Page 46 - STAV broj 338

DRUŠTVO

“Najstariji poznati dijak u službi bosanskih vladara bio
je Radoje koji je kao dijak vodio kancelariju Kulina bana.
Radoje je pisao povelju o prijateljstvu i trgovini između bana
Kulina i Dubrovnika 29. augusta 1189. godine. U povelji se
potpisao: “ja Radoje dijak bana Kulina pisah siju knjigu”.
Po hronološkom redu, tj. po vremenu kada se javljaju
pojedini dijaci pisari, iza Radoja je Desoje gramatik, kancelar
bana Matije Ninoslava. On piše povelju u kojoj potvrđuje
Dubrovčanima povlastice izdate od Kulina bana (1214 — 1217).

i stranaca koji su na bosanskom dvoru vr- njihovih župana kao predstavnika tih sa-
šili službu kancelara unoseći u posao bo- stavnih dijelova feudalne države.
lju rutinu i veću diplomatsku okretnost, Često se na zakletvu vladarevu i imena
toliko potrebnu Bosni koja je iza Tvrtko- svjedoka nadovezuje kletva koja ima
ve smrti zapala u vrlo zapletene odnose i da stigne svakoga ko bi radio protivno
nalazila između madžarske i turske opa- onome što je u ispravi određeno. I kletva
snosti”, tvrdi Babić je imala utvrđen oblik. Isprava se obično
Isprave su se pisale na pergameni. Kako završava datumom i imenom dijaka. Na
je taj pisaći materijal bio prilično skup, da ispravi je bio obješen pečat s natpisom dvadesetim godinama XIV stoljeća nije
bi se stegnuli izdaci za nabavljanje nove u kojem je bila sadržana čitava vladare- sačuvana ni jedna iz bosanske državne
pergamene, vrlo se često upotrijebila kakva va titulatura. Isprave su se iz kancelarije kancelarije proizašla povelja”.
stara isprava tako da bi se s nje sastrugao otpremale po glasniku ili su predavane
pisani tekst, malo se izgladila i ispisala no- poslaniku strane zemlje na bosanskom TRI PRIMJERKA
vim sadržajem. Nije uvijek ni odstranji- dvoru. U naročito važnim slučajevima, Tvrdi se kako danas postoje tri ver-
van čitav tekst; uvodne riječi i završetak gdje je trebalo sadržaj i usmeno razložiti, zije ove povelje. Koja je originalna, niko
ostavljao bi se katkad nepromijenjen jer se išli su posebni poklisari, dobro upućeni sa sigurnošću nije utvrdio iako su se tim
to i onako pisalo po utvrđenom obrascu. u pitanje o kojem se u ispravi govori. poslom bavili mnogi ugledni stručnjaci,
S isprava se brisalo i ime umrlog vladara Takva se služba povjeravala i uglednim poput Josipa Vrane ili Gregora Čremoš-
i na njegovo mjesto stavljalo ime novog, starješinama bogumilske crkve. nika. Enver Imamović smatra da su na
dok bi tekst ostao nepromijenjen. Tačno pola stoljeća kasnije, 1983. Kulinovom dvoru napisana dva primjer-
Kako je Bosna bila feudalna država, godine, Babićevo istraživanje potvrđu- ka. “Jedan je zadržan za dvorski arhiv, a
isprava je, po tadašnjem međunarodnom je i nadopunjuje Tomislav Anđelić, koji drugi je predat Dubrovčanima. Ovi su
shvatanju, mogla vezati čitavu državu također tvrdi kako je “najstariji pozna- kasnije za svoje potrebe napravili još
samo onda ako su se s njezinim sadržajem ti dijak u službi bosanskih vladara bio nekoliko prijepisa. To su vjerojatno oni
slagali župani ili knezovi kao predstavni- Radoje koji je kao dijak vodio kancela- primjerci koji su se do danas sačuvali.
ci feudalnih oblasti. S toga se na isprava- riju Kulina bana” i nastavlja: “Radoje Oba primjerka, jedan na bosanskom je-
ma redom nižu imena bosanskih župa i je pisao povelju o prijateljstvu i trgovini ziku, drugi na latinskom, tretiraju se kao
između bana Kulina i Dubrovnika, 29. originali, iako im u nekim slučajevima
avgusta 1189. godine. U povelji se potpi- tekst nije sasvim identičan. Ako se, na
sao: ‘ja Radoje dijak bana Kulina pisah primjer, povelja izdavala drugoj državi
siju knigu’. Po kronološkom redu, tj. po ili osobi drugog jezika, tada se uz izvor-
vremenu kada se javljaju pojedini dija- ni tekst pisao njegov prijevod. Takav je
ci pisari, iza Radoja je Desoje gramatik, slučaj s ovom poveljom. Primjerak na bo-
kancelar bana Matije Ninoslava. On piše sanskom jeziku nije se sačuvao, ili mož-
povelju u kojoj potvrđuje Dubrovčanima da nije još pronađen, dok su se sačuvala
povlastice izdate od Kulina bana (1214– tri prijepisa”, tvrdi Imamović.
1217). Kako vidimo, Desoje nosi naziv On dodaje kako većina stručnjaka
gramatik, za razliku od naziva dijak koji smatra da je original latiničnog primjerka
je bio uobičajen. Osim spomenute pove- onaj koji se danas čuva u ruskoj Akademi-
lje, Desoje piše i povelju bana Ninoslava ji nauka i umjetnosti u San Petersburgu,
Dubrovniku, 1232. ili 1235. godine. Još dok su druga dva primjerka, njegovi pri-
nije tačno ustanovljena godina njenog jepisi, nastali nešto kasnije i danas nalaze
pisanja. Povelju Matije Ninoslava Du- se u Dubrovniku.
brovniku od 1234. do 1240. i 22. marta “Prva, najstarija, nastala je u Bosni,
1240. piše anonimni dubrovački notar. i to je originalni primjerak. Druge dvije
Pismo povelje čini prelaz od majuskule verzije predstavljaju prijepise originala
ka minuskuli.” Gregor Čremošnik tvrdi nastale u Dubrovniku malo godina na-
da “sa Ninoslavljevom poveljom od marta kon što je povelja tamo stigla. Pouzdano
1240. godine nastaje u bosanskoj diplo- se zna da su se sva tri primjerka do 1832.
matici prekid od gotovo 100 godina, jer godine nalazila u Dubrovniku. Original
Ćiro Truhelka
sve do bana Stjepana II Kotromanića u je danas u Rusiji, a kako je tamo stigao,

46 27/8/2021 STAV