Page 65 - STAV broj 331

je u kasarnu ARBiH. Tu pomoći ka bolnici. Ponovo je neko ranjen.
je bilo smješteno 30-40 Znao sam, sada će nastupiti granatira-
vojnika, dovoljno da se nje! Već je bilo bolje vidljivo, jasno su
postigne psihološki efekt. s okolne kote Beka mogli vidjeti kola
Kada je neprijatelj do- saniteta. Pojurio sam ka podrumu po-
šao do Olovskih Luka, gle- rodične kuće. Samo što sam uletio u
dao sam te vojnike, mladiće sklonište, začuo se zvižduk, a po-
u svojim dvadesetim, kako tom detonacija. Jedna, potom dru-
u strojevom koraku, uz pje- ga i tako u nizu. Mati je pritrčala
smu, idu u rat. Škola je od- i, čini mi se, svom silinom opali-
mah prvih dana izgranatira- la mi šamar. Potom me zagrlila i
na, u toj mjeri da je postala počela plakati, uspjevši između
neprepoznatljiva. Sve je izgle- jecaja reći: “Nikada da više to
dalo avetinjski, urušen krov fi- nisi uradio!” U međuvremenu
skulturne dvorane, hiljade ma- je nestalo i struje. Ponovo je
lih komada stakla i pleksiglasa, negdje prekinulo žicu. Sje-
razvaljeni štokovi prozora, vrata, dio sam tako u mraku, slu-
uništen školski namještaj, ispara- šao detonacije i razmišljao
ne strunjače, kozlić sa zarinutim o školskim priredbama, o
gelerima, kese sa smećem, razba- nekom lijepom prijerat-
cane kao na omanjoj deponiji, koje nom vremenu.
su stanari okolnih zgrada donijeli Trajalo je sigurno
tu, u prvim sedmicama rata, u ne- preko sat, a tek pred
mogućnosti da odnesu dalje. Nisam mrak ćemo ponovo
ništa našao. Niti u biblioteci, niti u dobiti osvjetljenje.
kabinetima, što bi me interesiralo. Uzeo sam časopis
Došao sam do zbornice. Pažnju koji sam donio da
su mi privukli školski dnevnici, gdje prelistam. U tom
su upisivani osnovni podaci o učeni- trenu iz susjedne
cima, ocjene tokom godine, vladanje. prostorije pojavio se
Nisam mogao pronaći dnevnik V-C za djed i upitao: “Šta to čitaš?” Pre-
školsku 1991/92. Posrećilo mi se da sam klopih na naslovnicu, te s dozom sarkaz-
našao dnevnik od prethodne školske ma izgovorih: “Narodna armija br. 2363 od
godine, 1990/91, kada sam bio u razredu može napraviti nešto slično. Posve neo- 18. januara 1990.”
IV-B, tzv. ćirilično odjeljenje. Redala su se čekivano, javio se Mirza, školski drug iz “A je l’?”, reče djed. Uze mi časopis iz
prezimena školskih drugova i drugarica: klupe. Ponosno se popeo na binu i počeo ruku, potom glasno pročita izdvojeno na
Abazović, Alispahić, Blagojević, Božić, glasno “revati”, imitirajući magarca. Tra- naslovnici: “Ekskluzivno – Yu superso-
Cerić, Ostojić, Žugić... Na broju 19 pro- jala je to minut-dva na pozornici, da bi se nik za naredni vek – Komandant ratnog
čitah svoje ime i prezime. Srpsko-hrvat- mađioničar potom zahvalio Mirzi i vješto vazduhoplovstva i protuvazdušne odbra-
ski 5, matematika 5... Vladanje dobro (3). prešao na sljedeću tačku predstave. ne-general Anton Tus; Dr Dimitrije Ba-
Dalje je u opisu stajalo: “Odličan učenik, Po završetku priredbe, na velikom ucal, Kongres naših nada – 14. vanredni
ali buntovan. Tuča u školskom dvorištu. odmoru, ispred zgrade, u blatu, potukao kongres SKJ, Beograd 20.-22.01.1990.”
Ukor i smanjeno vladanje, 17. april 1991.” sam se s Mirzom nakon što sam mu pred Glasno se nasmija, potom prokomentira:
Sjetih se. Bila je priredba. U sklopu curicama dobacio nešto u stilu: “Mirza, “JNA kojoj sam uplaćivao doprinos punih
programa nastupio je i mađioničar. Pored magare, i-a, i-a!” 40 godina sada nas tim istim oružjem tuče!
standardnih trikova, izvođena je i imita- Odložio sam dnevnik, ostavivši s njim Tus je prvi do Tuđmana! Izabrao je pra-
cija zvukova koje su “proizvodile” razne i sjećanje na vlastite nestašluke, ove i one vu stranu. Da brani Hrvatsku. Četrnaesti
životinje, poput goluba, galeba, slavuja, ocjene, te se uputio kući. vanredni kongres! Odatle je sve krenulo
žabe... U nekom momentu mađioničar je Tek što sam izašao iz zgrade osnovne po zlu!” Nisam bio siguran da sam ga išta
upitao da li neko od prisutnih u publici škole pored mene je projurio kombi hitne razumio u tom trenutku.
“Pročitaj i nosi mi to smeće iz kuće”,
aludirajući na časopis, reče djed. “Ne
Tek što sam izašao iz zgrade osnovne škole pored mene je mogu ga zadržati?”, upitah. “Nema JNA,
projurio kombi hitne pomoći ka bolnici. Ponovo je neko ranjen. nema partije, nema komunizma, nema Ju-
goslavije, sve je to bila samo jedna velika
Znao sam, sada će nastupiti granatiranje! Već je bilo bolje iluzija. Baš poput tog časopisa. Narodna
vidljivo, jasno su s okolne kote Beka mogli vidjeti kola saniteta. Armija. Pih!”, odgovori djed. Vidjevši me
zbunjenog, nastavi. “Ostala nam je Bo-
Pojurio sam ka podrumu porodične kuće. Samo što sam uletio u sna. Za nju se vrijedi boriti. U njoj ima
sklonište, začuo se zvižduk, a potom detonacija. Jedna, potom mjesta za sve ljude dobre volje. Nego,
pripremi se za spavati i nemoj slučajno i
druga i tako u nizu. Mati je pritrčala i, čini mi se, svom silinom da pomisliš da se ponovo iskradeš!”, za-
opalila mi šamar. Potom me zagrlila i počela plakati, uspjevši ključi djed i “utrnu” sijalicu ranije nego
inače, kao neki vid kazne za ono što sam
između jecaja reći: “Nikada da više to nisi uradio!” uradio jutros. n

STAV 9/7/2021 65