Page 59 - STAV broj 259

bi nas dočekao poveći snježni pokrivač. Me- tečo Halem. Slabašnim glasom me zvao da
taforički sam to povezivao i poredio sa snije- mi uruči poklon zbog kojeg sam jedva čekao Dušman pobi sve što pred njeg pomoli
gom kojim je časnom Pejgamberu izaprano njegov dolazak. Stajao je na kapiji naše ba- Čak i Elnu, mali cvijet nevini
srce. Neka zvuči pjesnički i zanesenjački, ali šte i žurno gurnuo ruku u džep. Znao sam
znam da su nam srca poslije te noći u Hera- ishod te radnje i bio sam nasmijan. Dobio Dim do neba, krvav snijeg, noć pade
ma danima drugačija, da ne kažem izaprana. sam poklon, dobio sam čokoladicu “Mars”. Od Hera nam samo suza ostade
Ovog januara nam je, kao gost, bio i muf- Bog je htio da to bude posljednji naš susret,
tija mostarski mr. Salem Dedović. Saslušao je posljednji poklon i posljednji selam. Ha- Samo suza, gorka, teška, preteška
nas, nadahnuto kazivao nama i upijao silne lem je otišao u rov kod Hera da brani svoju Bol i tuga, sve do neba velika
emocije bez kojih ovaj mevlud ne može pro- vjeru, čast i porodicu, da brani ognjište svo-
ći. Zahvalni smo mu na tome. Ovdje je na- je, svoje Here i Bosnu, a ja… Ja sam kao Al ne bude vazda kako ko snuje
rod gostoljubiv i domaćinski i izuzetno cijeni i mnogi drugi napustio Pridvorce i otišao u Jer na kraju Bog dragi određuje
kada mu se dođe i ukaže pažnja. Siguran sam izbjeglištvo. Halem je do posljednjeg metka
da je to i muftija osjetio. Isto sam tako sigu- na redeniku svog Pama neprijatelju ulijevao Trideset i četiri duše, Bože moj
ran da Here jako cijene pisanje ljudi poput strah u kosti. Život svoj dao je za domovinu. Nek im svima bude prostran Džennet Tvoj
profesora Mesuda Here ili ratnog reportera Ostao je upamćen kao heroj, tako će biti sve
Akifa Agića, koji su dali nemjerljiv doprinos do Sudnjeg dana. Pričat ću djeci i unucima Mislilo se da su Here nestale
da se istina o Herama zapiše, dokumentira i zašto volim čokoladicu “Mars”, pričat ću im Da su naše riječi ovdje prestale
zauvijek otrgne od zaborava. o jednom čovjeku, o svom Halemu, o ljiljanu
I sam sam osjećao da imam dug prema zlatnom, o šehidu... Pričat ću im i o Avdici, Ali nisu, nit će ikad prestati
ovim čestitim ljudima. To sam osjećao kad njegovom bratu, isto šehidu. Pričat ću im. Dok je svijeta, Here neće nestati
god bi se pričalo o pogibiji male Elne. To sam I tako, ne govoreći nikome osim Ziji,
osjećao kad god bih sreo dedu Ibru, čija je mom mujezinu lijepog i prodornog glasa, na- Ovdje ljudi nikom trun zla ne snuju
kćer također izgubila život. To bih posebno pisao sam nešto stihova, dao mu da uvježba i Tuđe cijene, svoje vole, ne daju
osjećao kada sretnem Avdu, čestitog hadži- po mevludskoj melodiji prouči ove godine u
ju i čovjeka nurli lica i srdačnog osmijeha. Herama. Sudeći po prijemu kod prisutnih, Mi smo narod od posebnog kalema
Nikada ga nisam vidio a da na licu nije imao silna trema koju sam imao bila je posve neo- Sjetimo se našeg Hero Halema
osmijeh, a on je babo od onog hrabrog gazije pravdana. Zamijenila ju je radost prisutnih
i šehida Halema. On je babo još jednog šehi- što možemo i na ovaj način kazivati o nama Nikoga se sem Allaha ne boji
da – Avde. O njima dvojici zapisano je i ovo: i čuvati istinu o našoj prošlosti. Raduje me i Dok kraj pam, kao stijena on stoji
Vojničke čizme, šareno odijelo umrljano to što je Zijino učenje snimljeno, ali i da će
zemljom rovova i zemunica, rasutih po šu- se, uz Božiju pomoć, moći čuti i narednih go- Halemu i svim našim šehidima
mama, bosanskim šumama. Glas i pogled ju- dina. Za ovu priliku donosim tek nekoliko Od nas nek je halal olsun Fatiha. n
načine sa puškom u ruci. To je moj Halem, stihova iz poeme Šehidima Hera.

STAV 20/2/2020 59