Page 64 - STAV broj 331

DRUŠTVO

Ratno djetinjstvo (14)

NEMA JNA, NEMA PARTIJE,

NEMA KOMUNIZMA, NEMA

JUGOSLAVIJE, SVE JE TO BILA

SAMO JEDNA VELIKA ILUZIJA

Pojavio se djed i upitao: “Šta to čitaš?” Preklopih na naslovnicu, te s
dozom sarkazma izgovorih: “Narodna armija br. 2363 od 18. januara
1990.” “A je l’?”, reče djed. Uze mi časopis iz ruku, potom glasno
Piše: Ammar KULO
pročita izdvojeno na naslovnici: “Ekskluzivno – Yu supersonik za
naredni vek – Komandant ratnog vazduhoplovstva i protuvazdušne
odbrane general Anton Tus; Dr Dimitrije Baucal, Kongres naših
nada – 14. vanredni kongres SKJ, Beograd 20.-22.01.1990.”

ovjek nije mašina. Nije moguće ko će prvi igrati. Fudbalera je, po pravilu, nešto biti interesantno za čitati?!? Ušao
isprogramirati off i on stanje, stanje bilo više... S druge strane, košarkaši su sam iz hodnika preskakajući ispreturane
mirovanja, stanje aktivnosti. Jed- bili veći i snažniji... Kao rezultat iznuđe- oštećene komade školskog namještaja, pro-
Čnostavno, u ratu, bez obzira na sve nog kompromisa, balansa snaga, najčešće zora, ostatke padnutog maltera. Na podu
opasnosti, nije moguće 24 sata dnevno biti bi se igralo i jedno i drugo, istovremeno, vojni časopisi Narodna Armija. Vjerovatno
u podrumu. Teoretski je moguće postaviti smetajući jedni drugima. Sada nije bilo ko- kabinet Općenarodne odbrane i društvene sa-
dnevno-noćni režim. Po danu si u skloni- ševa. Već su odneseni, dislocirani, premje- mozaštite, predmeta koji se izučavao u ško-
štu, po noći, kada se ne vidi, možeš izaći. šteni negdje gdje se moglo igrati. Nosiva lama diljem nekadašnje zajedničke države.
U teoriji. U praksi, posebno ako imate ne- konstrukcija na kojoj je stajala košarkaš- Daidža je završio taj smjer na političkim
punih 12 godina, takvo što je neprovodivo. ka tabla, napravljena od debelih željeznih naukama, tako da je bilo poprilično litera-
Iskrao sam se iz kuće dok su svi spa- cijevi, na više mjesta, bila je ispresijecana ture na tu temu i u kućnoj biblioteci. Pa-
vali. Bilo je oko 7 sati, neposredno nakon gelerima... Stajala je kao ruina, podsjetnik žnju mi je privukla ilustrirana naslovnica
svitanja. Dan je bio tmuran. Oblaci. Neki da je tu nekada bilo navijačkog žamora, s mlaznim avionom. “Čitat ću ga kući”,
nevidljivi pritisak svuda prisutan. Kad da igre, života, takmičarskog duha, sportske pomislih i uzeh primjerak s poda. Ostalo
će se nebo srušiti svakog trena. Smanjena prepirke. Sve su to pamtili beton, željezo, mi nije budilo interes, priručnici iz hemije,
vidljivost. Bar nešto što četnicima s okolnih trava, rijeka Stupčanica, koja je prolazila fizike, tehničkog vaspitanja... Vjerovatno
brda nije išlo u korist. Ulica Željeznička. tik do poligona i redovno “gutala” lopte je svako uzimao ono što ga je interesiralo.
Nekada je u ovoj mahali bila željeznička fudbalerima, kada bi je neko nesmotreno, Sve je bilo dostupno. Razbacano na podu.
stanica za uskotračnu prugu, koja je vodila prejako šutnuo. Za koji dan, kada krenu intenzivne
dalje ka Han-Pijesku. Ono što je za Saraje- Poligon se nalazio između srednje i jesenje kiše, pa onda snijeg, većina od tih
vo predstavljala Bistrička stanica to je za osnovne škole. Koristio se kako bi se u vri- udžbenika, časopisa, nešto za što su se iz-
Olovo bilo na ovom mjestu. Prolazio sam jeme lijepih dana mogla održavati nastava dvajala znatna novčana sredstva nekad,
pored “Koreje”, do rata kafane, negdje na iz fizičkog. Brojao sam kratere od granata. ne tako davno, neće vrijediti ništa. Bit će
pola puta između igrališta (poligona) i kuće. Osam. Sve je izgledalo zapušteno, beživot- to tek podsjetnik na neka prošla vremena.
Tu se u Drugom svjetskom ratu desio ma- no. Kao u onom BBC-ovom dokumentarcu Možda ću nešto naći i u osnovnoj školi –
sakr. Četnici su na tom mjestu strijeljali u kojem prikazuju život poslije Černobil- prođe mi misao kroz glavu. Izašao sam iz
domicilno nesrpsko stanovništvo. Nije bilo ske katastrofe. Kompletna naselja iseljena srednje škole, pretrčao poligon i našao se
spomen-obilježja, ali sam uvijek od majke su radi radijacije! I ovdje, u Olovu, kao u pred osnovnom školom. Ušao sam kroz
bio upozoravan da se klonim tok dijela uli- ukrajinskom Pripijatu, život gotovo da je stražnji ulaz, koji nije bio vidljiv, direktno
ce, naročito pred mrak. Da ne “ograišem”. stao. Zaustavila ga eksplozija velikosrpstva, s okolnih zaposjednutih brda. Taj ulaz tek
Zaželio sam se poligona, mjesta gdje a “radijaciju” tog nacionalizma živimo svi je bio mali hol, komunikacija između zgra-
sam satima igrao košarke u ljetnom i pro- mi koji smo ostali. de gdje se odvijala nastava i nikad završene
ljetnom periodu. Drugi bi igrali fudbala. Kroz otvor, rupu u zidu od granate, na montažne fiskulturne dvorane. Neposred-
Dužim dijelom poligona bili bi postavlje- zgradi srednjoškolskog centra primijetio no pred početak rata u Olovu, negdje oko
ni golovi, užim koševi. Često bi se svađali sam razbacane časopise, knjige. Možda će polovine juna, jedan dio zgrade pretvoren

64 9/7/2021 STAV