Page 63 - STAV broj 259

STAJALIŠTA

KRIVO SRASTANJE
“Dajte mi utjehu” za Šabana Šaulića

KAD PRAVI HADŽIJA

NAPIŠE PJESMU,

E TO JE PJESMA

Piše:
Sadik IBRAHIMOVIĆ “On je u to vrijeme govorio ijekavicom jer je rani period života
proveo u Bosni, i to je naprosto bilo tako, otpjevao je pjesmu
jezikom kojim je govorio. Nego, možda nisi znao, ta se singl-ploča i
moja pjesma na njoj prodala u za to vrijeme nevjerovatnih, rekordnih,
pola miliona primjeraka”

adžiju M. T., mujezina u mojoj bilo nikakve potrebe za takvom tvojom dao sam mu pjesmu, onako, bez ikak-
mahalskoj džamiji, vedrog, ne- reakcijom, samo si se bespotrebno uzrujao. ve naknade, bez potpisanog ugovora...
nametljivog i na riječima od- – Jesam li pogriješio? Ljutiš li se? Eto, tako je bilo.
Hmjerenog čovjeka, upoznao sam – Ni najmanje. Založio si se za mene, – Šaulić je tu pjesmu otpjevao ijeka-
prije dvadesetak godina, brzo se zbližio pa makar uzalud. Cijenim to. Hvala ti. vicom! Je li on to želio?
s njim i, najčešće poslije džume, za lije- – Ti si se, ono, bavio košarkom? – On je u to vrijeme govorio ijeka-
pih dana na klupi ispod stabla lipe u dža- – Da. vicom jer je rani period života proveo u
mijskom haremu, nebrojeno puta bivao – A bavio si se i muzikom? Bosni, i to je naprosto bilo tako, otpje-
u njegovom društvu uz mirisni crni čaj i – Da, jesam. vao je pjesmu jezikom kojim je govorio.
ugodne, opuštajuće razgovore. – Je li to išlo paralelno ili...? Nego, možda nisi znao, ta se singl-plo-
Tokom godina, malo-pomalo, otvarali – Davno je to bilo, kao u nekom dru- ča i moja pjesma na njoj prodala u za to
smo se jedan drugom, povjeravali, otklju- gom životu i ne znam šta bi se tu... vrijeme nevjerovatnih, rekordnih, pola
čavali brižljivo skrivane “sehare” duboko – Znaš li ko je Vladimir Grujić? miliona primjeraka! Eto, tek da znaš
u nama, vadili tajne iz njih, nimalo ruž- – Ne. kako se prodaje ploča kad pravi hadžija
ne, ali ipak tajne, i postali i ostali, sve do – Ni ja. napiše pjesmu!
danas, bliski, istinski prijatelji. – Hadžija, oprosti, ali nekako si mi, – Uredu, čestitam! A šta je s tim Gru-
No, nedavno, s početka mjeseca, dok tako, čudan! Je li se nešto desilo? jićem? Otkud on u ovoj priči?
smo poslije džume sjedili u mektebu tik – Ništa, ništa, nego je taj neki Gru- – Vidi, od malih nogu odgajan sam
uz džamiju, srkutali čaj i razgovarali kako jić navodni autor teksta za pjesmu Daj- u vjeri, otac mi je bio vjerski službenik,
to inače uobičavamo, hadžija nenadano, te mi utjehu. i taj svijet, kafanski, estradni svijet, bio
iz meni dotad neznane nutarnje “sehare”, – Pa, šta s tim? Šta je tu bitno? je za mene stran, odbijajući, u potpunoj
vadi tajnu koja bi me, da nisam sjedio, – Ja sam napisao tu pjesmu! suprotnosti s onim šta jesam i kakav je-
vjerovatno oborila s nogu. – Šta?! sam. Jednostavno, nisam želio biti dio
Ali, prije toga, valjda s nakanom da – Ne čudi se, polahko, slušaj! Ša- toga. Zato sam Šauliću poklonio pjesmu,
me pripremi za veliko iznenađenje, kre- ban Šaulić ju je snimio 1969. godine, poželio mu svaku sreću i nikad se pono-
nuo je izokola: tad je počinjao, to mu je prva ploča, a vo nismo vidjeli. E, nakon toga u cijelu
– Jučer sam nekim ljudima pričao o originalno se zvala Utjeha, kasnije ju priču ulazi Grujić, pravi ili lažni ni do
tebi. Zapravo, nisam pričao nego sam im je neko, bez mog znanja, preimenovao danas ne znam, jer sa Šabanom, kao što
se baš onako svojski nagovorio. Ne znam u Dajte mi utjehu. Povezao nas je moj rekoh, nisam više sarađivao, niti smo
šta mi je bilo, ali u tom trenutku osjetio kolega s posla, neki Mihajlović. Po- bili u kontaktu, ali, kako god, Vladimir
sam da to jednostavno moram učiniti. znavao je Šabana odranije i pričao mu Grujić jeste legitimni autor teksta, pot-
– Koji su to ljudi? Šta si im pričao? da pišem lijepe, pjevljive pjesme, pa se pisan je kao takav, i to je sve.
– Nebitno. Ali, znam da su ti pravili Šaban zainteresirao, javio mi se, našli – Jako si me iznenadio.
spletke i učinili ogromnu nepravdu. Mo- smo se u Šapcu, gdje sam u to vrijeme – Znam.
rao sam im to reći. radio kao građevinac, pročitao je moje – O ovome bi trebalo pisati.
– E, moj hadžija, mnogo je takvih, pre- pjesme, na koncu, dopala mu se Utjeha, – Pa, piši, slobodno piši, ionako je
više, ni broja im ne znam. Uzgred, nije rekao mi je da je kao pisana za njega, odavno sve zapisano! n

STAV 20/2/2020 63