Page 45 - STAV broj 338

Riječi su to povelje koju je 29. au- POVELJA I DIJACI vijeće nije htjelo da preda nekadanju Hr-
gusta 1189. godine bosanski vladar ban Anto Babić je tridesetih godina proš- vojevu kuću njegovoj udovici Jeleni, ka-
Kulin izdao dubrovačkom knezu Krva- log stoljeća istraživao ko su bili pisari snijoj bosanskoj kraljici, zbog toga što se
šu, povelje (listine) kojom je regulirao koji su pisali ovaj i slične dokumente u na ispravi, koja se odnosi na taj predmet
trgovačke odnose između Bosne i Du- ime bosanskih banova. Na kraju teksta nije nalazilo ime dijakovo...”
brovnika. Povelja je najstariji dosad ugovora iz 1189. godine stoji napisano: U posao kancelarije spadalo je sastav-
pronađeni očuvani bosanski državni “Ja, Radoje, dijak banj pisah ovu knjigu.” ljanje i umnožavanje isprava, primanje
dokument i prvi diplomatski dokument Babić piše da je u doba početaka bosanske stranih pisama i povelja i njihovo odaši-
koji je izdao jedan vladar Bosne vladaru države postojao vladarev kancelar ili dijak. ljanje i spremanje u komoru ili arhiv. Či-
druge države. “Listajući isprave bosanskih vladara, tavim tim poslom rukovodio je jedan vrlo
“Tekst kojim je povelja pisana veoma je počevši od Kulina bana pa do propasti ugledan dvorski čovjek, koji se u isprava-
arhaičan pa nam je danas teško razumljiv. države, možemo već po njihovoj vanjskoj ma spominje pod raznim nazivima: dijak,
Ne treba čuditi jer svi govorni jezici kroz formi pratiti postepenost kulturnog razvoja gramatik, logotet, dijak nadvorni, dijak
dugo razdoblje pretrpe velike promjene. ove zemlje. Dok prve isprave iz bosanske veliki. Po nazivu “dijak veliki”, zaklju-
U ovoj povelji je onaj jezik kakvim su naši povijesti svjedoče o primitivnosti njiho- čuje Thalloczy, da su bosanski banovi i
preci govorili prije više od 800 godina pa vih sastavljača i jednostavnosti državne kraljevi imali kao nekog glavnog kance-
ima riječi koje su danas sasvim izišle iz uprave, susrećemo u ispravama kasnijih lara koji je trebao nadgledati rad dijaka i
upotrebe kao: vladanije = država, prav vladara i više ukusa u sastavljanju i više bio odgovoran vladaru za svoje podređene
= ispravan, postojan, goj = mir, kire = diplomatske vještine u sadržaju kao i bo- činovnike. Ovaj je kancelar ili veliki dijak
koji, hode = hodaju, kreću se, od sele = lju tehniku u pisanju i čuvanju isprava. morao biti bolje školovan čovjek, vješt la-
od sada, godje = bilo, krjevati = kretati Središte državne administracije bilo je na tinskom jeziku i okretan diplomata, dok
se, prolaziti, minuti = proći, zled = vladarevom dvoru te su i isprave ispostav- se od prepisivača-dijaka tražilo samo to
krivica, krivnja, razvje = osim, izuzev, ljane u onom mjestu gdje je boravio vla- da zna lijepo i razgovijetno pisati na per-
kakore = kao”, smatra Enver Imamo- dar, piše Babić 1933. godine nastavljajući: gameni. Nije uvijek u ispravama istaknut
vić, koji tvrdi kako “u tekstu ima, među- “Bosanski je ban dakle već u prvoj taj položaj bosanskog kancelara nego se
tim, izraza koji su i danas u upotrebi, pa polovini 14. vijeka imao neku vrstu dvor- u većini isprava njegovo ime unosi s jed-
tako: ‘kto’, ‘nikto’ (u hrvatskom jeziku skog arhiva, gdje su se čuvale kopije iz- nostavnom titulom dijaka. Služba dijaka
‘tko’ i ‘nitko’) u današnjem bosanskom datih povelja kao i originali primljenih. bila je dakle ne samo teška nego i puna
značenju ‘ko’, ‘niko’. I danas se na selu Arhiv se nalazio u jednom od prijestolnih odgovornosti. Vladari su stoga i znali ci-
čuje izraz ‘niktorović’, u značenju ‘niko gradova te su se ovamo slale i one ispra- jeniti marljivost i savjesnost svojih kan-
i ništa’ (naprimjer, kad se djevojka uda ve, koje bi stigle na ruke vladara dok se celara te su ih obasipali raznim počasti-
za nekoga čiji rod nije baš poznat, žene on nalazio na putovanju po zemlji ili na ma i darovima.
za takvog znaju reći da je niktorović.” bojnom polju. Dijakova je zadaća bila da Babić je analizirao i imena u potpisi-
Kada naš narod hoće da rekne da se sastavi povelju, da napiše original i da vodi ma dijaka pokušavajući saznati ko su bili
je nešto zbilo u staro “zlatno doba, onda brigu o daljem prepisivanju i čuvanju ko- ti ljudi. “Sudeći po imenima – Priboje,
veli da je tako bilo za bana Kulina. I tako pije. Njegovo ime unešeno na kraju tek- Dražeslav, Pribislav, Radoje i t. d. dijaci
živi uspomena na slavnog bana još i danas sta jamčilo je za vjerodostojnost isprave. su bili domaći ljudi. Obrazovanje su ste-
u narodnoj svijesti, premda nas od nje- Dubrovčani su naprimjer veliku važnost kli u manastirskim školama, gdje su mo-
govog doba dijeli čitavo more vremena, polagali na to, da li se na ispravi navodi gli naučiti i latinski jezik. Za kancelarsku
u koje su utonuli toliki sretni i nesret- dijakovo ime; ako je ono manjkalo, os- službu vježbali bi se na samom dvoru vr-
ni, veseli i žalosni, slavni a i neslavni poravalo je dubrovačko vijeće toj ispravi šeći tu posao prepisivanja i uvodeći se u
momenti u životu našega naroda”, piše autentičnost i nije se smatralo vezanim da posao pod nadzorom starijih drugova i
1901. godine Fran Milobar istražujući ispuni njezine odredbe. Tako dubrovačko samog velikog dijaka. Ali bilo je sigurno
život i djelo Kulina bana u Glasniku Ze-
maljskog muzeja.
“Ovo spominjanje bana Kulina poslije
toliko vremena i mimo tolikih inih do-
gađaja, koji su se mnogo kasnije zbiva-
li, ima se smatrati pravim psihološkim
fenomenom narodne duše. Taj fenomen
tim je zanimljiviji i podražuje tim više na
razmišljanje, što se je banovo ime saču-
valo upravo u svijesti širokoga pučkoga
sloja. Svijest prostoga naroda kad nešta
usiše dugo zadrži, te samo još jačim i no-
vijim utjecajima žrtvuje starije uspomene.
Takovih novijih utjecaja bilo je iza bana
Kulina dosta. Oni su dakako mnogo do-
prinijeli, da je slika banova bivala sve to
maglovitijom, ali je ipak začudno, što je
narod i ove novije doživljaje zaboravio,
dok mu je ban Kulin ostao u pameti”,
kaže Milobar tvrdeći kako je “ban Ku-
lin ugaoni kamen u zgradi kasnije bo-
sanske države”.

STAV 27/8/2021 45