Page 10 - STAV broj 403 - 404

25. NOVEMBAR – DAN DRŽAVNOSTI BOSNE I HERCEGOVINE

urednike, stručne saradnike, prepisivače sam po sebi već ona služe za daljnje istra-
itd. Dakle, donja granica ljudi uključenih STAV: Kada smo posljednji put razgovara- živanje, nisu samo da se uzmu u ruke, pre-
u jedan ovakav poduhvat je dvadeset, a gor- li, istakli ste da je osnovni cilj Vašeg Rječ- listaju i zatvore. Čak se i meni, kao autoru,
nja je i do šezdeset. Iako će možda djelovati nika da on napravi što je moguće dublji i iščitavanjem građe stalno otkrivaju neke
iznenađujuće, ja bih volio da se u našim po- širi zahvat u rječničko bogatstvo i slojevi- nove spoznaje. Ta moja nada da ću uspje-
lumrtvim (ili poluživim, svejedno) naučnim tost bosanskog jezika. Drugi cilj je da se ti privesti kraju rad na ovom višetomnom
prilikama bar stvori neka vrsta početnog predstavi što šira i raznovrsnija književna, djelu ujedno je i problem. Kada bi se trebao
interesovanja za ovaj rječnik u vidu realne naučna i publicistička građa toga jezika, u ubrzati rad, onda bih morao narušiti dosa-
sumnje u to da ga pojedinac može korektno vidu primjera za njegove odrednice, odno- dašnju metodologiju. Neminovne su neujed-
uraditi. Ja bih to volio, jer bi se neko napo- sno boldirane riječi. Osim toga, cilj Vam je načenosti u svakom višetomnom rječniku,
kon, makar to bio i neki “nevjerni Toma”, bio da predstavite i bosanski govorni je- svi govore o tome, ali je bitno da one budu
“zagledao” u to što sam do sada napravio. zik, a posebno njegovu izuzetno bogatu što blaže. Ne smiju se praviti radikalne os-
Dosad još niko nije dao kompetentnu ocje- frazeologiju. Jeste li uspjeli u ovoj nakani? cilacije s ciljem ubrzavanja realizacije toga
nu, niko nije valjano analizirao ovaj moj JAHIĆ: Po mojoj subjektivnoj ocjeni, je- posla, pa i po cijenu toga da se on nikad i
leksikografski rad. A valjalo bi sjesti i to sam. A objektivnu ocjenu, već rekosmo, o ne završi. Uostalom, u historiji evropske
uraditi. Kada bi neko prihvatio taj izazov, sebi ne daje autor. U svim predgovorima ve- leksikografije ima nemalo primjera takvih
možda bi neočekivano došao do spoznaje da likih rječnika ove vrste, idući od rječnika s nedovršenih rječnika.
je ipak, uprkos svemu, moguće i to da poje- ovih prostora, sve do francuskih, njemačkih
dinac napravi jedan ovakav rječnik, ali bi se i ruskih rječnika, ne možete nikako zaobići STAV: Poznato je da ste stava kako jezik i s
tada neminovno moralo otvoriti jedno do- leksikografsku napomenu u kojoj vazda sto- pola miliona govornika ima potrebu za što
datno, zapravo rezervno, pitanje stvarnoga ji da su rječnici, srećom, posao u kojem se većim brojem kako rječnika, pa tako i dru-
njegovog leksikografskog naučnog dometa. može (čitaj: mora) pogriješiti, jer su greške gih naučnih djela usko vezanih za oblast
Ja “trenutno” i sam sebi postavljam pitanje u njemu naprosto neizbježne. Zbog ogro- jezika. Tu su raznorazni priručnici, poseb-
dokle sam zbilja “dobacio”, a ne može autor mnosti posla one mu tu dođu gotovo kao no oni pravopisni. Svjedočimo da se danas
ocjenjivati domete vlastitog djela, to nemi- neka vrsta “zakonomjernosti”, toliko se taj najmanje radi za dobrobit nauke, većina
novno mora uraditi neko drugi. Kada me posao otima čovjeku i njegovoj otužnoj nesa- stvari podređena je ideologiji i/ili profitu.
pitaju u vezi s ovim poslom dokle sam sti- vršenosti. Mogu takve poslove raditi timovi JAHIĆ: Dobro ste rekli – priručnici. Pri-
gao, ja obično odgovaram: “nidokle”, iako i timovi vrhunskih stručnjaka i naučnika, ručnik i nauka poprilično su međusobno
radim iz dana u dan, iz mjeseca u mjesec, iz pukotine u njemu vazda zjape, navakat nikad distancirani. Pravopis je upravo priručnik i
