Page 50 - STAV broj 338

DRUŠTVO

Hranili su nas, bolje reći pitali, na kašičicu.
Rahmetli dr. Nuhić bio je dobar prijatelj s
mojim babom i rekao mu je da u apoteci
kupi neko prekrupu od žita i da više ništa
ne jedem. Tetka je to kuhala. Tek kad sam
ozdravila nisam mogla normalno hodati.
Kretala sam se četveronoške.”
Prisjetila se i nekih detalja iz Drugog
svjetskog rata. “Mladost mi nije bila baš
svijetla. Dobro sam zapamtila Drugi svjet-
ski rat. Zapamtila sam sve njegove nedaće,
neimaštinu, pa babinu dugu bolest. Uz to,
bila je i velika inflacija. Sjećam se dobro
jednog razgovora mojih roditelja. Tema je
bila troškovi života jedne porodice. Govo-
rili su da plaća ne može pokriti troškove
života, jer je kirija za stan bila 300 dinara,
a babina plaća bila je nešto veća od hiljadu
dinara. Troškovi života veoma skupi. Stoga
je predavao i vjeronauku u Kožarskoj školi
u Visokom i imao nekakav honorar. Potom
se ukazala potreba za imamom u Gračani-
ci. Dvije godine nakon rata, 1947, rahme-
tli Rasima Husića i mene mobilisali su za
popis stanovništva u Gračanici. Radili smo
dugo. U to vrijeme Salih je bio u vojsci.” Halida s kćerkom Nailom
DOBRO SE DOBRIM VRAĆA Našem razgovoru prisustvovala je i komunista. Ja se promijeniti neću. Nema
Halida-hanuma je u šali, kroz aneg- njena najstarija kćerka Naila. Sada ima 72 potrebe da budem član Partije.”
dote, objasnila svoju dugovječnost. Do- godine. I ona je podvukla očevu žarku želju
malo, nakon što su s Grbavice izbjegli u da mu djeca budu obrazovana. Sve četvero OPET BIH IZABRALA NAŠ ZAJEDNIČKI
svoju kuću u Smršnici, negdje 1992, kad su ugledni intelektualci. Naila se prisjeća ŽIVOT
se zahuktavala agresija na Bosnu i Herce- kako su je željeli uključiti u Savez komu- “Imam tri kćerke i sina. Sin Ejub je
govinu, na njihova vrata pokucao je brač- nista. “Bila sam među najboljim učenici- moja snaga. Imam osmero unučadi i mnogo
ni par muhadžira iz Podrinja. Čim su ih ma u ekonomskoj školi u Visokom. Poslije praunučadi. Kad bih ponovo živjela, iako
vidjeli u gotovo poderanoj obući, Salih je mog završetka te škole izašao je konkurs je bilo malih peripetija, kao i u svakom
suprugu poklonio jedine cipele u kojima za prijem radnika u jednu banku. Mnoge životu (jedna plaća, djeca se školovala),
je izbjegao, a Halida svoje njegovoj ženi. moje kolegice se pozapošljavaše, a mene izabrala bih naš zajednički život. Zbog
Oni su ih blagosiljali dok su odlazili. Dru- su odbili jer sam bila pod hipotekom da silnih obaveza na poslu i u nauci, Salih
gi put su drugim muhadžirima poklonili sam kćerka mladomuslimana. Javim se je često nedostajao djeci i meni. U želji
posljednjih 20 maraka koje su imali kod na konkurs koji je objavila TT montažu i da pomogne porodici, najstarija kćerka je
sebe. Tada je muhadžirka ponavljala mol- za divno čudo bivam primljena kao pri- poslije ekonomske škole željela raditi, a
bu Bogu da Halida-hanuma doživi stotinu pravnik za knjigovođu i blagajnika. Jedan otac joj je rekao da mora nastaviti studij.
godina. U oba slučaja bračni par Trako, u dan za doručkom radna kolegica Dževa On je skinuo kapu i rekao: ‘I kad bih ovu
vrlo kratkom vremenu, od svojih prijatelja mi kaže da hoće da me predlože za pri- kapu s glave prodao, tebe ću školovati.’
iz Kaknja i nekih drugih gradova dobio je jem u Savez komunista. Poče mi govoriti Moj Salih je volio i pjesmu. Čak je imao
i obuću i novac koji im je trebao za život. komplimente. Odgovorila sam joj da sam i frulicu. Lijepo je svirao. Najviše mu se
Čvrsto su vjerovali da je to Božija nagra- ja takva kakva sam i bez knjižice Saveza sviđala sevdalinka Snijeg pade na behar, na
da, jer dobro se dobrim vraća. voće. Nekad smo, za naše duše, pjevali u
duetu. Volio je, također, poljoprivredne
“‘Ti ćeš slušati šta pričaju tvoje kolege pritvorenici i nama radove, a posebno koševinu.”
Zamolio sam je, na kraju, da proko-
prenositi’, rekao mu je. U prvi mah je zastao. Ponestalo mu mentira sve veću pojavu kod mladih da se
daha. Potom mu je moj Salih rekao da je na prvom mjestu ne žene i ne udaju. “Apelujem da se žene i
udaju. Nafaka nije od ljudi nego od Boga.
vjernik, musliman, te da ne može prihvatiti ponudu jer je Udvoje je uvijek lakše živjeti. Tuga je kad
to strahovit grijeh. On je ustao i uz uzvik ‘balijo’ čizmom ostane momak neoženjen i kao takav osta-
ri. Mnogi jedinci nikad se ne ožene zbog
ga toliko žestoko udario u leđa da se jedva uspravio. U tom majki kojima nikakva djevojka, potenci-
momentu Bog mu je dao toliko radosti kao da mu je neko jalna snaha, ne valja.”
Zanimljiva je i njena poruka čitaoci-
poklonio čitav dunjaluk. U sebi je pomislio: ‘Kad sam izdržao ma: “Volite se, ljudi, pomažite se, ljudi.
ovo dosad, izdržat ću i ovo odsad, ali neću biti izdajica.’ Nemojte se zamjerati. Poštujte se. Poseb-
no apelujem na omladinu da više poštuje
Nažalost, mnogi su pokleknuli pod užasnim torturama.” roditelje.” n

50 27/8/2021 STAV