Page 65 - STAV broj 202

STAJALIŠTA

APOKRIFNI FRAZARIJ
Neka vrsta igre koja je galila radoznalost

IZVJEŠTAJ O

NEPOZNATOM

ČOVJEKU

Piše:
Irfan HOROZOVIĆ

Sjedio je na sećiji i gledao kroz prozor. Činilo se da sanjari. I uživa. Kao
da se vratio kući. Uživaj, uživaj, rekoh mu u sebi, gotovo zlurado, ima
još ovog dana. Možda će ti užitak prisjesti. Iznenadio sam se sam sebi
zbog te pomisli i bilo me je stid

ednom sam u nepoznatom gradu vidio staru bosansku kuću, rijedak primjer ar- ugodno i ugledno mjesto njihova gra-
nepoznatog čovjeka. Nikakvo čudo. hitekture iz bivših vremena s magičnom da. Pronašao sam sto na kraju prostori-
Osim onog kom sam došao u kratak avlijom od oblutaka i svime što je zatvaralo je odakle sam mogao vidjeti sve koji su
Jposlovni posjet, svi su mi zapravo bili jedan unutrašnji porodični život. ulazili i izlazili.
nepoznati. A i tog svog poznanika sam ne- On je bio tamo. Sjedio je na sećiji i Tad sam ugledao i njega. Sjedio je ne-
kad davno upoznao u Sarajevu. Ipak, ovaj gledao kroz prozor. Činilo se da sanjari. I daleko odatle i bio je zadubljen u jelovnik.
nepoznati bio je poseban. uživa. Kao da se vratio kući. Uživaj, uži- Nije izgledao zadovoljan. Poručio sam po-
I on je odnekud došao poput mene. vaj, rekoh mu u sebi, gotovo zlurado, ima znato bosansko jelo koje sam jeo na raznim
Sigurno je imao jednostavnu kratku oba- još ovog dana. Možda će ti užitak prisjesti. mjestima i uvijek je bilo dobro. Kod kuće
vezu kao ja, te onda čitav dan za obilazak Iznenadio sam se sam sebi zbog te po- je, naravno, najbolje. Vidio sam da je i on
grada. Ili je samo došao zato što je to htio. misli i bilo me je stid. Nisam još razmiš- poručio lonac. Tu nije moglo biti dvoumi-
Lijepi je to mali grad. Mnogi događa- ljao o povratku. Vozni red nudio je veliki ce. Lonac od pečene gline govorio je sve.
ji iz njegove historije žive u svijesti ljudi broj mogućnosti. Potom sam se zaputio u A onda sam se posvetio mirisima i
kao dio vlastite priče. šetnju pokraj rječice koja je bila žila kuca- zalogajima. Nikad više ovdje neću doći,
Nepoznati je bio otprilike mojih godi- vica i duša grada. Nisam ga vidio, osim u pomislio sam, gotovo s tugom, i, prolaze-
na. Krupan i debeo, što se baš za mene ne jednom trenutku, na mostu (ukoliko je to ći pokraj njegova stola, bacio pogled na
bi moglo kazati. Sladokusac očito. I veseo, bio on) koji je prelazio s cvijećem u ruci. račun. Jeo je isto što i ja, a na računu je
sudeći po svemu. Iako očito naš čovjek, bio Sad znam da je to ipak bio on zbog krupnim slovima napisao: NIKAD VIŠE
je odjeven nekako engleski. Ko zna zašto, neobične kape na glavi kakvu nikad prije NEĆU DOĆI OVDJE.
ali te se misli nisam mogao osloboditi. nisam vidio. Kao i ja, sigurno nije mislio na ručak
Ne znam kad sam ga počeo primjeći- Išao je u posjetu ili na groblje. Nisam koji je zaista bio dobar.
vati, ali uskoro je to postala neka vrsta igre to mogao zaključiti jer nisam dobro vidio Možda je želio popiti nešto što nisu
koja je galila radoznalost, ali i pomalo ne- cvijeće. Uostalom, to danas i nije više to- imali? Ili se osjetio najednom praznim, i
objašnjiv zamor. Znali smo se često naći liko važno. U svakom slučaju, ne vjerujem to je bilo sve. Ne možeš pronaći izvan sebe
na istom mjestu ili mimoilaziti. kako ga je kupio da bi s njim putovao. Znao nešto što nedostaje u tebi. Koliko takvih
Vidio sam ga u obilasku gradske zna- je šta želi i znao je gdje ide. ljudi ima u velikim svjetskim gradovima.
menitosti s malom knjigom u rukama. Svratio sam u biblioteku koja je imala Ponašaju se isto. Čitaju isto. Obilaze isto.
Znao sam o kojoj je knjizi riječ. Bila mi značajan dodatak – kupljenu biblioteku sta- Čine isto. Samo što ih mi nikad ne vidi-
je u džepu od trenutka kad sam je kupio rog bosanskog pisca s iznenađujuće zani- mo. Ili ih bar ne prepoznajemo.
na kiosku i prelistao. mljivim i vrijednim knjigama i rukopisima. Jer vjerujemo da je svaki čovjek taj-
Nešto kasnije, obilazio sam stari dio Nisam se iznenadio kad sam vidio da na za sebe. U malom gradu to je vidljivo.
grada, ispod tvrđave koja je izgledala kao je i on tamo. Pričao je s bibliotekarkom. Možda neko tako pažljivo promatra mene?
da je jučer sagrađena. Bili su tu uobiča- Na stolu je bila vaza s cvijećem. Bijeli po- Mimo onog što sam mislio, krenuo
jeni objekti: džamija, sahat-kula, dućani znati cvjetovi. Bio sam siguran da je to sam prema autobusnoj stanici.
i zanatlijski prostori. Na kujundžijinim ono cvijeće koje sam vidio iz daljine. Pi- Nadao sam se da u mom autobusu neće
vratima sam se skoro sudario s njim. On tao je za neku knjigu. Njen ga je odgovor biti i on. Bliskost se u razgovoru zna pro-
je izlazio, ja ulazio. oneraspoložio. metnuti u svoju suprotnost. Ipak, bilo mi
Držao je nešto u ruci, a potom pažljivo Otišao sam potom na ručak u gosti- je žao jer je doživio nešto što mu je očito
stavio u džep. Otišao sam potom da vidim onicu koju su svi zapitani hvalili kao pokvarilo izlet. n

STAV 17/1/2019 65