godine u godinu; lažem li to onda sebe, ili otkrivene. To dovoljno govori o složenosti u odnosu na gramatiku, a kamoli da to nije
lažem druge? To “nidokle” takav je problem ove vrste filološkog posla. Moje ocjene da u odnosu na rječnik. Kada bi bosnistika bila
da vas često dovede i do psiholoških kriza i sam dosad uradio dobar posao ipak su moje neka druga građevina, obična fizička, a ne
sumnji u kompletan poduhvat. Iako je ova subjektivne ocjene. Kada god čovjek govori historijska, rekao bih da mi kuću pravimo od
moja ilustracija dosta istrošena, već sam to o svom radu, on se subjektivnosti ne može krova, a ne od temelja. A uostalom možemo
spominjao, ali osjećam se kao plivač koji je osloboditi. I ona sama, ovakva rječnička pro- reći da smo mi u bosnistici i sam bosanski
precijenio svoju snagu. Kada se okrenem, dukcija, kao proizvod toga poduhvata, traži jezik historijski najprije okrenuli na krov,
instinktivno, da bih se vratio, na moj užas, daljnja naučna istraživanja i to baš na primje- pa mu onda pokušavali izgraditi konstruk-
ne vidim više ni obalu s koje sam nepromi- ru i na građi tih i takvih rječnika. Njihova ciju i temelje. Naravno, naopako, što liči na
šljeno zaplivao, što znači da sam dobar dio dublja analiza tek će nam otkrivati naučne nas. Naš čovjek ne razumije poziciju i ulo-
“vodene površine” preplivao. Dakle, niti se istine do kojih bez njih nismo mogli doći. gu pravopisa u odnosu na nauku, ne poima
mogu vratiti, a ne mogu ni naprijed, jer ona A takvo istraživanje mora preduzeti drugi ogromnu razmaknutost između pravopisa i
obala kojoj suludo plivam još je bar onoliko istraživač, ne sam autor, jer bi onda ispalo nauke. Pravopis predstavlja praktične savje-
daleka koliko i ona s koje sam nesmotren da autor ima narcisoidnu ideju da istražuje te, preporuke i upute kako pisati, kako pri-
zaplivao. I onda odlučim i dalje plivati, pa samoga sebe, jer se, eto, smatra toliko zani- mjenjivati standardnojezičku normu. Koju
dokle li, kako li, Allah zna. To “nidokle” u mljivim i “slojevitim”. U tom slučaju bilo bi normu? Onu normu koju opisuje i precizira
slučaju višetomnog Rječnika bosanskog jezi- najbolje da neko drugi uzme u ruke ono na gramatika. Pa kako ćete onda primjenjivati
ka znači da se tek zalomila druga polovina. čemu radim i na čemu sam radio, te da nam normu bez njenog gramatičkog opisa? Taj
Znači, realnije bi bilo reći da se ipak stiglo napokon ponudi svoje cjelovitije viđenje. To opis, to je temelj. To je, zapravo, pretpostavka,
donekle, do desetog toma, koji je, prema ne- bi bilo odlično zarad nauke, ali teško da će uvjet, uslov za pravopis. Zidove, kompletnu
kom planu, već do kraja ove godine trebao se u dogledno vrijeme pojaviti neko ko bi konstrukciju, sadržaje toga “objekta” zvanog
izaći iz štampe. Pri kraju ovog toma jesam, se u to upustio. Ovakvi rječnici su, zapravo, jezik čine riječi, koje su objedinjene u rječ-
ali još dosta građe unosim. djela koja ne samo da su naučni poduhvat nicima. I tek kao krov dolazi tu pravopis.

Naši jezici – bosanski jezik, hrvatski jezik, srpski jezik i crnogorski jezik – zajednički su iz
razloga što imaju zajedničku novoštokavsku dijalekatsku bazu. To je historijska stvar iz
19. vijeka, koja se preko čitavog 20. “preturila” i do 21. vijeka. Međutim, pravo na naziv i
normiranje jezika, na naše pisce, nešto je sasvim drugo i to nam se ne smije oduzimati.
Naši narodi neće biti “zajednički” vraćanjem tobožnjeg “zajedničkog” jezika i ustupanja
suglasnika h sonantu v radi mira u kući, već ćemo biti “zajednički” uzajamnim uvažavanjem,
priznavanjem, poznavanjem, a nikako negiranjem, niti ugurivanjem u zajednički jezički
ćurak, u kojem bi bilo posebno tijesno govornicima bosanskog jezika.

10 25/11/2022 STAV