralo. Naša krajiška šargija dosta se da to polahko odumire”, sa žaljenjem
ziku, da znaš prilagoditi glas zvukovima se razlikuje od šargija iz drugih dijelova konstatira Munib Kajtezović. n

64 17/1/2019 STAV