Page 47 - STAV broj 338

kraljevu, bilo na drugom mjestu, gdje se je radilo o tome, da se
dubrovačke povlastice u Bosni utvrde i prošire. Tako postadoše
redom svi kraljevi bosanski, pa i Hranići, Kosačići, Pavlovići,
Nikolići, Kovačevići, Vukmirovići i mnogi drugi dubrovačkom
vlastelom”, dodaje Truhelka.
Nekadašnji direktor Zemaljskog muzeja kaže život bosan-
skog plemstva u srednjem vijeku “gotovo ne možemo ni u jednoj
njegovoj fazi zamišljati bez utjecaja ili savjeta susjednoga Du-
brovnika. Koliko je god velik bio dojam dubrovački za srednjega
vijeka u javnom životu Bosne, toliko je bio velik i u privatnom
životu; ta bosanska vlastela, kada bi oboljela, tražila bi u Du-
brovniku lijeka i pomoći, a dubrovačka općina često bi im sla-
la kojeg općinskog liječnika na pomoć... Kao osobito zanimljiv
primjer, kako se dubrovaćko vijeće brinulo za tjelesno zdravlje
bosanske gospode vrijedno je napomenuti list, što ga 12. jula
1430. poslaše svomu poslaniku na Sandaljevu dvoru, Gunduliću.
U tom listu potanko se opisuje bolest Sandaljeva, te sadr-
žaje uz diagnozu i lijećnićku ordinaciju možda jedinu što ju je
upravno vijeće jedne republike sa zelena stola izdalo jednom
velikašu. U tom se listu veli: bolest dolazi vojvodi od bolesna
Enver Imamović boka i želuca, jer je podbuo, kada jede sira. Lijećnici misle, da
su obolili i bubrezi a kao dokaz tome treba, da mu se u mokraći
iznio je sam akter tog događaja, nekadašnji ruski konzul u Du- čini pijesak (arenella), a sir što ga obično blaguje, mogao bi biti
brovniku Jeremija Gagić. koagulirani sir, te proizvagja kamen (fare venir piera). Zato va-
Navodno, šetajući gradom, na ulici je vidio hrpu odbačenih lja Sandalju da se čuva mlijeka i svega što se pravi od mlijeka,
stvari, među kojima i neke stare spise. Prebirući ih, našao je svega što je kiselo, slanog mesa, riba i zelja, treba da pije bijelo
ovaj dokument za koji je odmah ustanovio da se radi o starom i vino, a da se okani crvenoga.” n
značajnom rukopisu. To je, navodno, bila ova povelja, i tako je
došla u njegov posjed. U ovu priču prvo su posumnjali histori-
čari. Ustanovili su da Gagić nije mogao doći do nje 1817. godi-
ne, kako je on tvrdio, nego tek 1832. godine, i to vjerojatno uz
pomoć izvjesnog Đorđa Nikolajevića, koji je te godine po nalogu
bečke vlade u Dubrovačkom arhivu vršio popis starih rukopisa
koji su trebali biti prebačeni u Beč. U tom popisu je tada bila i
ova povelja. Smatra se da je dotični ruski diplomata došao do
nje uz pomoć spomenutog arhivara, svakako uz dobru nagradu.
Kako god da je bilo, taj važni dokument d nas se nalazi da-
leko i od Bosne i od Dubrovnika. Dva mlađa prijepisa Kulinove
povelje iz Dubrovnika su odnesena u Beč 1833. godine, gdje su
ostali do završetka Prvog svjetskog rata. Tada su vraćeni u zemlju
i predati Srpskoj kraljevskoj akademiji u Beogradu. Godine 1941.
ponovo su odneseni u Beč, s ostalom arhivskom građom, da bi
bili vraćeni 1947. i od tada se nalaze u Dubrovačkom arhivu.”

BOSANSKA VLASTELA
Inače su Bosna i Dubrovnik održavali žive, uspješne i
unosne veze pa nije čudo što je Kulin odlučio napismeno Du-
brovčanima garantirati prosperitet. Te su se veze nastavile de-
cenijama, a o njima, između ostalih, piše 1901. godine Ćiro
Truhelka, koji kazuje kako u “Bosni gotovo nije bilo ni jedne
iole važne vlasteoske obitelji, koja ne bi uživala u Dubrovniku
građansko pravo. Težnja da se poluči taj patricijat, koja nam
se na prvi pogled čini ko proizišla iz puke slavičnosti, bila je
opravdana i razborita, ako posmotrimo političke prilike, koje
vladahu u Bosni, otkada se Osmanlije pomoliše na Balkanu.
Taj strah sve je više rastao; sve se bliže primicalo vrijeme, kada
će i Bosna utonuti u more osmanlijste ekspanzivosti, a za taj
trenutak trebalo je bosanskom plemstvu, koje nije željelo da se
pokori osmanlijskoj sili, naći bud kakovo utočište, a najbliže
bijaše Dubrovnik, gdje su i u mirno doba pohranjivali svoje
blago i dragocijenosti”, tvrdi Truhelka u svom radu Bosanska
vlastela srednjega vijeka.
“Dubrovčani nisu davali svog patricijata Bošnjacima niza-
što; svaka taka povelja stajala je velikih žrtava, velikih usluga,
što su im pojedina bosanska vlastela iskazivala bilo na dvoru

STAV 27/8/2021 47