Page 45 - STAV broj 371

KRIVO SRASTANJE

Još malo i o bosanskoj historiji kroz historiju Koraja

PONEŠTO O NEKADAŠNJIM

KORAJSKIM MEKTEBIMA

Eto, tako je to nekad bilo. U takvom nesređenom i krutom
ambijentu, bez sistematiziranog pedagoškog pristupa, elementarnu
vjersku poduku dobili su svi moji pređi, uključujući i moje roditelje.
Piše: Niko od njih nije imao višu vjersku naobrazbu. I šta se desilo? Bili
Sadik IBRAHIMOVIĆ su jako pobožni i, prije svega, dobri ljudi. Pa, kud ćeš više?

sim džamija, sibjan-mektebi bili “(...) Znam da mi je otac kupio veli- podijeljeni od prvog do trećeg razreda, a
su prve, početne i najbrojnije ki crveni fes s kićankom. Naskoro su me nastava se izvodila po reformiranom planu
vjersko-prosvjetne ustanove u dali u mejtef (sibjan-mekteb). Mekteb je i programu. Od 1912. godine uvedeni su
Okojima su se stjecale osnove pi- bio blizu naše kuće. To je jedna prizemna, vjerski udžbenici na maternjem, bosan-
smenosti i islamske naobrazbe. Za poha- mračna zgradica s naherenim zidovima skom jeziku. Nastavu je izvodio stručni-
đanje sibjan-mekteba nije bilo propisane i puna vlage. Tu se sjedilo na hasurama. ji nastavni kadar obrazovan u Sarajevu.
starosne dobi, tako da su ih pohađala djeca Stari hodža je sjedio u jednom uglu na Školska godina trajala je deset mjeseci
raznih starosnih uzrasta. Bili su otvore- vunenoj kožici. Ja sam mu pristupio, po- – od 1. oktobra do 1. augusta, s dvomje-
ni tokom čitave godine jer nisu postojali ljubio ga u mršavu ruku i dao mu jedan sečnim raspustom. Nastava se održavala
propisi o trajanju školske godine i ferija. svežnjić s gurabijama, duhanom i drugim svakodnevno od 7 do 11 sati prije podne
Podjela na razrede nije bilo niti je posto- darovima, a zatim sjeo na hasuru i po- i od 12 do 14 sati popodne. Na kraju škol-
jao ikakav zvanični nastavni plan i pro- čeo učiti početnu lekciju. S vremena na ske godine polagali su se završni ispiti.
gram, nego je unificiranu pouku držao vrijeme hodža bi prihvatio svoj dugački Hroničar Koraja Dževad Agić poha-
jedan hodža, obično u jednoj prostoriji. ljeskovac (drveni štap). Djeca su svako đao je i ovaj reformirani mekteb i o tome
Tokom prve decenije austrougarske jutro donosila po jedno drvo od kuće, a ostavio ovu bilješku:
uprave u Bosni Zemaljska vlada pokušala bogatija i po više da se naloži mektepska “Godine 1928. krenuo sam u mekte-
je, a što se tiče sibjan-mekteba, odgovoriti peć. U ovom mektebu nije bilo nikakvog bi-ibtidaiju. To je moderniji mekteb u kome
zahtjevima i potrebama novog vremena nastavnog plana. Sva pedagogija sastojala su bile klupe kao u školi. Tu se učilo pisati
jer su iz muslimanskih krugova počeli se u učenju napamet sureta iz Kur’ana i i čitati arapskim pismom, zatim napamet
stizati zahtjevi za njihovom temeljitom pitanja i odgovora iz islamskog vjerova- razna sureta. Moj uspjeh u mektebi-ibtida-
reformom i obrazovanjem vjeroučitelja nja. Hodža bi me pitao: ‘Šta si ti po vje- iji bio je vrlo dobar i uvijek su me efendije
u njima po savremenim metodama, do ri?’ Ja bih odgovorio: ‘Ja sam musliman, hvalile ocu kako sam zejrek (talentovan).
čega će kasnije i doći. elhamdullilah.’ Zatim pitanja o imanskim Otac je jedva čekao da završim mekteb i
U Koraju su, veli sociolog i etnograf šartima i tome slično. Prolazili su dani, školu, pa da me dadne u medresu. Njegova
Alija Hamzić, do početka Drugog svjet- sedmice i mjeseci i brzo mi prođoše dvije je želja bila da završim medresu, da omotam
skog rata postojala tri sibjan-mekteba: godine u sibjan-mektebu.” ahmediju, te da postanem hodža.”
u Donjoj Mahali, u neposrednoj blizini Nadalje, mektabi-ibtidaija, ili reformi- Zgrada mektebi-ibtidaije nalazila se
Atik džamije, zatim u Murselovića Ma- rani mekteb, otvoren je u Koraju krajem na prostoru pored današnje ambulante
hali, koji su pohađala i djeca iz susjedne 19. stoljeća. Austrougarska okupaciona i, prema sjećanju njenih polaznika, bila
Begića Mahale. Hamzić za ovaj mekteb uprava nastojala je reformirati dotadaš- je to velika zgrada na sprat, sva u kame-
navodi da nije poznato kada je izgrađen nje sibjan-mektebe, a što je i otpočelo nu, s velikim i svijetlim učionicama. Ali,
niti ko je vakif te ističe da ga je zadesila 1890. godine. kao što rekoh, uništena je 1941. godine.
ista sudbina kao i druge mektebe i islam- Iako je Ulema-medžlis još 1894. go- Eto, tako je to nekad bilo. U takvom
ske vjerske objekte u Koraju koji su to- dine izdao naredbu o načinu rada mek- nesređenom i krutom ambijentu, bez sis-
kom udruženog četničko-partizanskog tebi-ibtidaija, obavezno pohađanje ovih tematiziranog pedagoškog pristupa, ele-
napada u novembru 1941. godine spalje- vjersko-prosvjetnih ustanova bit će ozva- mentarnu vjersku poduku dobili su svi
ni i srušeni. Postojao je i sibjan-mekteb ničeno tek 1914. godine. moji pređi, uključujući i moje roditelje.
u Kovačevića Mahali, koji se nalazio u U odnosu na nekadašnje mektebe, Niko od njih nije imao višu vjersku na-
blizini istoimene džamije. Ovaj je mek- mektebi-ibtidaije bili su uređeni na savre- obrazbu. I šta se desilo? Bili su jako po-
teb pohađao i mlađahni hroničar Kora- men način, sa školskim klupama, tablom božni i, prije svega, dobri ljudi. Pa, kud
ja Dževad Agić, pa evo kako to opisuje: i drugim potrebnim učilima. Đaci su bili ćeš više? n

STAV 15/4/2022 45