Page 63 - STAV broj 331

zemlju. Meci su prštali svuda oko nas, a Do nas iza kuće dva momka iz Živini-
najviše su bili koncentrirani na složenu ci- ca donose još jednog ranjenika. Ovaj je jako
glu za koju smo se zaklonili. Odmah nakon jaukao i zapomagao, bio je ranjen u stomak.
rafala uslijedila je jaka eksplozija. Bila je to Zvao sam momke preko ceste dovikujući
tenkovska granata, ispaljena bez većeg niša- imaju li poziciju da pucaju s RB-om na tenk.
njenja jer to nije niti bilo potrebno. Naime, Odmahnuli su glavom i nastavili pucati. Pro-
tenk nas je gađao s nekih 70-80 metara, a cjenjivao sam koliko ćemo moći ovdje držati
nakon ispaljenja odmah se povlačio i po- odstupnicu. Dok su mi misli letjele kroz gla-
krivao 20-milimetarskim PAM-om. vu, nisam ni primijetio da je tenk već izašao
Na njega bi se ponovno nadovezao onaj iza krivine i da se sprema opaliti. To se i do-
dugi rafal tako da nismo mogli niti oka otvo- godilo. Tada sam osjetio udar u desnu stra-
riti. Sve to se ponavljalo nekoliko puta, iako nu prsa. Od udara sam se zanio i pao nazad
smo mi pokušali uzvratiti vatru. No naši preko betonskih blokova. Pokušao sam se
pokušaji su samo davali do znanja da ih tu ispraviti, ali nisam mogao, bol je bila jaka.
čekamo. Gadno postaje kada u dvorište do- Vidio sam da se iz pancirke na desnoj strani
lijeće nekoliko ručnih bombi. Nekako smo mog grudnog koša još dimi od ovećeg gelera.
se dohvatili zaklona, ali ja sam i dalje ostao Nakon nekoliko trenutaka, koji su se
u klečećem položaju. Nisam imao vremena dojmili beskrajno dugačkim, Suad me je
razmišljati o tome što se dešava jer nas je vukao iza kuće u zaklon. “Idemo samo kuću
ponovno poklopio dugi rafal. Dok je rafal dalje”, govorio je, a u dvorište su pale ne-
trajao, Almir je pokušao uzvratiti vatru, ali kakve dimne bombe i počeo se dizati jar-
se odjednom srušio na zemlju i samo kroz ko crveni dim. Za nekoliko sekundi nismo
zube prostenjao: “Noga, noga…!” Okre- vidjeli ništa i morali smo napraviti što je
nuo sam se i u nevjerici pogledao, ali sam Suad predložio.
se brzo pribrao i iz njegovih hlača izvadio Salko i on prebacili su nekako Almira
zavoj da ga previjem. i mene preko tarabe, pa smo se našli u su-
Uspio sam pretrčati nekih 10 metara, sjednom dvorištu. Na našu sreću, tu su bila
uplašio, neka ide, ali prije nego sam ga za- doći do kućice i zakloniti se iza nje. Kad još dvojica naših Živiničana, koji su odmah
ustavio odnio mi je sva dodatna punjenja sam provirio i htio zapucati, kako bih pokrio pritekli u pomoć. Raskopčali su mi pancir,
za RPG i ja sam ostao samo s onim jednim Almira, osjetio sam da mi je nešto udarilo gdje se nalazila samo jedna velika modrica.
koji sam sam donio sa sobom”, reče ljuti- u pušku, da mi je skoro ispala iz ruku! Na Salko me udari po ramenu i reče: “Ovaj put
to, a ja sam osjetih veliki nemir. Šta dalje? okviru puške ugledao sam veliku rupu od dobro si prošao!” Kad smo stigli na našu
Moju zatečenost prekinuo je prvi rafal metka koji je proletio kroz njega. Nisam utvrđenu liniju, natovarili su nas u vozilo
prema nama. Nije to bio običan rafal, nego imao vremena za razmišljanje, stavljam kuhinje, a budući da je bilo (kako se kod
nešto dugačko, nešto što te prikova za drugi okvir i počinjem pucati. nas kaže) blato do usta, obično civilno vo-
zilo nije moglo ni krenuti. Na svu sreću, tu
Razmijenili smo još pokoji pogled ohrabrenja, a meni je u se našlo sanitetsko vozilo nekog od bataljo-
na 108. brčanske brigade. Odatle smo svoje
oči upao moj prijatelj Ahmed, koji je po licu i rukama sav bio ranjenike prebacili za ratnu bolnicu u Brki.
Teži ranjenici su prebačeni za Tuzlu.
namazan maskirnim bojama. Upitao sam ga: “Što će ti boje, Sjeo sam na neku kamionsku gumu pored
pa idemo u selo, a ne u šumu?!” Još mi u ušima zvone riječi ratne bolnice. U ušima mi je sve zujalo i
koje je izgovorio: “Neka neprijatelji misle da na njih idu ljudi, osjećao sam nevjerovatan umor u svakom
dijelu tijela. Uskoro su javili da su naši
a ne djeca!” Kada se sada sjetim tih riječi, skupi mi se u grlu; uspjeli održati položaj i da agresori nisu više
i jesmo bili djeca, on je imao 20, a ja baš napunio 18. Idemo u napredovali ni milimetra. Počela je pada-
ti kiša i sa sobom donijela neko olakšanje.
rat kao u neku igru, a ipak potpuno svjesni da gubitak u toj Udahnuo sam duboko, ustao i krenuo niz
igri znači smrt prijatelja i suborca. Danas sam svjestan da smo cestu. Tamo u daljini na posavskom ratištu
odjekivale su detonacije i obasjavale tmur-
bili zakinuti za vrijeme koje nam niko ne može nadoknaditi. no kišno nebo... n

STAV 9/7/2021 63